Page 78 - STAV broj 248

KULTURA

busenjem Mulabdić je obilježio bošnjački
kulturni preporod i austrougarsku temu PROF. DR. SANJIN KODRIĆ O ROMANU
u bošnjačkoj književnosti. “ZELENO BUSENJE”
NAMJERNO ZABORAVLJEN
Zbog samo jedne večere kod NDH Ovaj spoj naročitog pojedinačnog, autorskog i općeg, kulturalnog interesa, ali i karakte-
vođa na koju je pozvan, a koju u ta crna ristično povezivanje sjećanja prošlosti, stanja sadašnjosti i očekivanja u budućnosti, što
vremena nije mogao odbiti, Mulabdić je će u punom kapacitetu i uspostaviti “austrougarsku temu” i izdignuti je na razinu koja
bio strašno šikaniran u novoj Jugoslaviji. pripada fundusu memorijskih figura jedne književnosti, kao društvena, kulturalna i knji-
Poslije Drugog svjetskog rata mu je suđeno, ževna nužnost u punom smislu ove riječi desit će se prvi put na do kraja zaokružen način
te je ostao i bez zaslužene starosne penzije. upravo u Zelenom busenju Edhema Mulabdića (i to ne samo onda kad je riječ o razvoju
Komunističke vlasti oduzele su sudskim romana u novijoj bošnjačkoj književnosti), gdje će “austrougarska tema” kao književno
putem pravo na penziju ovom zasluženom oblikovanje trenutka “kad se carstva mijenjaju” ostvariti se u svojem doslovnom i najkon-
intelektualcu, dok su te iste “narodne vla- kretnijem obliku – kao prikaz samog čina austrougarske okupacije Bosne u ljeto 1878.
sti” šakom i kapom dijelile boračke pen- godine i povijesnog raskola što ga ona izaziva, sve to u onom karakterističnom “nizu slika
zije dojučerašnjim četnicima. Ta sudska o raslojavanju života i duha muslimanske narodne i društvene sredine”. Takvo što autor
farsa s oduzimanjem penzije jednom od ostvaruje dominantno sinegdoški – prikazom austrougarskog zaposjedanja grada Ma-
najvećih muslimanskih javnih radnika, glaja i njegove okolice, pri čemu je, putem pojedinačnog kazujući o općem, radnja ro-
priznatom književniku i prosvjetitelju, mana (koja uključuje i niz pojedinosti iz autorova stvarnog, privatnog života, jednako kao
kako piše Nadan Filipović, izazvala je ve- i veristički prikaz širih historijsko-društvenih zbivanja) vezana prvenstveno za porodični
liko ogorčenje među bosanskim muslima- okvir, i to na način da sudbina porodice kao takve, njezinih članova i onih s njima u vezi
nima, koji su mogli samo biti ogorčeni i kazuje širu priču o kolektivu i pojedincima unutar njega, a zapravo na način najčvršćeg
svoje ogorčenje izražavati jedino u uskim povezivanja ličnog, vlastitog sjećanja i sjećanja zajednice uhvaćene u turbulenciju kor-
krugovima familije i provjerenih prijatelja. jenitih promjena njezina šireg društvenog i kulturalnog okvira, odnosno privatne i lične
Edhem Mulabdić imao je, međutim, toli- drame, “male” priče, i “velike” priče dramatično uzdrmanog i traumatiziranog kolektiva.
ko ponosa da ne moljaka “komitetlijske” Pritom, u skladu s naročitom ulogom književnosti u Mulabdićevu vremenu, pojedinač-
poslušnike za milostinju, već je redovnim na memorijska perspektiva ovdje je nužno u cijelosti podređena interesu zajednice, pa
sudskim putem tužio komunističku drža- pojedinačno “mjesto pamćenja” kod Mulabdića postaje kolektivno dobro, uslijed čega i
vu zbog potpuno nezakonitog oduzimanja prisjećanje prošlosti, razumijevanje sadašnjosti kao i nadanja za budućnost u ovom ro-
jedinog izvora sredstava za život. manu, odnosno njegova ukupna memorijska praksa, u konačnici realiziraju se u speci-
“Zanimljivo je napomenuti da su na fičnim okvirima – u osnovi – kolektivnog i ideološkog memorijskog formata kao naročitih
sudu u njegovu korist svjedočili književ- “filtera” kroz koje se konstruira jedan književni svijet.
nik Rizo Ramić i još nekolicina preostalih
vjernih prijatelja i poštovalaca, dok su
se mnogi muslimani, koji su ustvari baš svoje jadne sudbine. No, ne želim sada protiv toga, a onda bi se to pretvorilo u
trebali kao svjedoci u njegovu korist, navoditi njihova imena iz razloga što bi se duga, maltene beskonačna prepucavanja.
posakrivali u mišje rupe isprepadani za možda neki od njihovih rođaka pobunili Zbog hude sudbine Edhema Mulabdića
prije svega trebali su se stiditi oni mu-
slimani koji su tada zauzimali značajne
političke funkcije u Republici i Državi,
a malim prstom nisu za njega pomaknu-
li”, piše Filipović.
Edhem Mulabdić umro je poprilično
usamljen u Sarajevu 29. januara 1954. go-
dine. Vijest o njegovoj smrti objavilo je
samo Oslobođenje, tek 5. februara, nakon
što je Mulabdiću klanjana dženaza. Po-
sljednje dane s njim podijelila je tek ne-
kolicina prijatelja, koji su od svojih jadnih
crkavica odvajali koliko su mogli samo da
ovaj veliki čovjek ne umre baš u potpu-
noj bijedi i gladi. Prema nekim zapisima,
posebnu pažnju Mulabdiću posvećivao je
Hamdija Kreševljaković. Ovaj istaknu-
ti historičar bio je moralna i finansijska
podrška Mulabdiću do njegovog posljed-
njeg daha. Ipak, komunistički režim nije
mu oprostio javno djelovanje i kulturni
aktivizam u vrijeme vladavine Nezavi-
sne Države Hrvatske. Zbog toga Mulab-
dićevo ime, kako tvrdi Ševal Kovačević
u tekstu Pišem ti o Edhemu Mulabdiću da
ga ne zaboraviš, dugo nije spominjano niti
u jednoj dnevnoj ili sedmičnoj novini u
bivšoj Jugoslaviji. n

78 5/12/2019 STAV