Page 62 - STAV broj 343
P. 62

DRUŠTVO



          I dok je posada u zidinama
          na otoku čekala da se sultan
          odluči šta će mu vojska na
          Uni činiti, “ili zemlu harati ili
          grad zauzimati”, a zabrinuti
          Franjo Blagaj spremao se
          sresti s Petrom Erdedom, već
          sljedećeg praskozorja iz teških
          unskih magli isplivaše pod
          otočkim zidinama splavovi.
          Zagruhaše s njih sa svih strana
          lumbarde i topovi i dignu se
          stravična dreka. Svaki se glas
          janjičarski udvostručavao, a
          bilo ih je stotine i svi zazivahu
          Božije ime.

          To je onaj što osnova grad Blagaj na Sani,
          po kojem se i prozvaše Blagajski. Bili su
          Babonići u to doba vlasnici velikih posjeda
          koji se stjeraše od Štajerske i Kranjske sve
          do Vrbasa u Bosni. Tako piše u povelji iz
          1300. godine, kojom kralj Karlo potvrđu-
          je Ivanu, Radoslavu i Otonu Baboniću dio
          Slavonije od Teutonije do Bosne, od Save
          do Gvozda, i sve onako kako njihovi pre-
          đi držaše. Njihov godišnji prihod, kaziva-
          še ostarjeli Ludovik Blagaj, bio je 120.000
          dukata, a toliko nisu zarađivali ni mnogi
          njemački plemići.
            Listajući arhivu grofa Ludovika Blagaja,
          nađe Lopašić među silnim dokumentima
          i povelju bosanskog bana Prijezde pisanu
          1283. godine. Ondje piše da se Stjepan Bla-
          gajski, sin Babe Babonića, oženi Jolantom,
          kćerkom bana Prijezde, i da mu bosanski
          ban, kao njegov tast, pokloni “Župu Ze-
          mljanik kod Glasa na Vrbasu”. U narednih
          sedam godina rodi Jolanta sinove Dioni-
          zija, Pavla, Jurja i Ivana i kćer Katu, koja
          bijaše udana za grofa Henrika Ortenbur-
          škoga, a u drugom braku za Jurja Bišena,
          oca bana hrvatskog Pavla. Godine 1361.
          podijeli kralj Ludovik Dioniziju i Pavlu
          Baboniću novu darovnicu za Krupu jer
          se dobro pokazaše u ratu.
            Ali, nije knezovima Babonićima Krup-
          skima bio suđen dug vijek. Godine 1370.
          živjeli su samo braća Dionizije i Pavao, a
          potonji nije imao poroda pa sav svoj dio   s Elizabetom Kotromanićkom i vojvoda-  Osim povelje bana Prijezde, Ludovik
          imetka u Krupi i Otoci ostavi bratu Di-  ma Hrvatinićima, “Blagajski, osobito knez   Blagaj u svom arhivu čuvaše još jednu bo-
          oniziju, kojem se te godine rodi sin Pa-  Stjepan, naginjali su za borbe bosansko-hr-  sansku povelju. Ona se tiče kralja Stjepana
          vao, posljednji izdanak ove porodice. On   vatske stranke proti kraljovom Ludoviku i   Tomaša Ostojića. On 1446. godine “uzimlje
          se oženi nekom Frankopankom, pa kada   Sigismundu Bošnjakom”, pa je “izviestno,   u zaštitu Doru, udovu Ivaniša Blagajskoga,
          umrije, Frankopani prisvajaše Krupu i tu   da je Stjepan Blagajski s pomoću Bošnjaka   i sina joj kneza Miklouša sa svim što imadu
          se zametnu okršaj i otvori se sukob i sa   navaljivao godine 1389. na imanja knezo-  od krune Ugarske”. Rodbinske veze koje
          Zrinskima. Vjerovatno zbog krvne veze   va Zrinskih”.                između Kotromanića i Babonića pokrenuše



         62  1/10/2021 STAV
   57   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67