Page 59 - STAV broj 143

nekretnine, automobile i sl., što je nezamislivo bh. dijaspo-
ri. S pravom mogu reći da je BiH jedna od rijetkih država u
kojoj ljudi vrlo malo rade, a puno imaju. Da li je to nafaka ili
šta već, ne znam. Ja sam čovjek koji voli svoju državu i nije
mi žao što sam se vratio.”

Općenito možemo dijagnosticirati da se putem medija pro-
dubljuje društvena depresija i podmeće noga onima koji zaista
u BiH vide perspektivu. Ta vrsta propagande ima svoje izvori-
šte u ambicijama medijsko-političkih moćnika koji ne biraju
sredstva da se domognu vlasti. Plasiranjem poluinformacija ili
dezinformacija sa svrhom obmanjivanja javnosti u posljednje
se vrijeme nameće priča o sve većem odlasku omladine iz naše
države, pri čemu se paušalno barata brojkama. Česta je pojava
da medijske kuće prenesu različite i sumnjivom metodom sa-
brane statistike. Ne možemo očekivati da će se pogubna medij-
ska paradigma promijeniti preko noći, ali možemo preporučiti
medijsku dijetu i izbjegavanje onih obrazaca koji potiču opću
depresiju i sugeriraju na bijeg “glavom bez obzira” ili u nama
potiču rušilački nagon. To ne znači da ćemo odustati od kriti-
ziranja štetnih pojava u društvu, ali znači da ćemo to raditi s
nakanom da negativne procese usmjerimo nabolje, a ne nagore.
Ako mislite da je ovo utopija, onda se spremite na to da će nam
neko uskoro spaliti državne institucije i od ove traumatizirane
zemlje napraviti tajkunsko-medijsku banana-državu. n

da je Sarajevo jedini veći centar u BiH koji zagovara multikul-
turalnost, a i dalje nam imputiraju fašističke ideje. Na ovakve
klevete treba reagirati pravovremeno i primjereno. Najbitnije
od svega u ovom kontekstu jeste kvalitetno školstvo koje smo
potpuno iznevjerili i kojem nikakvu pažnju ne posvećujemo od
raspada Jugoslavije. Od vrtića, preko predškolskog obrazovanja,
osnovnog i srednjeg, pa sve do visokih škola trebamo napraviti
temeljite promjene u obrazovanju. Svakim se danom masovno
otvaraju privatni univerziteti kroz koje imućni pojedinci hrane
svoju sujetu ne obazirući se na kvalitet usluge. S druge strane,
većina državnih bh. univerziteta, izuzmemo li časne izuzetke,
generatori su ekstremno pogubnih ideja za kompletan društve-
ni poredak u našoj zemlji. Ovdje posebno mislim na fakultete
društvenih usmjerenja na kojima par gurua, podržani uglav-
nom podređenim univerzitetskim beskičmenjacima, prezen-
tiraju ideje koje nemaju veze s državotvornošću. Sve dok se
kroz obrazovni proces ne nastoji probuditi u omladini osjećaj
ljubavi prema domovini, crno nam se piše”, mišljenja je soci-
olog Mustafa Spahić.

Senaid Muminović građevinski je radnik koji je kao vrlo
mlad čovjek, tj. neposredno nakon završetka rata u BiH, otišao
trbuhom za kruhom u Švicarsku. Posljednjih nekoliko godina
obitava sa svojom porodicom u rodnoj zemlji. O svom životu
izvan BiH kaže: “Ako poredimo život u BiH i život u nekoj
razvijenoj evropskoj državi, na veliko iznenađenje mnogih,
kazat ću da nema velike razlike. Oni koji nisu navikli raditi
patit će se u svakoj zemlji ma koliko god ona imala uređen si-
stem. Veliki dio života proveo sam u Švicarskoj, koja slovi za
jednu od najuređenijih država u Evropi, pa čak i svijetu, ali
sve dok nisam ‘zapeo’, nisam ni zaradio. Tačna je informaci-
ja da su primanja u EU znatno veća u odnosu na primanja u
BiH, ali je zato i znatno veći životni standard, tako da obič-
na radna snaga koja je došla izvana uglavnom sastavlja kraj s
krajem. Oni koji žele sebi priuštiti iole luksuza primorani su
na prekovremeni rad ili, nažalost, rad ‘nacrno’. U BiH većina
ljudi koji nisu u stalnom radnom odnosu danas imaju vlastite

STAV 30/11/2017 59