Page 54 - STAV broj 270
P. 54

DRUŠTVO



          ovoj zemlji imaju svoj korijen. ‘Musli-  postati reisul-ulema Mustafa-efendijom
          mansku vjersku općinu’ utemeljio je u   Cerićem. Rekli su mi da obavezno osta-
          Pragu Čeh Abdullah Brikcius, novinar   nem, da ću dobijati zadatke i obaveze.
          čiji životni put podsjeća na onaj Mu-  Imao sam vizu na ime misionarske dje-
          hammeda Asada. On je primio islam na   latnosti u čijem je opisu pisalo da sam
          Istoku, vratio se u svoju rodnu domo-  ‘muslimanski svećenik’. Uskoro se ispo-
          vinu i tu nastavio širiti poruku islama.   stavilo da je moj ostanak mnogo značio.
          Nevjerovatne su to sudbine”, zapaža   Nakon što je Zapad zatvorio granice, u
          Džafer-efendija.                  Čehoslovačku je preko Mađarske ušlo
            Istražujući o islamu u Čehoslovač-  mnoštvo izbjeglica iz Bosne i Hercego-
          koj, efendija Gračić našao je da su i   vine. U jednom momentu bilo je tu više
          tada, tridesetih godina prošlog stolje-  od 20.000 naših izbjeglica”, prisjeća se
          ća, naši studenti iz Bosne sarađivali s   Džafer-efendija.
          Brikciusom. “Šilhavý kojeg sam upo-  “Pokušavao sam na sve moguće na-
          znao u njegovom stanu u Trebiću bio   čine doći do tih naših ljudi. Imao sam
          je direktni učenik Brikciusa”, kazuje   samo jednu torbicu i Allaha dragog kao
          efendija Gračić, ističući da je zanima-  pomagača. Do tada sam već imao dobre
          nje za vjerski život raslo iz dana u dan,   kontakte s nekim arapskim biznismeni-
          te da su uskoro otvorili preko student-  ma koji su mi u tom periodu zaista bili
          skih domova novi džemat u Bratisla-  na raspolaganju. Bilo je i nešto Albana-
          vi, a nedugo zatim i u Pragu, Plzeňu,   ca i jedan manji dio naših ljudi sumnji-
          Olomoucu i drugim mjestima širom   vog kapitala... Ipak, i oni su se stavili
          Čehoslovačke. Međutim, već u aprilu   na raspolaganje. Nesebično su pomaga-
          1992. godine počela je Agresija na Bo-  li izbjeglicama. Tada smo na groblju u
          snu i Hercegovinu, što ga je probudilo   Brnu kupili parcelu koju smo uvakufili
          iz misionarskog sna koji je živio.  kako bi se tu mogli kopati muslimani.
                                            Posebno sam ponosan što smo formira-
          FORMIRANJE BOSANSKE ŠKOLE         li bosanske škole. Skupili smo učitelje
            “Pomislio sam: kakvo misionarstvo,   i učiteljice među izbjeglicama, oformi-
          kakva Čehoslovačka, valja se vratiti i   li odjeljenja za osnovnu školu, čak smo
          pomoći svoj narod i domovinu. Među-  imali i jedno odjeljenje gimnazije. Orga-
          tim, iz Rijaseta su mi naredili da moram   nizirali smo akcije humanitarne pomoći
          ostati i biti u stalnoj vezi sa Zagrebom, s   za Bosnu. Jedan kamiončić pomoći koji
          tadašnjim muftijom Omerbašićem i ima-  je bio bogat sanitetskim materijalom i
          mom Zagrebačke džamije koji će kasnije   injekcijama protiv tetanusa preko zagre-
                                            bačkog ‘Merhameta’ završio je kod narod-
                                            nog heroja rahmetli Hajrudina Mešića   štampali i bojanke za našu djecu. Je-
                                            na teočanskom ratištu. To mi je mnogo   dan dio tih bojanki, na kojima su ra-
          “Organizirali smo                 značilo”, prisjeća se Džafer, ističući da   dili naši umjetnici u izbjeglištvu, pre-

          krajem 1994. godine               mi tada nismo imali ni ambasadora, ni   bačen je poslije kroz tunel ispod piste
                                            konzularnog predstavnika, ni kulturnog
                                                                               i podijeljen djeci u Sarajevu”, kazuje
          akciju ‘Mjesec Bosne              atašea – ništa.                    Džafer-efendija.
                                               “Na mene je pao sav teret i sve sam
          i Hercegovine u                   akcije organizirao s ljubavlju i predano-  SUSRET S VÁCLAVOM HAVELOM
                                                                                  Tokom 1993. godine Džafer-efendija
          Češkoj Republici’ pod             šću. U tom sam vremenu bio i ambasa-  Gračić shvatio je da mora dodatno na-
                                            dor, i humanitarac, i hodža – sve što je
          pokroviteljstvom Alije            trebalo biti. Uz sve te izazove, želio bih   učiti češki jezik misli li uraditi još više
          Izetbegovića i Václava            naglasiti da je to vrijeme bilo i vrijeme   za svoj narod i domovinu. Na univerzi-
                                                                               tetu je proveo nekoliko mjeseci i usa-
                                            entuzijazma, kada ništa nije bilo teško,
          Havela. Željeli smo               kad nas je nešto nosilo. Bezobrazno bi   vršio jezik kako bi u svom društvenom
                                            bilo i pomisliti tada da li će sve što či-
                                                                               ambijentu mogao širiti istinu o Bosni.
          napokon poraziti četnički         nimo biti plaćeno. O tome se uopće nije   “Godine 1993. organizirali smo jednu
          lobi u Češkoj, koji je            mislilo”, zaključuje Džafer-efendija.   veliku izložbu pod nazivom ‘Islam i
                                               U Brnu se u to vrijeme formirala
                                                                               njegov svijet’. To smo uradili u saradnji
          bio veoma jak. Tadašnji           kolonija naših ljudi iz Banje Luke i   s direktorom antropološkog odjeljenja
                                            okolnih mjesta. Oni su se veoma do-
          premijer Češke Václav             bro snašli i uskoro pokrenuli biznise.   Moravskog zemaljskog muzeja u Brnu.
                                                                               Prezivao se Neužil. Čovjek je to kojem
          Klaus bio je pročetnički          “Mnogo je bilo lakše tada od ljudi tra-  je ‘samo falio šehadet’. Toliko nam je
                                            žiti donacije za neki projekt nego sada,
                                                                               pomogao da mu se nemoguće odužiti.
          orijentiran. S druge              iako je tada bio rat, iako su i ti ljudi bili   Tu izložbu pratila su javna predavanja
          strane, predsjednik Havel         izbjeglice. Sjećam se da su se stavili na   o islamu prominentnih čeških akade-
                                            raspolaganje kad smo pravili bojanku
                                                                               mika i orijentologa. Izložba je bila po-
          bio je ‘naš’ i u potpunosti       za prvu razred osnovne škole. Bio je   stavljena kao imitacija jedne arapske
                                            to veliki projekt za nas. U izbjeglištvu
                                                                               čaršije. Ispod svakog luka, u svakoj
          nas je podržavao”                 je djelovala naša škola, a evo, sad smo   niši te čaršije, bio je predstavljen po

         54  7/5/2020 STAV
   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59