Page 73 - STAV broj 248

i biti medijska platforma za sve koji ima-
ju želju da se izraze na ovaj način. Ovdje
moram spomenuti format “Radio kritika”,
u kojem prvi put kontinuirano objavlju-
jemo stručne analize iz svijeta teatra, fil-
ma, televizije, književnosti, radija... A sve
to dobiva i novu dimenziju tako što iza-
brane sadržaje objavljujemo i na portalu
BHRT-a. Dopustit ćete mi i jednu malu,
ali bitnu digresiju koja bi mogla plastič-
no objasniti neke stvari o premijernoj ra-
diodramskoj produkciji i njenom mjestu
u programskoj shemi javnih emitera. U
dozvoli za rad javnih emitera RAK je de-
taljno propisao broj minuta premijernog
igranog, dokumentarnog i ostalih sadržaja
koji se moraju emitirati da bi ispunili svo-
ju misiju prema javnom mnijenju i onima
koji finansiraju javni servis. Jedino objaš-
njenje koje sam slušao svih ovih godina je-
ste da za to nema novca. Pogledajmo, a da
zanemarimo ovaj dio priče, stvari iz druge
perspektive. Priprema pozorišne predstave
ne može početi bez najmanje 50.000 KM
– donja granica, obično je mnogo, mnogo
više. Predstavu na premijeri vidi 200-300
gledalaca. Produkcija radiodrame košta
od 800 do 1.500 KM, a potencijalni slu-
šaoci jesu svi oni koji imaju radioaparat
ili neki od savremenijih alata za praćenje
radioprograma.

STAV: Vi ste dio ove redakcije od 1985.
godine. Kada se sada osvrnete na peri-
od za Vama, s kakvim emocijama ga se
sjećate? S obzirom na to da je Dramski
program opstao sve ove godine, uprkos
svemu, sigurno da se javi i osjećaj ponosa?
OVČINA: Sada se sve to nekako smirilo.
Bilo je to nevjerovatno putovanje. Kao da
ste u relativno kratkom vremenu živjeli ne-
koliko različitih života koji nemaju veze
jedan s drugim: i ljudski i profesionalno.
Moja generacija voljela je radio i trudila se
da u toj velikoj priči ima neko svoje poglav-
lje. Radili smo ono što smo voljeli, ništa
nam nije bilo teško i čini mi se da smo bili
dobri u tome i da smo dali doprinos jednoj
od najdinamičnijih faza u razvoju Radija
Sarajevo. Sead Čamo, moj kolega, napisao
je iz američkog egzila: “Danas, na nekim
drugim geografskim širinama, u drugom
jeziku, u okruženju drugačijih glasova,
u raljama novih medija, čini mi se da su
sati provedeni iza mikseta Radija Saraje-
vo bili oni rijetki trenuci samoostvarenja
koji su mogli da postoje samo tada i samo
na tom mjestu.” Čega se ustvari sjećam?
Prijateljstva i profesionalizma. Divnih i
nesebičnih ljudi s kojim sam i radio i ži-
vio. Nikada kao tada. Bilo je i velikih gu-
bitaka i strašnih razočarenja, ali sve je to
sada odmaknuto u preboljenu daljinu. S
obzirom na to da živimo u prostoru zapu-
štenosti i nekompetentnosti, pravo je čudo

STAV 5/12/2019 73