Page 63 - STAV broj 423

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Muridi su mogli da lete hiljadu i jednu noć

OGLED O ISPRIČANOJ NOĆI

Ne, neću mu ovo pričati, pomisli ona, dok su joj kroz rečenice još uvijek
letjeli muridi. On zna gdje je ta prodavnica i sutra će odmah otići da
zatraži ribu, a onda se više nikad neće vratiti, kao što se nije vratio ni
Aladin Talha, suknar čije se sukno pretvorilo u tišinu bagdadskih zidova.

Piše:
Irfan HOROZOVIĆ

ad sam dobio pismo za prilog u no- knjiga-mudrac, koju je ostavio u svom gradu, tu priču, da on, Aladin Talha, nije jedan od če-
vom beogradskom časopisu iz pera knjiga na čijim je koricama bila naslikana upravo tverice ljudi koje su očekivali. Ako to slijepac nije
urednika Davida Albaharija, odgovorio ovakva riba koju je jeo. Zalogaji ove ribe su kao primijetio, primijetio je sigurno Perzijanac (zato ga
K sam mu na način koji mi se činio pri- slova knjige koja je znala unaprijed svaki trenu- je i pogledao onako), a pogotovo podsmješljivi
mjerenim, tj. poslao sam mu Priču o bagdad- tak njegovog zakoračaja u prosvjetljujući mrak. čovjek na vratima s kojim se gotovo sudario. I
skoj ribi, što je on prijateljski i urednički razumio Aladin Talha je odmahivao glavom, ne tu se Talha zamisli. Što je više razmišljao, to mu
i objavio. Taj tekst zapravo je i priča i ogled. O shvatajući da ga slijepac zapravo pita nije li se lice čovjeka na vratima činilo poznatijim. Taj
piscu opusa u nastajanju i posebnom svijetu i njega nešto slično dovelo u ovu prodavnicu čovjek je njega, Aladina Talhu, poznavao!
unutar književnosti. pečene ribe. Sav zasopljen, on sjede da se odmori na
Bilo je to prije mnogo godina. Dok sam je Utom u prostoriju uđe još jedan čovjek. Po- ostatke nekog starog zida. Nije znao koliko
ponovo čitao, učinilo mi se da zaista ni riječ gledao ih je radoznalo, a zatim poručio sebi ribu je tako sjedio. Muridi su mogli da lete hiljadu
ne želim dodati. i sjeo u treći kut. Prije toga se predstavio, pomalo i jednu noć dok je on razmišljao gušeći se u
Potonji događaji su, na svoj način, dodali neobično, kao u predstavi. Rekao je da se zove Hi- svjetlosti podneva koja je njegovim očima do-
priči začuđujući okvir. Okvir vremena. dajet i da je Perzijanac. Slijepac se blago osmjeh- nosila samo mrak.
Naravno, stvar je čitača kako će to vidjeti: nuo kad je to čuo, a zatim se nekako nespokojno Kad je ustao, vidje da je sve vrijeme sjedio
A kad nastade šesto šezdeset i šesta zagledao mrtvim očima u četvrti ugao prostorije. na ribi od pečene zemlje, istoj onakvoj kakvu
noć, ona reče: Tamo je bilo još jedno šilte i još uvijek na su jeli gosti u onoj prostoriji i kakvu je za njim
– Doprlo mi je do ušiju, o, sretni care, da njemu nije sjedio niko. nosio dječak. Uze zemljanu ribu u ruke i ugleda
se u to vrijeme pojavio u Bagdadu neki trgo- Aladina Talhu najednom obuze strah. Znoj na njoj izdubljenu istu onakvu odaju, prodavača
vac suknom po imenu Aladin Talha. ga je probijao dok je spoznavao da u ovu pro- koji je pekao ribu i dječaka koji nosi ribe gosti-
Garib je još uvijek bio u indijskom Kašmiru, storiju nije zakoračio slučajno. Svi su očekivali ma. U tri ugla izdubljene prostorije sjedila su tri
četrdeset dana, koliko mu je trebalo da poru- četvrtog posjetioca. Tad bi se zapravo i trebalo stranca, svaki s ribom ispred sebe, a jedan je
ši kuće i mjesta gdje su se ljudi klanjali vatri i dogoditi to nešto, ono zbog čega je i on svra- žurno izlazio, bježao negdje izvan vrata, izvan
da mjesto njih podigne male i velike džamije, tio. Damari su se u njemu pobunili kao prije- opeke u kojoj bijaše oblikovan. Zapravo, od nje-
a Rad-Šah za to vrijeme spremi kovčege pune teći bubnjevi i nespokojan je ustao, ne bi li se ga se vidjela samo peta, podignuta, u bijegu.
rijetkosti i poklona koji se ne mogu opisati, pa smirio, ali tjeskoba je bivala sve veća i veća, Na ribi su bila i neka slova, klinasta, koja
sve to posla na lađe. tako da je naglo krenuo prema vratima. Tu se Aladin Talha nije razumio. Nije ih razumio, ali
Zatim Garib sjedne na al-Kajladžanova gotovo sudario s nekim čovjekom koji ga je ih se sjećao. I znao je da govore o njemu: o
leđa, a Sadan i al-Džamrakan sjednu na al-Ku- podsmješljivo gledao, a zatim je ubrzao korak, njegovom imenu, njegovom rođenju i njego-
radžanova leđa, pošto su se oprostili jedni od jedva dišući i zaputio se u labirint grada; žud- vom usudu.
drugih, pa muridi poletješe s njima i tako su no loveći dah išao je ka mnoštvu ljudi među – Tu ste! – prenu ga glas kao udar biča.
letjeli do kraja noći. kojima će se spokojno sakriti. I pred njega, na stari zid, dječija ruka stavi
A ovaj čovjek, ovaj Aladin Talha, prodavao Tako bi se možda taj namjernik, taj trgovac ribu što je još uvijek mirisala na vatru.
je takvo sukno da su se i sami muridi mogli u suknom, i izgubio iz ove priče da prodavač pe- Aladin Talha se okrenu i ugleda dječa-
njega odijevati. I taj čovjek koji bijaše potpuni čene ribe nije imao običaj koji se bez izuzetka ka od pečene zemlje, kako stoji, zarobljen u
stranac prodavao je po čitav dan svoju robu držao da uvijek isporuči ono što je bilo poručeno. starom zidu.
ne osjećajući ni glad ni žeđ. A onda, kao da ga Aladin Talha je već povjerovao da je pobje- – Ovo su čini. Sve su ovo čini – pomislio
je neko pozvao po imenu, uđe u jednu gostio- gao tajanstvenim neznancima koji su se skup- je, a zatim polahko, s beskrajnim zadovoljstvom,
nicu gdje se prodavala pečena riba iz Tigrisa ljali iz tako dalekih zemalja da bi jeli pečenu ribu prinio ustima komadić opeke s klinastim slovima.
i zatraži da jede ribe. iz Tigrisa, kad ugleda dječaka kojeg je vidio i u Ne, neću mu ovo pričati, pomisli ona, dok
Unutra već sjeđaše neki slijepac, koji se na onoj gostionici, kako trči ka njemu sa pečenom su joj kroz rečenice još uvijek letjeli muridi. On
zvuk glasa došljakova okrenu i pogleda ga svo- ribom u ruci. Toliko uplašen da je jedva znao šta zna gdje je ta prodavnica i sutra će odmah otići
jim slijepim očima, dok je prstima i dalje prebirao da učini, Talha se načini da ne vidi dječaka i skri da zatraži ribu, a onda se više nikad neće vratiti,
po ribi, pečenoj u svojoj vlastitoj krljušti. Aladin se u prolazu između nekih kuća, a potom lagahno kao što se nije vratio ni Aladin Talha, suknar čije
Talha mu klimnu glavom, a slijepac, kao da je poče obilaziti, gledajući pažljivo u svaki ugao iza se sukno pretvorilo u tišinu bagdadskih zidova.
to vidio, odmah mu reče da je i on stranac u kog se mogao pojaviti dječak s pečenom ribom. I Garib iz Kašmira uzalud je svratio na krili-
Bagdadu, da dolazi iz Srebrene zemlje, iz gra- Provlačio se kroz uske ulice i prolaze i sa ma murida u bagdadsku prodavnicu ribe, kao
da koji se naziva Dobri Zrak i da je u Bagdad strahom gledao u lice svakog prolaznika s ko- i Perzijanac, kao i čovjek iz Dobrog Zraka, jer
došao samo zato da bi jeo ove ribe iz Tigrisa, jim se mimoilazio. nespokojni Aladin Talha, koji se skrio pod Še-
koja jedina može prosvijetliti njegov vid, kako je Bio je sve sigurniji da je ona pečena riba herzadin jezik, ne bješe više ništa do okus da-
već davno zapisano i kako mu govoraše jedna neka zamka i da je on potpuno slučajno upao u tule koji se topio u njenim ustima. n

STAV 14/4/2023 63