Page 69 - STAV broj 343
P. 69

dragoga ne bi dočekale nikada više ne bi   Karlović nije imao poroda pa je sve svoje
                                            dolazile ovamo, ali o tome ne bi progovara-  imanje ostavio njima, šurama svojim. Ne-
                                            le ni riječi, već patnju svoju nosaše u sebi.   tom nakon toga ban Nikola Zrinski postavi
                                            One su se gradile kako je sve uredu i samo   u Novigrad svog kaštelana. Historija bilje-
                                            bi sa sjetnim smiješkom na usnama bacile   ži dvojicu: 1543. godine Mihajla Budišića
                                            žalovit pogled prema djevojkama koje si-  od Hotuče, a 1549. godine Mihajla Deli
                                            jeku svoje mahrame i pripremaju se da se   Todora, koji još tada bijaše vitez na glasu.
                                            navečer popnu do kruške. Bilo im je teš-  I tako, probijajući se kroz gusto histo-
                                            ko. Ali nikada ne bi rekle ostalima kako   rijsko tkivo, dolazimo do izvještaja od 6.
                                            je to vjerovanje samo šarena laža i varka   juna godine 1560. Navali tog dana na No-
                                            i kako su dokaz tome one same i ta bol u   vigrad 6.000 janjičara. Cijelo se ovo brdo
                                            njima što ih rasteže na sve strane. Gledale   zacrveni od njihovih odora, zašaraše kao
                                            su sad na svoje vršnjakinje kao na kakvu   makovi u pšeničištu, a zemlja se protrese
                                            djecu kojima će život sam razotkriti svoje   od urlika i bijesa kojim nahrtaše na zidine
                                            mračne ponore, pa zašto onda one da ih u   grada. Hrabra gradska posada pod koman-
                                            tome požuruju i bojale su se da bi, samo   dom njihovog kaštelana Mihajla Deli To-
                                            ako bi izrekle ono što je u njima, mogle ne-  dora izdrža prvi napad, a činilo se da neće i
                                            što pokvariti u redovnom rasporedu stva-  da će se u janjičarskom naletu skruniti svi
                                            ri i pojmova koji se smjenjivaše oko njih i   zidovi i palanka i kula i kamen po kamen
                                            oko njihovog čemernog života.      se skotrljati u Vejinac, u Puriće, u Mrcelje.
                                               Niko se tih dana ne bi sjetio Todora. A   Povlačeći se pod pljuskom vrelog katrana,
          stenjali u nastojanju da jedan drugog po-  po njemu ovo mjesto dobi ime i ostade kroz   koji branioci slijevaše s branika, janjičari,
          ravne po zemlji, a ponekad bi tu bilo ocr-  stoljeća i ispra se kroz zaborav a da nikada   bijesni, zapališe cijelu varoš i pohvataše
          tano kevalište, s rupama i amblezom, ili bi   nikome ne pade na pamet da ga mijenja.   sve okolno stanovništvo, okovaše ga i ot-
          se onako, iz dosade, sjećajući se dječačkih   Kazuju da se ova utvrda zvala Novigrad   premiše u roblje. Sutradan se spremiše na
          dana, zaigralo klisa.             prije nego će se na historijskoj pozornici,   novi juriš i cijelo popodne udaraše topo-
            A kada bi se sva ona sila vojske izlila   ovdje pred vratima ovog grada, s isukanom   vima. Osokoljeni jučerašnjom pobjedom i
          niz put prema Vejincu i dalje prema Kla-  sabljom pojaviti on – Todor. Pored ovog   bodreni hrabrošću njihovog kaštelana, bra-
          duši, ili ka Vrnograču, ili preko Mrce-  Novigrada bio je još jedan, negdje između   nitelji ih čekaše s manje strepnje i sigurni
          lja spram Bužima, ili na Skokove pravac   Bužima i Vrnograča, a spominje se u starim   u vlastitu pobjedu, ali izdade ih sudbina.
          Cazina, i kada bi prvi akšam sakrio ljude   dokumentima pod imenom Novigrad kod   Kažu da se baš u tom času, dok su brani-
          u njihove vlastite sjene, prikradale su se   Kostajnice. Po svoj prilici da se nalazio u   oci čvrsto stajali uz bedeme, a Todor išao
          ovamo, do kruške kolatuše djevojke, taj-  današnjoj Varoškoj Rijeci, a možda čak i   od jednog do drugog i stezao mu mišku u
          no zaljubljene u nekog od onih koji odoše   u Lubardi. Pleme novogradsko bilo je slo-  znak podrške i ohrabrenja, upali barut u
          u rat, ili pak vjerene i begenisane, a i one   bodno i samostalno i pod zaštitom knezo-  magacinu i strašna eksplozija protrese sve
          koje se udadoše nedavno, pa bi po kruški   va Babonića od Krupe. Pod gradom je, baš   zidove i kule. Za njom suknu plamen i stra-
          vezivale trake iscijepane iz svojih mahra-  na mjestu na kojem će se kasnije pojaviti   vični krici sažeženih ljudi. Izgori 300 duša.
          ma i verale se po njenom stablu i po kroš-  kruška kolatuša, bila varoš u kojoj su ži-  Među njima bijaše i Mihajlo Deli Todor i
          nji, takmičeći se koja će rizu svoju svezati   vjeli slobodni novigradski plemići. Onda,   njegova djeca i žena mu Jerolima.
          na višu granu, jer jedino se tako mjerila   najednom, kako to često zna biti, zahuktala   Od tog dana grad prozvaše po njego-
          ljubav. Ove su trake garantirale da će se   historijska matica izbacuje Ivana Karlovi-  vom kaštelanu. U početku se zvao Novo
          dragi vratiti iz vojne. One čiji bi se draga-  ća i piše ga kao vlasnika Novigrada. Na-  Todorovo, a poslije, kada prođe vrijeme,
          ni zaista i vratili vjerovale su i dalje u ovo   kon njegove smrti, grad, kao i cijela njego-  pa mu ovo “novo” više ne pristajaše, osta-
          predanje i opet bi došle, a one koje svoga   va imovina prelazi u ruke Zrinskima, jer   de samo Todorovo. Kada ga Osmanlije


                                                                                                    STAV 1/10/2021 69
   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74