Page 52 - STAV broj 413

DRUŠTVO

Katolička crkva na Barama Panorama Jasenika
Povodom početka drugog polugodišta u osnovnim školama

TRAGOM UTIHLOG ŠKOLSKOG

ZVONA U JASENIKU KOD KONJICA

Učenici Osnovne škole u Jaseniku kod Konjica nastavljali su srednje školovanje u Konjicu, Mostaru,
Sarajevu, Zagrebu. Mnogi su izrasli u ugledne intelektualce. Među njima su doktori nauka, univerzitetski
i srednjoškolski profesori, ljekari, inžinjeri, novinari, hodže i fratri. Neki od imama obnašali su funkciju
glavnog imama medžlisa Islamske zajednice (rahmetli Mesud ef. Ćosić), a jedan od katoličkih svećenika
(Pero Sudar) je bio i biskup... Đaka više nema, jaseničko školsko zvono je utihnulo.

Piše: Bajro PERVA starinski vakat, kako ga priučeni reforma- domaćina, penzionisanog efendije Vehbije
tori nazvaše – jednoumlje, praksa je bila Radmanića, rahmet mu duši. To je bila
vih dana počelo je drugo polu- da mladi nastavni kadar zasniva radni moja odrednica i moja adresa za naredne
godište u osnovnim i srednjim odnos u terenskim školama, a zatim sa nepune tri godine. Domaćinski, ljudski i
školama. Nakon gotovo jednomje- skupljanjem iskustva i godina provede- roditeljski prijem kod Vehbije i njegove
Osečnog odmora učenici će pono- nih na periferiji, približava se ili dolazi porodice bila mi je snaga kojom sam sa-
vo sjesti u svoje đačke klupe. Nažalost, u u grad. Tako ti ja kao nepotpuni dvade- vladavao sve ostale probleme. Sutradan,
mnogim školama, a neke od njih su imale i setočetverogodišnjak dobijem zaposlenje ponedjeljak, 2. 2. 1987. godine, preko Pri-
po nekoliko stotina đaka, školska zvona su stalnog radnika, nastavnika, u OŠ Ram- breška stižem na svoje radno mjesto, gdje
ugašena. Škole su ostale bez đaka. Ostale su ski odred Parsovići, danas JU OŠ Parsovi- osim mene radi još sedam radnika, pet
samo prazne klupe i hladni zidovi razreda. ći, i to područno odjeljenje ili područna nastavnika i dva radnika na održavanju
Jedna je od njih i u živopisnom selu Jase- škola Jasenik. U nedjelju, 1. 2. 1987. go- čistoće u školi. Nastavu u navedenoj škol-
nik kod Konjica. Tamošnja osnovna škola dine spakujem stvari na autobus i put za skoj 1986/87. godini pohađa 122 učenika
nekad je imala i više od tri stotine đaka, a Jasenik. U busu po opisima prepoznam od prvog do osmog razreda, raspoređenih
dvoje posljednjih učenika bilo je 2019. go- nastavnika Hamzu i nastavnicu Hatidžu, u dva odjeljenja razredne nastave, i četiri
dine. U historiju ove škole kao posljednji upoznasmo se, ali na našu nesreću, bus odjeljenja predmetne nastave.“
đaci upisani su Nedim Kozić i Šejla Radma- zbog snijega i leda nije išao dalje od Sri-
nić. Zajedno s njima, u historiju je otišao i janskog mosta u Džanićima. Prosvjetna ŠKOLSKE DANE U JASENIKU PAMTE I
profesor razredne nastave Dženaid Nezire- trojka je krenula pješaka prema odrednici STARIJI
vić kao posljednji prosvjetni radnik u ovoj za koju sam samo znao da se zove Jase- U vrijeme kad je jasenička škola vrvjela
školi. Ovoj su školi gravitirala sela mjesne nik. Na drvenom mostu prije Kragulje, od đaka, nastavu u njoj pohađala je i Ivanka
zajednice Jasenik: Jasenik, Bare i Požetva, mostu na Plavuškom potoku, odmorili Marjanović s Požetve. Ona je osamdesetih
a od petog do osmog razreda i Plavuzi, Crni smo. Iz teške, žute putne torbe izvadio godina prošloga stoljeća od kuće do škole
Vrh i Sreće, te okolna mjesta iz mjesnih sam čokoladu Samo ti, otpakovao je i po- pješačila četiri kilometra i bila sretna. Ona
zajednica Džanići i Solakova Kula. Kad je dijelio, od omota čokolade gdje je pisa- danas živi u Hrvatskoj i kad joj se ukaže
podignuta centralna osnovna škola u Par- lo Samo ti rukom sam iskidao i napravio prilika navrati u rodnu Požetvu i Jasenik.
sovićima, neka sela iz nabrojanih mjesnih oblik srca, te ga pustio u rijeku i gledao Na jednom od tih dolazaka saznala je da je
zajednica su išla u nju, a škola u Jasenika za njim dok se voda Plavuškog potoka njena škola ostala bez đaka. Rezignirano,
postala je njeno područno odjeljenje i puna nije ulila u mutnu Neretvicu. Krećemo s dosta sjete, prokomentarisala je: „Tužno,
osnovna škola trajala je dok je bilo djece. dalje, koraci postaju sve kraći i teži i pe- tužno. Žalosno je da u razredima u kojima
njemo se na Golu kosu, kada se moje oči je nekada bilo i po 36 učenika, te ukupno u
IZ SJEĆANJA JEDNOG NASTAVNIKA prvi put susreću sa Jasenikom. Za nepuna školi preko 300 učenika, sada klupe prazne
O svom službovanju u osnovnoj ško- pola sata prtinom u snijegu ulazimo u Ja- stoje. Evo ja sada živim u Opatiji i svaki put
li Jasenik Sead Hakalović kaže: „U onaj senik, zaseok Radmaniće, u kuću čestitog kad mogu dođem ovdje jer je prekrasno.

52 3/2/2023 STAV