Page 27 - STAV broj 192

odati priznanje da nikada ništa nisu prepuštali slučaju
i to što institucionalno bdiju nad svojim materinskim
jezičkim izrazom.
Možda je i postupak uredništva HRT-a ovog puta
bio suvišan i nepotreban, ali odgovoran odnos prema
jeziku nikako nije za podsmijeha. Naprotiv. Više bismo
se trebali čuditi našoj nebrizi o bosanskom jeziku i re-
lativiziranju svega što miriše na kulturni i nacionalni
identitet Bosne i Bošnjaka. I ne samo da nemamo “ma-
ticu bošnjačku” i da nismo uspjeli objediniti nacionalnu
jezičku politiku već gotovo nijemo posmatramo kako se
pored nas osnivaju čitavi politički i “nevladini” projekti
koji kao jedan od svojih glavnih ciljeva imaju osporava-
nje bosanskog jezičkog identiteta. Takvi su čak uspjeli u
martu prošle godine organizirati potpisivanje famozne
Sarajevske deklaracije o zajedničkom jeziku, koja bi, kao
takva, mogla biti prihvaćena upravo samo u Sarajevu.
Prihvatio bi je i filološki Zagreb, ali samo pod uvjetom
da “zajednički” znači “hrvatski”. Na sličan bi način, bez
dileme, na sve to reagirao i naučni Beograd.
Činjenica je da je bosansko jezikoslovlje, uglavnom
zbog nasiljem stvorenih entitetskih i kantonalnih
nadležnosti, siromašno i iscjepkano, ali bismo se barem
trebali prestati ibretiti onima koji odlično razumiju ko-
liki je značaj čuvanja vlastitih jezičkih i svih drugih kul-
turnih vrijednosti. n

nikako se ne smije zanemariti, u HRT-u su toga itekako
svjesni, ni državotvorni, politički i nacionalni značaj je-
zika, posebno u balkanskim prilikama.

Hrvati su oduvijek, više od većine drugih balkan-
skih naroda, brinuli o svom jeziku, čuvali ga i njegovali.
Njihova lingvistička škola počela se ozbiljnije razvija-
ti još sredinom 19. stoljeća s osnivanjem Matice hrvat-
ske. I tokom srpskohrvatske jezičke ere hrvatski nije
gubio na svom značaju, a Matica se naučnim i stručnim
djelovanjem podjednako odupirala i srbizaciji i germa-
nizaciji hrvatskog jezika. U posljednjih pola stoljeća
Zagreb je vjerovatno grad s najviše novih originalnih
lingvističkih izdanja u Jugoistočnoj Evropi. Možda su
s vremena na vrijeme znali pretjerati s politikom “je-
zičkog puritanstva”, ali se hrvatskim lingvistima mora

Međutim, iako jezik jeste osnovno i
najvažnije sredstvo za sporazumijevanje
među ljudima, on nije samo to. Jezik
ima i svoju kulturološku, umjetničku,
historijsku, sociološku, psihološku
dimenziju i vrijednost. A nikako se
ne smije zanemariti, u HRT-u su toga
itekako svjesni, ni državotvorni, politički
i nacionalni značaj jezika, posebno u
balkanskim prilikama

STAV 8/11/2018 27