Page 73 - STAV 55 24.03.2016.

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Ko živ, ko mrtav

POTVRDA O ŽIVOTU

Potpis i pečat ne znaju koliko sam samo puta dosad bio mrtav
i, još više, koliko sam to puta mogao biti. To ih i ne zanima.
Zašto bi?! Stojim ispred njih i živ sam. Mnogi drugi to ne bi
mogli kazati
Piše:
Irfan HOROZOVIĆ

eke stvari u paralelnom biro- Glasale su za neka poznata lica od čijih su naravno, spadao u ove zadnje. Pisao je o
kratskom svijetu nije moguće odgovora na pitanja mnogi umorni. Neki ljubavi, svetim zdanjima i o diližansama.
učiniti ukoliko nemaš potvrdu su u tome vidjeli, a i dalje vide neprav- Diližansama snova.
Nda si živ. Jesam li živ? Nikad du. Neki opet mogućnost da se pokažu - A je li to baš tako? - kažem ja više
nisam o tome razmišljao. Kao ni mnogi drugima kao beskrajno trpeljivi i dobri. iz šege, nego što ne vjerujem u njego-
drugi. To je ono što se podrazumijeva. Svojim razumijevajućim objašnjenjima. vu priču.
Međutim, birokratski aparat ne želi biti Čičikovi su kao vinske mušice. Začas se - Da mi umreš ti ako nije tako!
prevaren. Pouzdano se mora utvrditi da stvore, niotkud, ni iz čega. Kao što se Tu sam se stvarno nasmijao. Bilo je
je onaj kojemu taj aparat duguje doista mušice pojave u zatvorenoj sobi, iz zida to više nego neočekivano.
živ. Ukoliko nije, aparat nema prema u kojem spavaju čekajući svoj trenutak. - Dobro, dobro, ostanimo na staroj
njemu više nikakvih obaveza. I to je to. Veliki su okršaji za čičikove provjerena uzrečici, živ ti ja.
Dužan si stati pred šalter, pokazati svoju lovišta. Iako se, što se dobro moglo uočiti, Vidim da se smije i on, nekako hinje-
legitimaciju i uz službeni potpis i pečat najvještiji među njima vrlo dobro snala- no podmuklo, kao lupeški, ali i zaigrano
dokazati da si zaista živ. I tako, stojim ze u vremenima mira. Bivši su im ratovi veseljački. Sav je u crnom, sa šeširom (cr-
pred šalterom i kažem da mi je potrebna zaliha. I ne samo oni. nim, bezbeli) i golemim šalom proljet-
potvrda da sam živ. Prisjećam se nekih stvari iz iskustva nih boja. Ne znam bih li se ja u svojoj
- Zašto vam je potrebna ta potvrda? našeg podneblja s tim u vezi. “Jesi li živ?!”, sivomaslinastoj odori mogao prokrijum-
- Traže iz fonda... naprimjer. Tako se u nekim krajevima poz- čariti u diližansu. Ne znam ni zašto sam
- Aha. dravljaju. Ko živ, ko mrtav. Zna se kad se se ovog prizora sjetio. I tek tad se sjetih
Uskoro slijedi teški pečat i sad je pot- to kaže. Nekad davno, kad sam služio vojni kako sam u tom mjestu zaista umalo po-
puno jasno da sam živ. Preostaje samo da rok (bijaše to, naravno, poodavno i tamo ginuo. Najednom mi nešto pade na um i
to dostavim onome kome treba dostavi- negdje gdje je poginuo čovjek kojeg je, odlučih da se vratim na ono isto mjesto
ti. To je to. Potpis i pečat ne znaju koli- kažu, Tolstoj uzeo za prototip Vronskog, gdje sam tražio potvrdu.
ko sam samo puta dosad bio mrtav i, još što je po svemu sudeći istina), uočio sam - Mogu li ja i sutra dobiti potvrdu
više, koliko sam to puta mogao biti. To da je riječ živ vrlo česta u svakodnevnom o životu?
ih i ne zanima. Zašto bi?! Stojim ispred govoru. I u razgovorima. - Naravno. Zar vam nisam maločas
njih i živ sam. Mnogi drugi to ne bi mo- - Živ ti ja - govori čovjek i netremice dala tu potvrdu?
gli kazati. Možda je to privilegija starosti, gleda u mene, a onda tu uzrečicu u svom - Jeste, ali ja pitam za sutra.
kao i trajna legitimacija. Nekad si takve kazivanju ponovi još nekoliko puta. - Možete, naravno, ukoliko vam je
potvrde mogao dobiti samo u bliskim su- Poznanik je to moj iz tužne/vesele potrebno.
sretima sa smrću. Ispisane strahom, peča- varošice, svakojakih zanimanja između - Čak i ako nije potrebno.
tane instinktom. Samo za sebe, naravno. kojih je ipak stigao promijeniti naziv - I tad, iako postoje pravila, navest
Jedanput me izvukao otac za kosu ulice u kojoj živi. Kako, pitate? Vrlo jed- ćete ih u svom zahtjevu. Ukoliko vam
iz vode, ali tad sam bio isuviše malešan nostavno. Napisao je na tabli Diližansna, to nije problem?
da bih se mogao sjetiti ičeg osim da sam skinuo staru tablu i okačio svoju. Jednom - Ne, ne, samo me zanimalo.
uronio u duboki san. Ili je to istinito sje- mi je pokazao svoju ulicu gdje su se ne- - Možete doći sutra.
ćanje?! Visio sam dugo iznad provalije kad diližanse zaustavljale. U početku su - I prekosutra?
dubokog kanjona samo na vršcima pr- mu skidali tablu, ali su na kraju odustali. - I prekosutra, i svaki sljedeći dan
stiju. Preskočio sam ulicu iz posrnulog I pošta mu je dolazila u Diližansnu ulicu. odsad do vječnosti.
položaja, a ispred jurećeg automobila. Živopisna je to varošica u kojoj su se među I nasmiješi se. Kao da je razumjela.
Gledao sam u lice... zaposlenim slikovitim zanatlijama, od sa- Napokon sam se smirio kad sam ušao na
A mrtve duše bile su zaista zaposlene u mardžija do pekara, uvijek isticali bokse- mjesto gdje su sva poznata lica. Sjedim za
ovom dijelu svijeta posljednjih desetljeća. ri, muzičari i – pjesnici. Moj je poznanik, stolom i imam potvrdu da sam živ. n

STAV 24/3/2016 73