Page 70 - STAV broj 248

KULTURA

Kazano je i da je upravo zbog toga orga- poput Ibrišimovićevog Vječnika, samo što “Zahvalio bih se
nizirana promocija ove zbirke u Novom je riječ o poeziji. To je lirski subjekt koji se
Pazaru, kako bi se Asmir Kujović pred- svega sjeća. Ne postoji stvar, događaj, ime, izlagačima na ovim, zaista
stavio široj publici kao jedno od važnijih oblast, vjerovanje, ne postoji ništa što se izvanrednim zapažanjima,
imena bošnjačke književnosti. desilo u čovječanstvu a da se lirski subjekt
toga ne sjeća i da nije svjedočio tom doga- bila mi je milina slušati ih.
KORAK ISPRED SVOG VREMENA đaju. To je poezija očitovanja historično-
“Nagrade dolaze i prolaze, a tekst ostaje, sti i prethistoričnosti koja je pretočena u Dugo nisam čuo da neko
kao i doprinos tog teksta. Značaj ove zbir- jednostavan jezik. Kada pogledate Kujo- ovako tačno, pronicljivo,
ke ostat će dugo upamćen, mnogo duže vićevu poeziju, to je jednostavan jezik koji
od same nagrade, i mnogo duže nego što u sintaksičkom smislu nema umetnutih lucidno i precizno
živi autor, i mnogo duže nego što publika rečenica, nema previše kompliciranih sin- prepozna i protumači
koja živi u aktuelnom trenutku može to taksičkih struktura, ali je složen na nivou
da uprati. Poezija Asmira Kujovića sasvim mikrostrukture. Na globalnoj strukturi to sve ono što su bile moje
je avangardna za naš prostor, i to iz više je sonet, pjesma od četiri strofe s po četiri
razloga. Postoje različiti elementi koji su stiha, to je pjesma slobodnog stiha, ali, da spisateljske intencije i
prepoznati u ovoj poeziji koji je ističu, a to bi se ti stihovi čitali, mora se itekako do- nastojanja”
je da ona bude korak ispred svog vremena. bro poznavati historija čovječanstva. Ona
Prisutan je jezički izraz kojim se Kujović kroz ovu poeziju funkcionira kao da smo
sve vrijeme igra. To je ta kaleidoskopska mogli napraviti jedno mega i giga ogleda- intertekstualno, metatekstualno, da voli
igra svjetlom, to je sistem raspršenog i raz- lo, da smo ga onda razbili i onda se u tom citatnost, pseudocitatnost, da traži od či-
bijenog ogledala, to je sistem disperzivnog ogledalu zrcali čovječanstvo od ‘E lestu bi taoca da poznaje i Shakespeara i Platona,
znanja, disperzivne pažnje, mega i hipe- rabbikum’, pa sve do kijametskog dana, te i izuzetno mnogo drugih stvari. A poezija
rintertekstualne relacije prema različitim da je sve ono što se dešavalo u tom razbije- je pokušavala da izbjegne tu opterećenost
kulturalnim nanosima. Ono što je karak- nom ogledalu našlo svoj mali odbljesak.” znanjem”, objašnjava Šemsović.
teristika Kujovićeve poezije jeste da ona Zato poezija Asmira Kujovića, nagla-
zahtijeva izuzetno obrazovanog čitaoca u šava Šemsović, zahtijeva dosta složenu in- IRONIJA KAO ORUŽJE
smislu izuzetnog poznavaoca prošlosti”, terpretaciju. “Mi ovoj poeziji ne možemo Rebihić je na početku svog izlaganja
rekao je Šemsović. pristupiti na način pojednostavljene in- napravio kratki prohod kroz Kujovićeve
U daljem je izlaganju Šemsović poja- terpretacije da progovorimo o tome, kao prethodne tri zbirke poezije, zaključivši da
snio da je Kujovićeva zbirka u okvirima što to kažu one starije generacije pro- njegova poezija traži i iziskuje obrazova-
južnoslavenske poezije napravila važan fesora i nastavnika, šta je pjesnik htio nog recipijenta, te da ju ne može s lahko-
iskorak u smislu donošenja velike količine da kaže. Ono što je htio, kažu ovi nešto ćom čitati prosječan čitalac. “Ova poezija
različitih informacija koje su izvanredno malo noviji, on je to i rekao. Ta interpre- zahtijeva upotrebu leksikona, rječnika iz
usklađene jedna s drugom. “Tu govorimo tacija podrazumijevala bi intelektualno različitih kultura i tradicija, jer, naprimjer,
o situaciji da Asmir Kujović ne posmatra povezivanje svih informacija koje nam Asmir Kujović vam u jednoj pjesmi dono-
sebe, Asmira Kujovića, kao pojedinca, je- donosi pjesnik u ovoj svojoj zbirci. Na si motiv nekog božanstva iz budizma koji
dinku, kako bi to moderna od nas tražila južnoslavenskom prostoru, kada je riječ se nalazi u sastavu boga Brahme itd. Onda
da to bude ogoljeni čovjek, već zapravo ne- o romanu, to nije neobično, ali za poe- morate istražiti koja je simbolika ovog boga,
kog, kako bi to Nedžad Ibrišimović kazao, ziju jeste. Roman je kao žanr poznat da a onda se morate vratiti na poeziju da bi-
poput vječnika. Dakle, ova zbirka bila bi voli intelektualizam kod čitaoca, da voli ste vidjeli kako on kao takav funkcionira.
Naravno da kroz Nestorov pehar imate si-
tuaciju da jedan simbol usisa i nešto što je
pitanje odnosa prema stvarnosti, jer, kada
Kujović piše poeziju, on piše o nekom sa-
vremenom trenutku i pokušava odgovo-
riti kako bi zapravo ta neka tradicija, taj
neki simbol figurirao u tom savremenom
kontekstu. Kujović nastoji stvarnost pro-
čistiti preko tih nekih vjerovanja, simbo-
la, motiva itd.”
Rebihić je potrcrtao i to da se Kujović
i u ovoj zbirci, baš kao i u prethodnim,
oslanja na ono što je orijentalno-islam-
ska kultura i tradicija. “U nekim pjesma-
ma on se referira na Feriduddina Attara,
oslanja na Rumija i Suhraverdija. Kada
Kujović piše o divanskoj književnosti, o
sufijskoj književnosti, on ne slijedi usta-
ljenu topografiju, ili ustaljenu simboličku
vrijednost nekih simbola. Kada izmjesti
određeni simbol iz određenog konteksta,
on ga premjesti u drugi kontekst u kojem
taj simbol gubi svoju primarnu vrijed-
nost. Tako da, kako se Kujović referira na

70 5/12/2019 STAV