Page 53 - STAV broj 270

crno’. Razlika je bila strahovito velika.
Za 100 dolara moglo se u banci dobiti
1.200 čehoslovačkih kruna, a ‘na crno’
se za isti iznos dobijalo 3.600. Mjeseč-
na plaća srednjoškolskog profesora u to
vrijeme iznosila je 1.200 kruna”, navodi
Džafer, prisjećajući se da mu je gospođa
s hotelske recepcije uskoro našla i stan
čije je iznajmljivanje plaćao višestruko
manje nego hotelsku sobu. “Već sutra-
dan mi je našla stan. Kupio sam neke
namirnice, popio kahvu, sjeo i zapitao
se: Šta sad? Valja mi raditi. Shvatio sam
da mi prva ciljna grupa moraju biti stu-
denti arapskog porijekla, iz dva razloga:
jer su muslimani i jer su vidljivi, lahko
ih je uočiti. Na trafici sam kupio kartu
grada i pješke došao do centra, do Trga
slobode, oko kojeg je bilo mnogo restora-
na i kafana. Vidio sam da tu imao veoma
mnogo Arapa. Kasnije ću saznati da je
Čehoslovačka imala izrazito dobre od-
nose s arapskim basističkim režimima,
kao što su bili Irak, Sirija i Južni Jemen.
Bilo je tu i nešto studenata iz Egipta i
Libije”, prisjeća se Džafer.
ČEŠKI KONVERTIT I MIHRAB U
NJEGOVOM STANU
Ti su se studenti i ženili, tako da su u
Čehoslovačkoj u međuvremenu nastale
cijele kolonije muslimana koji nisu ni na
koji način bili organizirani. “Moja prva
komunikacija je bila sa studentima iz Si-
rije. Prišao sam i nazvao im selam. Pitao
sam ima li u Brnu neka džamija, oni su
rekli da nema. Rekao sam da sam ja imam
iz Bosne, da sam tu došao organizirati
džemat. Nakon dvije sedmice ispijanja
kahvi i upoznavanja, klanjali smo prvu
džumu u studentskom centru. Bilo nas
je dvadesetak. Odmah smo registrirali
organizaciju i tako osnovali islamsku za-
jednicu. Osim mafije, drugih Bošnjaka u
Čehoslovačkoj tada nije bilo”, kroz smi-
jeh se prisjeća Džafer-efendija, ističući
da je radio najviše s Arapima.
“Kasnije sam došao u kontakt s Česi-
ma, s Mohamedom Alijem Šilhavýjem,
koji već bi prilično star. On je živio u
gradu Trebić. U svom stanu imao je sobu
koju je opremio kao mesdžid. U njoj je čak
bio i pravi mihrab, poput onih u džami-
jama”, kazuje Džafer-efendija opisujući
čežnju ovog muslimana za džematom i
džamijom kojih nije bilo u njegovoj bli-
zini. “Često je dolazio u Bosnu. Pričao
mi je kako se družio s čuvenim hafizom
Kamil-efendijom Silajdžićem. Imao je
takvime i glasnike na bosanskom jeziku.
Pomogao mi je da našu organizaciju ve-
žem za muslimansku organizaciju koja
je postojala prije Drugog svjetskog rata,
a koja se zvala ‘Muslimanska vjerska op-
ćina’. Time smo isticali da muslimani u

STAV 7/5/2020 53