Page 67 - STAV broj 343

harkijima te o useljenicima koji su stigli
u Francusku ‘60-ih.
Alžir je trauma koja i dalje proganja
Francusku bez obzira na to gledaju li Fran-
cuzi na to s desne ili lijeve strane. Protje-
rani pied-noire i njihovo potomci danas su
među razlozima za snagu ekstremne de-
snice na jugu Francuske, od Perpignana
do Marseillea. Kada je ljevica u pitanju,
ni ona nije bez kontroverze, posebno zbog
mutne prošlosti socijalističkog predsjedni-
ka Françoisa Mitterranda, koji je tokom
Alžirskog rata bio ministar unutarnjih
poslova i pravosuđa te je kao takav peča-
tom potpisao desetine smrtnih presuda i
dao zeleno svjetlo represivnim akcijama
vojnih snaga protiv alžirskih pobunjenika.
Trauma je jaka i zato što su Francuzi
izgubili rat unatoč upotrebi napalma i plin-
skih komora za ubijanje civila, masakru
alžirskih demonstranata u mnogim grado-
vima, uključujući Pariz, unatoč sistemat-
skim mučenjima ili terorizmu. Isti način
istrebljenja kakav je potaknuo maršal Tho- Kada su se dokopali Francuske, smje-
mas-Robert Bugeaud, francuski generalni šteni su u logore, daleko od ostalog stanov-
guverner Alžira 1840-ih. Politikom spaljene ništva, što je spriječilo svaku mogućnost
zemlje nastojalo se pokoriti Alžirce, tako integracije jer nisu imali dozvolu da izlaze
da se pied-noari smjeste bilo gdje “gdje ima iz logora. Dodijeljena im je skromna na-
slatke vode i plodne zemlje..., bez obzira knada za imovinu koju su ostavili u Alžiru,
na to kome pripadaju te zemlje”, obećao ali kako su većina harkija bili siromašni
je Bugeaud u parlamentarnom obraćanju. seljaci ili nisu mogli dokazati postojanje
On je bio taj koji je izumio plinske bilo kakve imovine, nisu ni imali pravo
komore davno prije nacista, puneći peći- ni na što. Kasnije ih je Francuska stavila
ne gasovima kako bi ugušio destruktivni u geta i odlučila zaboraviti. Francuska lje-
“narod drugog reda” i “istrijebio ih do po- vica označila ih je kao kolaboracioniste, a
sljednjeg”. Francuska je također koristila ekstremna desnica željela ih je instrumen- namjeravaju vraćati harkije koji su već ži-
južnu Saharu u Alžiru kao poligon za nu- talizirati. Alžirska država nastavila ih je vjeli u Francuskoj; nekoliko njih, koji su
klearna ispitivanja. To je, u kombinaciji s smatrati izdajnicima. znali što ih čeka, počinilo je samoubistvo
11 miliona nagaznih mina koje su Francu- Zločin nad njima prvo je počinila Fran- bacivši se s broda koji ih je prevozio usred
zi postavili na golemim dijelovima zemlje, cuska, koja ih je smatrala bitnim za pro- Sredozemlja. Bili su omraženi od Alžiraca,
ubilo i osakatilo desetine hiljada Alžiraca. vođenje učinkovite represije i tjerala ih da koji su preuzeli vlast, i odbačeni od Fran-
U svom tom haosu i vrtlogu našli su napadaju svoju braću po krvi, jeziku, vjeri i cuza, kojima su pristali služiti.
se harkiji, kojima se ovih dana ispričao obrazovanju. Nakon rata od jula 1962, nad Harkiji i njihovi potomci danas čine
Macron. Harkiji kojih je u ratu izginulo njima je počinjen još jedan zločin. Tada po- zajednicu od oko pola miliona ljudi. Od
čak 150.000. Nakon rata, harkiji su prepu- činje ogroman val represije. Uglavnom su 1974. nekoliko je djece harkija štrajkovalo
šteni onima koji su vršili odmazde u Al- je izazivali oni koji su se među posljednji- glađu i demonstriralo kako bi poboljšali
žiru ili su internirani u bijedne kampove ma uključili u revoluciju, kada je pobjeda svoj položaj. Njihovi roditelji doživjeli su
u Francuskoj. već bila na pomolu, kako bi dokazali svo- tešku sudbinu u Francuskoj, pokušali su
Francuska vojska je regrutirala njih ju odanost. Svjedoci su govorili o ljudima ih asimilirati s imigrantima, a imigranti
oko 200.000 ovih Alžiraca, ali samo dan koji su živi zakopani s glavom namazanom su ih odbacili. Bivši alžirski predsjednik
nakon što je ozvaničen sporazum u Evia- medom, drugi su živi bačeni u naslage kre- Abdelaziz Bouteflika 2000. godine okva-
nu, 18. marta 1962. godine, sporazum ko- ča ili cementa, treći potopljeni u kipuću lificirao ih je kao “saradnike” i isključio
jim je ozvaničen francuski poraz u Alžiru, vodu ili spaljeni ili razapeti. Žene koje su njihov povratak u Alžir, za koji je rekao
Francuska vlada odbila je masovnu repa- radile za vojsku bile su mučene, osakaće- da “nije njihova zemlja”. U augustu 2001.
trijaciju harkija. ne, silovane. Francuska je ustanovila prvi dan nacional-
Samo je njih 42.000 vojska evakuirala Za sve je to znala Francuska jer su iz- nog poštovanja harkija koji se obilježava
u Francusku, još oko 40.000 tamo je sti- vještaji o počinjenim zločinima bili posla- 25. septembra. Konačno, zakonom je 23.
glo tajnim ili ilegalnim kanalima. Uku- ni u Pariz. Međutim, čak i prije početka februara 2005. predviđena naknada kojom
pno je, prema nekim procjenama, u Fran- masakra, najviše francuske vlasti odluči- se priznaju, a bivši francuski predsjed-
cusku stiglo između 80.000 i 90.000 ljudi, le su spriječiti odlazak harkija u Francu- nik François Hollande je 25. septembra
većina između 1962. i 1965. Ostali su bili sku. Nalozi s kojih je nekoliko desetljeća 2016. priznao “odgovornosti francuskih
prepušteni sami sebi u Alžiru. I danas ih kasnije skinuta oznaka tajnosti zahtijeva- vlada u napuštanju harkija, pokolje onih
u Alžiru smatraju izdajicama, a oni i nji- li su da se učini sve što je moguće da se koji su ostali u Alžiru i neljudske uvjete
hove porodice od prvog su dana žrtve kr- spriječi njihov bijeg i da se kazne oni koji prijema porodica prebačenih u logore u
vavih odmazda. su im pokušali pomoći. Od aprila 1962. Francuskoj”. n

STAV 1/10/2021 67