Page 77 - STAV 55 24.03.2016.

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Tamnozelena i tamnoplava sjećanja

PRVO TUCI

PA TEK ONDA PITAJ

Dok sam prelistavao Šahnamu, ne bez razočaranja kako ovu
knjigu neću moći pročitati jer je pisana staroperzijskim jezikom,
Piše: kojeg ni većina Iranaca ne poznaje, taman kada sam je htio vratiti,
Sadik IBRAHIMOVIĆ osjetio sam snažan udarac od kojeg sam zateturao i poput svijeće
stropoštao se na pod

ežim. Bole me leđa. Prisjećam osmanskih Turaka. I sami pod snažnim - Teško je znati, ali pretpostavljam zbog
se kako sam se nekada davno, s utjecajem iranskog civilizacijskog kruga, pornografije!
prvim sumrakom, bježeći od tje- osmanski Turci donijeli su na Balkan i u - Pornogafije?!
Lskobne samoće, odvezao taksijem Bosnu rečene zasade perzijske kulturne - Da! Posumnjali su da kod sebe imate
na Arian Šahr, veliki, lijepi trg, oivičen tradicije, a njihov razvoj u Bosni bio je pornofilmove ili časopise slične sadržine!
restoranima, kafeterijama, čajdžinicama, iznenađujuće brz i plodonosan, premda, Ili ih je neko zlonamjerno uputio na vas,
s ogromnom fontanom u središtu iz koje mora se priznati, kvalitativno daleko ispod ko zna!? Eto, to bi mogao biti razlog! A,
šikljaju i visoko se dižu snažni, fluores- nedostižnih perzijskih uzora. jeste li zaista dobro?
centnim svjetlom obojeni mlazovi vode. Ušao sam u jednu od knjižara, pozdra- - Da, jesam! Ali, ne shvatam! Čemu
Ima i knjižara na trgu Arian Šahr. Ve- vio se s ljubaznim prodavcem, zastao na nasilje? Zašto me jednostavno nisu legi-
likih i raskošno opremljenih. Znaju Iran- trenutak i duboko udahnuo reski i neo- timirali i pretresli?
ci šta je knjiga. Najljepša literatura ispisa- bično prijatni miris knjiga, miris koji sam - Eh, zašto!? Ovo je Iran, gospodine!
na je baš ovdje, među ovim besplodnim, oduvijek volio. A u knjižari, opet, svega. Ovdje prvo tuku pa tek onda pitaju!
kamenitim gudurama. Ljepše poezije od Neodlučno iščitavam naslove i na koncu Izašao sam iz knjižare, sjeo u bašču
perzijske jednostavno nema. Znaju to i s kupujem Attarovu Knjigu o tajnama, Hajja- prve kafeterije i poručio čaj. Osjećao sam
ponosom ističu Iranci, pa nude obilje na- move Rubaije i Firdusijevu Šahnamu. Dok sve jači bol u leđima. Udarac je bio tvrd,
slova. I to kakvih naslova, glava boli čega sam prelistavao Šahnamu, ne bez razoča- oštar, policajac me sigurno udario kunda-
tu sve ima. ranja kako ovu knjigu neću moći pročitati kom puške, nogom ili rukom nije, manje
A važne naslove nemoguće je preli- jer je pisana staroperzijskim jezikom, kojeg bi boljelo. Ostavio sam nedopijen čaj, po-
stati, a kamoli izreći ponešto o njima, pa ni većina Iranaca ne poznaje, taman kada digao se bolno, tegobno, u leđima mi je i
nalazim uputnim kazati makar to da per- sam je htio vratiti, osjetio sam snažan uda- doslovce sijevalo, ušao u prvi taksi i od-
zijska književna tradicija seže duboko u rac od kojeg sam zateturao i poput svijeće vezao se kući.
prošlost, a ono po čemu se odlikuje i čime stropoštao se na pod. Tamnoplava modrica na sredini leđa
zauzima središnje mjesto u lijepoj islam- Još uvijek u šoku, pridigao sam se, u obliku pravougaonika potvrdila je moju
skoj književnosti jeste ponajprije poezija: okrenuo i ugledao dvojicu policajaca u ta- pretpostavku glede predmeta kojim sam
lirska i epska. mnozelenim uniformama. Jedan od njih, s mučki udaren: gad me zaista sastavio
U mnoštvu značajnih i onih manje zna- puškom o ramenu, držao je uperen pištolj, kundakom, i to žestoko. U bolnicu ni-
nih perzijskih pjesnika, snagom poetskog u mene dakako, dok mi je drugi grubo i sam ni pomišljao otići. Ko zna kakvu bih
iskaza (klasifikacija nije moja i ne slažem bespogovorno naredio da se licem okrenem nevolju natovario na ionako bolna leđa
se s njom, ali je općeprihvaćena) izdvaja se ka zidu, raširim noge i podignem ruke. objašnjavajući porijeklo modrice u obli-
njih sedam: Firdusi, Enveri, Nizami, Rumi, Učinio sam to, on me temeljito pretresao, ku pravougaonika.
Sa’di i Gami ili, kako se za njih obično veli, a i moju novinarsku torbu koja je ležala Danas, dvadesetak godina poslije, tokom
“sedam sjajnih zvijezda na nebu perzijske nekoliko metara dalje. Rekao mi je da se cijele tegobne zime počesto bi mi, naglo i
poezije”. Znao je to i veliki Goethe, i sam okrenem, da spustim ruke, tražio je ispra- podmuklo, zasijevalo u leđima. Doduše,
opčinjen ljepotom perzijske lirike, pa je, ve, dao sam mu pasoš i radijsku akredita- ne pripisujem to samo udarcu kundakom,
izražavajući vrijednosni sud o perzijskom ciju. Pregledao ih je, vratio mi, odmjerio omatorilo se, a i svakakvih je udaraca bilo,
pjesništvu, izrekao glasovitu misao: “Per- me još jednom, prišao drugom policajcu, ali kad god me probode oštar bol po sre-
zijanci su imali sedam velikih pjesnika od šapnuo mu nešto, ovaj je spremio pištolj dini leđa, i dok ga stišavam kojekakvim
kojih je svaki malo veći od mene.” u futrolu, a potom su žurno izjurili van. iladžima, bljesne mi ta slika i zapitanost:
Zasade perzijske kulturne tradicije - Jeste li dobro?! - pita me vidno pre- krije li se, možda, u meni teško shvatljivom
našle su plodnoga tla i u našim krajevi- plašeni prodavac. konceptu – udri pa pitaj – i neka drevna
ma, najprije kroz neomanihejska učenja - Jesam! Ali, šta je ovo? Zašto? Zbog ontološka mudrost i nije li, zarad mira u
bosanskih krstjana, a potom posredstvom čega su me napali? kući, batina, ipak, iz raja izašla. n

STAV 24/3/2016 77