Page 54 - STAV broj 270
P. 54
DRUŠTVO
ovoj zemlji imaju svoj korijen. ‘Musli- postati reisul-ulema Mustafa-efendijom
mansku vjersku općinu’ utemeljio je u Cerićem. Rekli su mi da obavezno osta-
Pragu Čeh Abdullah Brikcius, novinar nem, da ću dobijati zadatke i obaveze.
čiji životni put podsjeća na onaj Mu- Imao sam vizu na ime misionarske dje-
hammeda Asada. On je primio islam na latnosti u čijem je opisu pisalo da sam
Istoku, vratio se u svoju rodnu domo- ‘muslimanski svećenik’. Uskoro se ispo-
vinu i tu nastavio širiti poruku islama. stavilo da je moj ostanak mnogo značio.
Nevjerovatne su to sudbine”, zapaža Nakon što je Zapad zatvorio granice, u
Džafer-efendija. Čehoslovačku je preko Mađarske ušlo
Istražujući o islamu u Čehoslovač- mnoštvo izbjeglica iz Bosne i Hercego-
koj, efendija Gračić našao je da su i vine. U jednom momentu bilo je tu više
tada, tridesetih godina prošlog stolje- od 20.000 naših izbjeglica”, prisjeća se
ća, naši studenti iz Bosne sarađivali s Džafer-efendija.
Brikciusom. “Šilhavý kojeg sam upo- “Pokušavao sam na sve moguće na-
znao u njegovom stanu u Trebiću bio čine doći do tih naših ljudi. Imao sam
je direktni učenik Brikciusa”, kazuje samo jednu torbicu i Allaha dragog kao
efendija Gračić, ističući da je zanima- pomagača. Do tada sam već imao dobre
nje za vjerski život raslo iz dana u dan, kontakte s nekim arapskim biznismeni-
te da su uskoro otvorili preko student- ma koji su mi u tom periodu zaista bili
skih domova novi džemat u Bratisla- na raspolaganju. Bilo je i nešto Albana-
vi, a nedugo zatim i u Pragu, Plzeňu, ca i jedan manji dio naših ljudi sumnji-
Olomoucu i drugim mjestima širom vog kapitala... Ipak, i oni su se stavili
Čehoslovačke. Međutim, već u aprilu na raspolaganje. Nesebično su pomaga-
1992. godine počela je Agresija na Bo- li izbjeglicama. Tada smo na groblju u
snu i Hercegovinu, što ga je probudilo Brnu kupili parcelu koju smo uvakufili
iz misionarskog sna koji je živio. kako bi se tu mogli kopati muslimani.
Posebno sam ponosan što smo formira-
FORMIRANJE BOSANSKE ŠKOLE li bosanske škole. Skupili smo učitelje
“Pomislio sam: kakvo misionarstvo, i učiteljice među izbjeglicama, oformi-
kakva Čehoslovačka, valja se vratiti i li odjeljenja za osnovnu školu, čak smo
pomoći svoj narod i domovinu. Među- imali i jedno odjeljenje gimnazije. Orga-
tim, iz Rijaseta su mi naredili da moram nizirali smo akcije humanitarne pomoći
ostati i biti u stalnoj vezi sa Zagrebom, s za Bosnu. Jedan kamiončić pomoći koji
tadašnjim muftijom Omerbašićem i ima- je bio bogat sanitetskim materijalom i
mom Zagrebačke džamije koji će kasnije injekcijama protiv tetanusa preko zagre-
bačkog ‘Merhameta’ završio je kod narod-
nog heroja rahmetli Hajrudina Mešića štampali i bojanke za našu djecu. Je-
na teočanskom ratištu. To mi je mnogo dan dio tih bojanki, na kojima su ra-
“Organizirali smo značilo”, prisjeća se Džafer, ističući da dili naši umjetnici u izbjeglištvu, pre-
krajem 1994. godine mi tada nismo imali ni ambasadora, ni bačen je poslije kroz tunel ispod piste
konzularnog predstavnika, ni kulturnog
i podijeljen djeci u Sarajevu”, kazuje
akciju ‘Mjesec Bosne atašea – ništa. Džafer-efendija.
“Na mene je pao sav teret i sve sam
i Hercegovine u akcije organizirao s ljubavlju i predano- SUSRET S VÁCLAVOM HAVELOM
Tokom 1993. godine Džafer-efendija
Češkoj Republici’ pod šću. U tom sam vremenu bio i ambasa- Gračić shvatio je da mora dodatno na-
dor, i humanitarac, i hodža – sve što je
pokroviteljstvom Alije trebalo biti. Uz sve te izazove, želio bih učiti češki jezik misli li uraditi još više
Izetbegovića i Václava naglasiti da je to vrijeme bilo i vrijeme za svoj narod i domovinu. Na univerzi-
tetu je proveo nekoliko mjeseci i usa-
entuzijazma, kada ništa nije bilo teško,
Havela. Željeli smo kad nas je nešto nosilo. Bezobrazno bi vršio jezik kako bi u svom društvenom
bilo i pomisliti tada da li će sve što či-
ambijentu mogao širiti istinu o Bosni.
napokon poraziti četnički nimo biti plaćeno. O tome se uopće nije “Godine 1993. organizirali smo jednu
lobi u Češkoj, koji je mislilo”, zaključuje Džafer-efendija. veliku izložbu pod nazivom ‘Islam i
U Brnu se u to vrijeme formirala
njegov svijet’. To smo uradili u saradnji
bio veoma jak. Tadašnji kolonija naših ljudi iz Banje Luke i s direktorom antropološkog odjeljenja
okolnih mjesta. Oni su se veoma do-
premijer Češke Václav bro snašli i uskoro pokrenuli biznise. Moravskog zemaljskog muzeja u Brnu.
Prezivao se Neužil. Čovjek je to kojem
Klaus bio je pročetnički “Mnogo je bilo lakše tada od ljudi tra- je ‘samo falio šehadet’. Toliko nam je
žiti donacije za neki projekt nego sada,
pomogao da mu se nemoguće odužiti.
orijentiran. S druge iako je tada bio rat, iako su i ti ljudi bili Tu izložbu pratila su javna predavanja
strane, predsjednik Havel izbjeglice. Sjećam se da su se stavili na o islamu prominentnih čeških akade-
raspolaganje kad smo pravili bojanku
mika i orijentologa. Izložba je bila po-
bio je ‘naš’ i u potpunosti za prvu razred osnovne škole. Bio je stavljena kao imitacija jedne arapske
to veliki projekt za nas. U izbjeglištvu
čaršije. Ispod svakog luka, u svakoj
nas je podržavao” je djelovala naša škola, a evo, sad smo niši te čaršije, bio je predstavljen po
54 7/5/2020 STAV