Page 56 - STAV broj 185
P. 56
DRUŠTVO
Fadil Turković
su da je nekog razoružao pa dijelio puške Znajući da je neprijatelj nadmoćniji, hra- bratu Seadu i postavio ga pored nekog dr-
po selu, dovukao kamion municije... I ti bro su im se približili. Imali su planove i veta da nešto osmatra, odnosno, otjerao ga
mladići su željeli isto, da odbrane svoje po- za slučaj povlačenja, a cilj neprijatelja bio je od sebe. Rahmetli Adil Zimić imao je 15
rodice i sela”, priča nam Senad Turković. je da se zauzme Zlovrh jer bez njega nisu godina i bio je uz mog oca sve vrijeme, a
mogli funkcionisati. Do 10. septembra su imao je ulogu kurira. Otac je tada napisao
“U selu Kupusna, kada su krenuli Mi- bile sve manje akcije u kojima su stradale neku poruku i rekao Zimiću da je prene-
lićani, pravili su im zasjede. To je velika grupice neprijatelja, ali tada je krenula i se, jer je to bila kao važna poruka, a to je
livada, strateško mjesto s kojeg bi tenkovi oklopno-mehanizovana jedinica iz Prije- uradio da ga skloni jer je znao šta ih čeka.
mogli da tuku gdje hoće. Oni su uspjeli za- dora s policijom iz Prijedora uz pojačanje Otac je prišao na 20-ak metara do tenka
robiti traktor pun oružja, konzervi, hljeba lokalcima iz Vlasenice i Milića. Od tada je kada je Adila pogodio metak u ruku i on
i cigara. Kasnije je otac zarobio još jedan svo stanovništvo Žepe iseljeno prema Sre- je vrisnuo, a drugi ga je pogodio u bradu.
kamion i prilikom dovlačenja je, pričao brenici. S porodicama su bježali i vojnici, Otac je potrčao prema njemu, ali ga je rafal
nam je, pored puta izbacivao neko oružje koje je komandant Orić vraćao s puta da srezao preko stomaka i lijeve ruke.”
za ‘crne dane’, a ostatak podijelio. Sve vri- brane Žepu. Tada su se tri dana vodile bor-
jeme mi i još neka rodbina znali smo gdje be prsa u prsa, dok bi noću sve utihnulo. PROBOJ DO KLADNJA
je otac i pomjerali smo se za njim, idući Hrabrost je bila pustiti čovjeka da se pri-
oko 700-800 metara iza njega. Imali smo bliži na pet-šest metara, pa ko preživi...”, Tog dana ostalo je dosta zapaljenih ka-
jorgane, najlone i nešto hrane. Sve je to govori nam Senad. miona, dosta ranjenih neprijatelja je izvršilo
trajalo neko vrijeme, a kada otac nije mo- samoubistvo, a ostali su se povukli. Fadil
gao da nas drži uz sebe jer je postalo pre- “Popodne 14. septembra stiglo je poja- je, priča njegov sin, poginuo oko 16 sati i
više opasno, odveo nas je kod prijatelja u čanje, odnosno očevoj grupi pridružili su se borba je tada stala. Neprijateljska strana
Žepu i vratio se u šumu. Vojnici rahmetli momci iz sela Luka, Krušev Dol i još neki imala je velike gubitke, dok su s druge
Avde Palića zarobili su neke vojnike i moj pojedinci iz Žepe. To je svima podiglo elan, strane poginuli Zimić i Turković, te su još
je otac predlagao da te vojnike, među ko- da su rekli da će sada oni krenuti u kontra- dvojica vojnika ranjena. Fadilovi vojnici
jima je bilo i visoko rangiranih, zamijene napad. Bio je to prvi put, 15. septembra, koji su bili iza, priča Senad, zarobili su
za civile Bošnjake iz vlaseničkog logora da su naši napali neprijatelje. Otac je ko- kamion s naoružanjem i municijom i, ne
Sušica, ali pala je odluka da se zarobljeni- mandovao preko megafona. Borci koji su znajući da im je komandant stradao, kre-
ci zamijene za brašno. Kažu da je stigao bili tu pričali su mi da im je davao naredbe nuli su da ga obraduju plijenom.
šleper s brašnom preko Crne Rijeke. Otac koje su demoralisale neprijatelja. Naređi-
je rekao da će neprijatelji tokom vikenda, vao je da se neprijatelji hvataju živi, da se “Borba je stala, nema nikog na Sedlu.
kada se pregrupišu i kada stignu pojača- ne ubijaju. Govorio je: ‘Pali zolju zdesna’, a Dolaze momci kamionom, čuju da je Fadil
nja, napasti iz tog pravca, jer su znali da na nisu imali ni jedne zolje, ili: ‘Napadaj tenk’, poginuo i svi plaču. Otac je ležao, kažu da
putu kojim je prošao kamion nema mina.” zatim, kada bi vidio da neko od ranjenih je stavio ruku pod glavu i tako je preselio.
neprijatelja bježi, govorio je: ‘Desno krilo S jedne strane on, s druge Adil. Prenoćili
Ubrzo su neki Žepljaci, nastavlja Se- pored puta’, ili: ‘Svi mitraljezi ispod puta su na zarobljenom kamionu i idućeg dana
nad, predložili da rahmetli Fadil preuz- i svi lijevo, tuci!’ Kada takav krik čujete su ih odvezli na mjesto Igrišnik i ukopali
me komandu. No, na Radavi je, priča on, u šumi gdje sve odzvanja, naježite se. Mi- jednog pored drugog, a dok su im obavljali
došlo do konflikta između njegovog oca, s slite da će sa svih strana zapucati, da ste dženazu, sve vrijeme su avioni nadlijetali i
jedne, i Palićevih ljudi, s druge strane, pa opkoljeni, a ne znate da su tu samo puške padale su bombe. Ipak, neprijatelj je i dalje
je Fadil rekao: “Ko hoće sa mnom, neka i malo ljudi iako se činilo da su ih stotine. bio uvjeren da tu ima dosta naših vojnika i
ustane i idemo odmah.” Za njim su kre- Imali su, pričali su mi, jedan mitraljez ali nisu se usuđivali krenuti u napad.” U me-
nula 23 borca i on je, kaže Senad, sačinio je ostao bez municije. Tu su razoružavali đuvremenu, Fadilova je supruga s djecom,
spisak, ali na dan kada je borba počela bilo neprijatelje. Naši su čuli njihovog koman- roditeljima i bratom iz Žepe prebjegla u
ih je 17. Među njima je bio i Fadilov tada danta koji je panično radiovezom govorio Srebrenicu, gdje su saznali za njegovu po-
16-godišnji sin Sead, kojeg je otac, priča svom nadređenom: ‘Ne mogu im ništa’, a gibiju. U februaru 1993. godine Fadilova
Senad, tjerao od sebe, govoreći mu da je- taj neko mu odgovara: ‘Hoćeš li da dižem porodica krenula je iz Srebrenice, kroz
dan od njih mora preživjeti i da imaju više avione? Šta ti to rade?’ Na mjestu Sedlo je šume prema Kladnju. Iz Srebrenice ih je
šanse za preživljavanje ako nisu zajedno. ostao i tenk koji je pregazio sanitet. Otac otjerala glad. Imali su dvije mogućnosti,
je imao pancir-košulju koju je dao mom kaže Senad. Poginuti pokušavajući doći
“Otac je s tim momcima, praveći zasje- do Kladnja ili umrijeti od gladi.
de, krenuo pravcem odakle je došlo brašno.
56 20/9/2018 STAV
