Page 49 - STAV broj 422

započeo idealizaciju osmanskih društve- životom i s jednakim se elanom borio protiv čitave Evrope od osmanske okupacije, a
nih i političko-pravnih ustanova, dok je u svega što se nije uklapalo u kršćanski civili- simboličan znak postignute slobode „bilo bi
nastojanju njihove integracije u hrvatsku zacijski krug kao što je to slučaj s islamom. slavlje liturgije u crkvi Sv. Sofije u Carigra-
naciju muslimanima dodijelio epitet „cvi- Ekskluzivnom hrvatstvu pravaša suprot- du na kojem bi i osobno rado sudjelovao“.
jeća hrvatskog naroda“. Čak je afirmativ- stavljao je južnoslavenstvo. Držeći kako bi Strossmayer je bio živi svjedok višekratnih
no pisao o poslaniku Muhammedu, a na zajednička borba protiv otomanske okupa- pobuna i otpora koji su bosanskohercegovač-
političkom se planu opirao bilo kakvom cije pridonijela i tješnjem povezivanju te u ki muslimani pružali vlastima u Istanbulu
povezivanju Hrvata s drugim slavenskim konačnici i crkvenom sjedinjenju s Rimom, pa je vjerovao kako će postignuta sloboda
narodima. Tako se direktno suprotstavio biskup je aktivno podupirao oslobodilačke muslimansko stanovništvo potaknuti na
Strossmayeru i kao biskupu i političaru pokrete u Srbiji, Bugarskoj, Crnoj Gori te povratak kršćanstvu.
kojem je bilo stalo do širenja katoličanstva Bosni i Hercegovini. Biskup je donekle naivno vjerovao kako
i slavenskog jedinstva. Povezanost političke i vjerske naravi ovih će nakon prestanka osmanlijske vlasti obra-
Nasuprot Starčevićevom vjerskom libe- gibanja vidljiva su iz brojnih Strossmayero- ćenje na katoličanstvo biti masovno. Ono je
ralizmu, Strossmayer se svim silama trudio vih govora i spisa. Tako je više puta s odu- po njegovu sudu trebalo započeti od žena.
da kršćanske vrednote upravljaju javnim ševljenjem govorio o potrebi oslobođenja Tako nunciju Vannutelliju u Beču piše kako
je „taj spol vjerni čuvar domaćih predaja,
U političkom smislu biskup je Europu promatrao kao “obitelj a one su ponajvećma katoličke. (...) Drugo,
nitko više negoli ubogi ženski spol ne osjeća
kršćanskih naroda” čiji se međusobni odnosi temelje na grozu muhamedanskog jarma, pa zato nitko
evanđeoskim vrijednostima. Stoga je islam smatrao “rak ranom više negoli taj spol ne može biti kadar osje-
titi i poželjeti onu božansku blagodat koju
i gangrenom” na tijelu kršćanstva. U Memorandumu upućenom je svemu ljudskom rodu, a naročito ženama
1876. godine ruskoj vladi Strossmayer je javno iznio kako su što su u poganstvu i muhamedanstvu tako
prezrene i tlačene bile, donio Gospodin naš
Osmanlije “po svojoj vjeri i zakonu apsolutno nesposobni da vječnom rječju, životom i smrću svojom...
budu na čelu kršćanskim narodima, jer povlasticama same vjere, Ako po daru milosti Božje i Svete Apostol-
ske Stolice crkvu bosansku dopadne učen,
koja je kod njih ujedno i građanski zakon, to jest po božanskoj rječit i revan biskup, ako isto tako u Bosni
i nepromjenljivoj, kako oni misle, odredbi samo su sljedbenici bude vladala puna sloboda savjesti, lako je
naslutiti kako će muhamedanstvo u neko-
korana pozvani da gospoduju, da ljenčare, da uživaju i da se liko desetljeća gotovo prirodnim putem
izgredima svakakvih poroka troše ili da se neprestano razdražuju nestati. Žene, pridobivene osobitim blago-
datima kršćanske vjere, tako će silno sve za
na svaku okrutnost i barbarluk protiv nesretnih kršćana.” sobom povući“. n

STAV 7/4/2023 49