Page 75 - STAV broj 248

ko emitira elektromagnetne talase i svje- iz Sarajeva. Mi nismo odustajali. Bili smo još
doči da nije sve izgubljeno i da ima nade. mladi. Raspisivali bi konkurs za originalnu
Prava uloga radija u tim godinama nikada radiodramu, radili na tekstovima s novim i
nije na pravi način valorizirana. Jako sam mladim autorima i snimali, snimali. U pro-
ponosan što sam zajedno s Radmilom Sesar ces produkcije također smo uveli veliki broj
i Radmilom Batom Zurovcem bio dio eki- mladih glumaca, učili ih tajnama radijskog
pe koja je skoro četiri godine, pet puta sed- zanata i snimali. Kao znak zahvalnosti, a i
mično, producirala radioškolu – obrazovni kao dio tradicije koju smo naslijedili, svake
program. Zamislite, usprkos svemu, radio smo godine dodjeljivali priznanje “Glumac
i dalje drži nastavu. Zlatko Sesar je krajem godine” za doprinos radio-dramskoj produk-
1993. godine ili početkom 1994, čim je u ciji. Posljednji put smo priznanje dodijeli-
grad ušlo malo više struje, snimio radio- li 2012. godine, a konkurs je posljednji put
roman Istorija bolesti Tvrtka Kulenovića raspisan 2013. godine. I to je bio kraj jedne
od deset epizoda. Zlaja je, jer glumci nisu dobre priče koja je imala snažan odjek u kul-
mogli doći do RTV doma, odlazio u grad i turnom miljeu. Dramski program snimio je
snimao u Pozorištu mladih. Vesna Ljubić je 2009. godine šest radiodrama uz učešće naših
kao urednica dramatizirala jedno poglavlje prijatelja glumaca i pisaca iz Banje Luke. I
tog romana, ja sam režirao radiodramu San od toga nije ostalo ništa.
o staklu, a ubrzo i radiodramu Ljubavna priča
Bisere Alikadić. Bilo je važno ne odustati. STAV: Također, Vi predajete Radiofoniju
na ASU Sarajevo, a već dugo uspješno sa-
STAV: Godine 1995. čak ste učestvovali na rađujete i sa studentima. Kakav je odnos
radio-televizijskom festivalu “Prix Evro- novih generacija prema radiju kao mediju
pa” u Berlinu, gdje ste predstavili dvije koji nema više toliki značaj u odrastanju
radiodrame. Prepričajte čitaocima Stava mladih? Koliko razumijevaju radiofoniju
tu priču iz zime 1995. godine. i zakonitosti njene forme?
OVČINA: U februaru 1995. godine Mirsad OVČINA: Njihovo poznavanje radija naj-
Tukić, Đorđe Malić i ja prošli smo kroz tunel češće počiva na iskustvu slušanja komer-
s dva snimka (radiodrama Tvrtka Kulenovi- cijalnih i muzičkih radiostanica. O nekim
ća San o staklu i radiodokument Dvije vatre složenijim formama radijskog izraza znaju
Sarajeva) i nakon nevjerovatnih peripetija vrlo malo. To zašto radio kao medij nije
stigli u Berlin na radio-televizijski festival više zastupljen u nastavnim programima
“Prix Evropa”, jer smo, naravno, bili samo- fakulteta koji se bave medijima moglo bi
Turubatović, Dimitrije Stanišić, Zlatko stalna država i imali smo direktan pristup biti pitanje za neku drugu priliku. S dru-
Sesar, Slavica Masak, Dijana Golubović, da se natječemo. Pred ponoć u hotelskoj ge strane, kada im se ponudi neka šira,
Milovan Pandurević, Ljiljana Pavlović i sobi vrtimo skalu na radioaparatu, pokuša- kompleksnija slika o mogućnostima autor-
Sead Čamo. Novu zgradu RTV doma po- vajući uhvatiti signal našeg radija. Znamo skog i umjetničkog izraza na radiju, oni u
kazao mi je Vlado Pečar. Blistave režije i da srednjotalasni predajnik nekim čudom pravilu reagiraju veoma pozitivno i za ta
studija za emitiranje, snimanje i obradu radi i da ima nade da ćemo čuti šta se dešava dva semestra, koliko radimo zajedno, oni
programa, centrala vodova kao komand- kod kuće. Radioaparat preslikava haos koji napišu dobre scenarije ili partiture za ra-
ni most svemirskog broda, kancelarije za vlada u eteru, a onda prepoznamo nekoliko diofonsko izvođenje, a u procesu realiza-
novinare i užurbanost po hodnicima. Šta muzičkih taktova Vangelisove Main theme cije svojih mini drama demonstriraju da
se više, na početku, može poželjeti? Vla- from “Missing”. To je to. Bila je to ideja Se- su savladali osnove jednog novog izraza.
do je na početku bio moj mentor i dragi ada Čame da se pred vijesti emitira muzika
prijatelj. Kasnije mi je ispričao kako je bio koja će Bosancima i Hercegovcima u rasko- STAV: Šta Vama znači radio, čije frekven-
u ekipi koja je u aprilu 1945. godine raz- madanoj zemlji, prognanim i izgubljenim cije, evo, osluškujete većinu svog života?
vlačila žice između predajnika i studija iz po cijeloj Evropi pomoći da pronađu naš OVČINA: Radio je bio moj prvi medij i,
kojeg je Cigo Lukić 10. aprila izgovorio: signal i čuju najnovije vijesti. Poslije smo, kao svako bitno iskustvo, obilježit će moj
“Smrt fašizmu – sloboda narodu. Ovdje u hotelskoj sobi, slušajući radio, saznali da svijet najprije kao slušaoca, a poslije kao
Radio Sarajevo” i počeo priču koja još traje. je Armija BiH oslobodila Vlašić i radio-te- radijskog profesionalca. Možda su ta prva
levizijski predajnik na vrhu te planine. iskustva “kriva” za sve što je bilo loše i za
STAV: Radio i Dramski program niste na- sve što je bilo dobro u mojoj tridesetogo-
puštali niti tokom ratnih godina? Kako je STAV: Nakon rata, Dramski program radija dišnjoj karijeri. Prijala mi je njegova in-
bilo stvarati i emitirati program u opkolje- BiH također je prolazio kroz turbulentne timnost, intenzitet, dinamika promjena i
nom Sarajevu, bez struje i pod stalnom i neizvjesne periode, ali i one koji su re- taj topli nenametljivi ton koji je dopuštao
prijetnjom od pogibije? alizirani s velikim uspjesima, kao što je, mojoj mašti da se razmaše. Da, slušao sam
OVČINA: Bilo je neizrecivo teško, ali mi naprimjer, konkurs za radiodramu, glumac često i radiodramsku produkciju, uživao
nismo imali vremena da mislimo o tome. godine itd. Kako je tekao razvoj Dramskog i nisam ni slutio kuda to vodi. Sve ovo
Bilo je mnogo važnijih stvari. Imali smo na programa nakon okončanja rata? što sam vam ispričao ne bi ni izbliza bilo
raspolaganju agregat od 4 KW i to je bilo OVČINA: Mir je donio novu stvarnost koju ovako da nisam imao sreću da su u pravo
dovoljno da proizvodimo dvadeset i četi- smo morali postepeno otkrivati. Bio je to vrijeme, u godinama učenja, u moj život
ri sata programa, da u napadnutoj mladoj novi početak. Neki od mojih kolega režise- ušla dva radijska čarobnjaka: Hajrudin
državi, u opkoljenoj prijestolnici, bez stru- ra i urednika više nisu dolazili u RTV dom. Ramadan i Zlatko Sarajlija, od kojih sam
je i vode, u zgradi koja više liči na bunker Nismo imali na raspolaganju onoliko autora naučio toliko toga i na čemu sam im be-
nego na medijsku kuću, postanemo neko kao nekad, a veliki broj glumaca bio je otišao skrajno zahvalan. n

STAV 5/12/2019 75