Page 63 - STAV broj 343
P. 63

Jolanda, kćerka bana Prijezde, i Stjepan,
          sin Babe Babonića, ni nakon dva stoljeća
          ne usahnuše. Zahvaljujući Bošnjanima,
          zadržaše Babonići Krupski Otoku i rado
          živješe u njoj, a naročito knez Grgur Bla-
          gajski, kojeg u Otoci 1505. godine posjeti
          mletački poslanik.
            Međutim, iz te godine isplivava jedan
          mnogo zanimljiviji dokument. Naime,
          bila je u to vrijeme u Ugarskom kraljev-
          stvu, uzdrmanom prodorom Osmanlija na
          obale Une, korupcija tako zavladala da je
          mnoga vlastela, u pokušaju da otmu gra-
          dove i posjede slabijim plemićima, pose-
          zala za krivotvorenim dokumentima, koje
          nabavljaše od korumpiranih službenika
          u kraljevskoj kancelariji u Budimu. Na
          mnogim mjestima nailazimo na takve slu-
          čajeve, pa ako plemenitaš koji se dokopao
          dokumenata o posjedovanju nekog posje-
          da nije imao moć da ga i preuzme, onda
          je povelje prodavao jačima. Jedinstven je
          slučaj da su dva plemenitaša kažnjena zbog
          upotrebe takvih dokumenata i to baš ovdje
          u Otoci: “G. 1505. odsudjeni su na gubitak
          obiteljskih imanja knezovi Antun i Grgur
          Blagaji radi toga, što bijahu krive izprave
          upotriebili. Kralj Vladislav bio je grado-
          ve Brubno, Bojnu, Blagaj, Bušević, Mračaj
          darovao Budimskom kaštelanu Ivanu Bor-
          nemisi, koji ih ipak nije nikad zaposjeo”.
            Dakle, kazna nije izvršena, jer “rečene
          gradove podjeliše medjusobno god. 1509.
          braća Antun i Grgur Blagaj nakon dulje
          pravde i sastaviše o tom izpravu u kapto-
          lu Zagrebačkom. Knez Grgur stanovao je
          tada u Grabrih pod Buševićem”.
                                            šumori svojim brzim slapovima, sastavlja   I dok je posada u zidinama na otoku
          BORBE ZA OTOKU                    pismo banu Petru Erdedu i obavještava   čekala da se sultan odluči šta će mu vojska
            Osmanska vojska došla je na područje   ga: “Neka zna vaša milost, da dotrča da-  na Uni činiti, “ili zemlu harati ili grad za-
          buduće Cazinske krajine od Kostajnice,   nas trista konj pod grad naš Otok i pred   uzimati”, a zabrinuti Franjo Blagaj spre-
          dolinom Une, i prvi gradovi koji su se naš-  njim je bil Husein-beg Malkočbegović, i   mao se sresti s Petrom Erdedom, već slje-
          li na udaru bijahu Otoka i Bušević, oba u   uzkoči između njih jedan Turak i povida   dećeg praskozorja iz teških unskih magli
          vlasništvu Babonića Krupskih. Iste godine   iztinu da je ostavil samoga Malkoč-bega   isplivaše pod otočkim zidinama splavovi.
          kada je uspio vratiti u svoj posjed oduze-  na Kostainici i povida da je pozlal Vlaha   Zagruhaše s njih sa svih strana lumbarde
          ta mu imanja jer je koristio lažne povelje,   k caru po posti, pitajući cara, ča mu veli   i topovi i dignu se stravična dreka. Svaki
          knez Grgur Blagaj javlja da je provalilo   činiti, ili zemlu harati ili grad zauzimati. A   se glas janjičarski udvostručavao, a bilo ih
          prema Otoci 500 janjičara i da su na pre-  jur neznamo ča će do ti dob včiniti i veče   je stotine i svi zazivahu ime “tog njihovog
          pad zarobili “četrdeset konjanika iz čete   zmo s nim govorili, i nemogosmo tako na   Boga”. Od Buševića suknu u nebo plamen
          bana Bota”. Pedeset godina poslije nje-  naglu zveličenoj vašoj milosti pisati. Da   i cijelu dolinu, sve do Ivanjske, protresoše
          gov nasljednik Franjo Blagaj, “vikovični   hoćemo, ako vaša milost bliže dojde, sami   stravični krici sažeženih ljudi. Uskoro do-
          gospodar od Blagaja”, ovdje, na otoku, u   do vaše milosti dojti i nega z sebo dopelati,   letje iz tog plamena glas da su Osmanlije
          zidinama svoga grada, dok Una oko njega   i hoče ga i vaša milost izpitati...”  sasjekle četrdeset vojnika i da u Buševiću
                                                                               niko ne osta živ. Za njim dođe drugi glas:
                                                                               isto prođe i Turanj Lišnički, a janjičari
          Četiri godine poslije opet se od Vrbasa stušti ovamo sva sila        već bijahu na zidinama i preskaču gru-
          bosanske vojske, spusti se niz Sanu kroz zemlje Blagajskih,          dobrane i vihore im se čakšire u kracima
                                                                               poput zastava.
          dođe do Otoke i opet udariše na posjede Zrinskih. Silnu štetu           Godinama nakon te bitke opet su se
          načiniše. A naredne godine eto ih opet. Pa ipak nije to bilo         Bošnjaci iz Otoke zalijetali uz Baštru, sve
                                                                               do Bužima, do Podvizda i Zrina, a uz Unu
          ništa naspram onog što uslijedi nekoliko godina poslije kad          do Krupe i Biele Stiene i do Cazina i do
          se sva bosanska vlastela stavi u službu kralja Vladislava            Ostrošca. Sada su nosili neke druge zastave
                                                                               i zazivali neka druga imena jedinog svog
          Napuljskog i udari na vojsku Sigismunda od Luksemburga.              Boga.                          n


                                                                                                    STAV 1/10/2021 63
   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68