Page 68 - STAV broj 270

DRUŠTVO

gdje je oštra krivina, i tu smo čekali da objektima bila je gradska džamija iz vre-
probamo zaustaviti to vozilo ako krene na mena Austro-Ugarske. Zapaljene su još i
nas. Kako su granate padale sve bliže po zgrade Općine, vojnog odsjeka, policije,
Pazardžiku, pregazili smo Unu na Zjakića Doma kulture, te je uništen knjižni fond
brodu i lijevom obalom Ade uputili smo Gradske biblioteke. Grad na obalama
se prema Ajeku. Govorio sam ljudima Une koji je kroz protekla četiri stoljeća
da ne idu desno prema Krušnici jer sam ukrašavao ovaj dio planete sistematski
vidio da se taj dio intenzivno granatira. je skrnavljen i uništavan. Bošnjačko sta-
Na adi Ajek odigrale su se najstraš- novništvo koje je iz nekih razloga ostalo
nije scene četničke agresije na Bosansku kod svojih kuća podvrgnuto je strahovi-
Krupu. Na tom mjestu ranjeno je i pogi- tim progonima i ponižavanju. U tim da-
nulo najviše ljudi. Svjedočio sam stravič- nima svaki Srbin, vojnik ili civil mogao
nim prizorima. Kiša granata neprekidno je da nekažnjeno pali, siluje, zarobi i ubi-
je padala po nama. Dva metra iza mojih ja Bošnjake. Od 21. aprila pa do kraja tog
leđa, dok sam prevozio ljude lađom, od mjeseca 1992. godine u Bosanskoj Krupi
granate je poginuo Ibraga Hadžić. Blizu ubijeno je najmanje 28 bošnjačkih civila,
mene poginuo je i poštar iz Jezerskog. dok ih je oko 46 ranjeno.
Vidio sam kako Krušnica nosi beživot- U prvim danima agresije, prilikom
no tijelo jednog poginulog branioca. Moj granatiranja grada, a potom i u racijama
prijatelj Emir Sedić, koji je sjedio do koje su provodili Srbi ubijeni su: Irfan
mene u lađi, teško je ranjen, tako da smo Kadić, Husein Alidžanović Buko, Mi-
svi mislili da je mrtav. I sam sam bio ra- dhad Piralić, Smajo Ćehajić, Rasim Ha-
njen. Dobro se sjećam braće Tatarevića, rambašić, Mujo Šarić, Selmir Šarić, Arif Stevo Štrbac Lugar. Nisu pošteđeni ni
Emira, koji je bio ranjen u nogu i ruku, Badnjević, Hilmija Musić, Suljo Redžić, oni koji su potražili spas bijegom prema
i brata mu Neru, koji je podlegao teškim Dževad Velagić i još neki. Veći broj civila naseljima pod srpskom kontrolom. Tako
ranama. Moj rođak Rizo Hadžić također ubijen je kod svojih kuća. Tako je u kući je u Jasenici presretnut Arif Ezić, koji je
je bio teško ranjen i dozivao me da ga ne svog brata Huseina ubijen teško bolesni u autu pokušavao izbjeći u Sanski Most.
ostavim ranjenog. Još uvijek vidim sleđe- Emin Kabiljagić, koji je bolovao od raka. Arifa, njegovu suprugu i sina Amira Srbi
ne poglede onih koji su ostajali iza mene Sedamdesetsedmogodišnju Feridu Mu- su izveli iz auta, a potom bezobzirno pobili.
dok sam pokušavao lađom prebaciti što lalić ubili su s njenim sinom Rasimom i Da bi osjećaj “pobjede nad mrskim
više ljudi na drugu stranu. Svi su straho- tijela ostavili na terasi. Ibru Mesića ubio Turcima” bio potpun, bosanskokrup-
vali da će ostati na tom mjestu smrti ili je na kućnom pragu njegov prvi komšija ski Srbi formirali su organe vlasti te
pasti u ruke našim dželatima. Još čujem
jeku granata koja se prelama ispod Točila
i glasove i jauke ranjenih ljudi koji dozi-
vaju i traže pomoć. I nakon toliko godina,
njihovi glasovi odjekuju u mojim ušima”,
prisjeća se Hasagić.
Ne zna, naglašava, tačan broj pogi-
nulih i ranjenih tog dana na adi Ajek, ali
zna da to mjesto zaslužuje da bude obi-
lježeno kako bi nas podsjećalo na najve-
ći egzodus bosanskokrupskih Bošnjaka
u našoj historiji. “Na ovom mjestu, sva-
ke godine, trebalo bi da se okupe mno-
gobrojni predstavnici Općine, boračkih
organizacija, učenici i građani kako bi-
smo evocirali uspomene na našu prošlost
i iskazali zahvalnost svima onima koji su
došli pomoći građanima Bosanske Krupe
onda kad im je bilo najteže”, izjavio je za
Stav svjedok događaja Almir Hasanagić.
PUSTOŠENJE I ZVJERSKA UBISTVA
Nakon zauzimanja Bosanske Krupe, SVJEDOČENJE O EGZEKUCIJI LOGORAŠA
srpske paravojne jedinice i brojni Srbi ci-
vili pristupili su temeljitoj i organiziranoj Preživjeli logoraši pričali su da su čuli kako je Plavanjac (kapetan Joja Plavanjac iz Jase-
pljački i uništavanju grada. U podrgmečka nice, op. a.) ušao u prostoriju do njihove i kako su čuli da kaže: “Gledaj ih, majku im...!”
sela odnesene su matične i zemljišne knji- Najmlađi je ovdje sa 14, a najstariji sa 22 godine! Zatim smo čuli pucnje. Pobio je grupu
ge te ostali vrijedni dokumenti iz Općine, od desetak mladića. Iz naše prostorije još je izveden Tofik Sedić iz Jasenice i njega je
katastra, suda i drugih ustanova. Bošnjačke pred logorom ubio isti kapetan. Slušali smo jauke, a čuli smo i riječi jednog od ranjenih:
kuće nemilosrdno su pljačkane i paljene, “Dajte nam vode, dajte nam doktora!” Potom su se čule riječi zlikovca: “Ja sam vam dok-
a opljačkana imovina odvožena u okolna tor i dat ću vam spas!” Zatim su se čuli pucnji i sve je utihlo. (Odlomak iz knjige Hilme
srpska sela. Uništavani su i javni objek- Kozlice Put kroz pakao, str. 101.)
ti. Među prvim zapaljenim i uništenim

68 7/5/2020 STAV