Page 65 - STAV broj 423
P. 65

jer, šta ako do četiri sata voda ne ispari i
          ne ostružu so? Ali Šaban ne mari za nji-
          hovo negodovanje, ta cijela Donja Tuzla
          zna da nikada tačno u četiri poslije pod-
          ne, kako je propisano zakonom starim
          već dvjesta godina, nije nekom prekinuo
          posao ako bi se kojim slučajem, zbog loše
          vatre ili iz kojeg drugog razloga, desi-
          lo da voda sva ne ispari, već bi strpljivo
          čekao da se i posljednji trak dima digne
          iz kazana i da i taj nesretnik sastruže so
          pa tek onda mu uzimao porez i zatvarao
          solanu do sljedećeg dana. On baš priča o
          tome kako pri ovom poslu ne valja žurba
          i kako za njega nisu ljudi plahi, nervozni
          i bez sabura. Pa se tako, nekada, ovdje, pa
          udara dlanom u zemlju pod sobom, kao
          da potvrđuje svoje riječi, pored bunara
          sa slanom vodom, kopaše i rupe, dubo-
          ke, “do dva ljudska broja”, govorio bi iz-
          vlačeći riječi duboko iz grudi i dajući im
          prizvuk tajanstva kakav se dodaje nekoj
          priči od koje će se slušaoci valjano ispre-
          padati. E, u te rupe prikani bi nabacali
          drveća pa zapalili, priča Šaban i cmrče iz
          fildžana i sisa dim iz čibuka i zamišljeno
          ga odhukuje u podmajevičke magle. Kada
          bi se drvo pretvorilo u žar, tada bi odozgo
          polijevali slanu vodu po vrelim zidovima
          jame i po žeravi i u istom trenu voda bi
          isparavala. Samo, govori Šaban i prelazi
          pogledom po trgovcima koji su se sada
          iskupili oko njega, nervozni toliko da i
          zrak vrije, onaj koji bi sipao vodu morao
          bi dobro paziti da se vatra sasvim ne za-
          gasi i da ima snage iznova planuti. Ali,
          zaključuje Šaban na kraju, takva so bivala
          bi puna pepela, siva, prljava, za stoku. A
          najbolja, kretao bi Šaban u novu priču i
          namigivao svojim radnicima, namjerno
          igrajući po živcima trgovaca, najkvalitet-  Trgovci žure, hitaju, i oni vade jaja, razbijaju ih, izdvajaju
          nija so dobivala se na sitima od pruća, i
          pokazivao rukom prema svojoj udžerici,   žumanjke, istresaju ih u tave za kajganu, a bjelanca u
          davno je uz nju ispleo jedno takvo sito pa   posebnu posudu, pa sipaju preko njih hladnu vodu i mute
          bi preko njega sipao vodu i ona bi sama
          od sebe isparila i ostajala bi najbolja so,   taj rastvor sve dok se ne zapjeni. Onda čekaju da slana voda
          ona koju je proizvodio samo za sebe i ko-  u kazanima proključa i tek tad sipaju razmućeni bjelanjak
          joj niko nije mogao odrediti cijenu, pa
          skuplja jagodice prstiju u krug i slasno   u nju. Istog časa kada se razmućeni bjelanjak sastavi s
          ih cjeliva – cmok!                ključalom slanom vodom na njenoj površini skupi se kora
            U pola priče Šaban, Pasije Preskakalo,
          ustaje naglo, đilahne se na noge kao kakav  boje ozelenjelog bakra. To su škodljive primjese, sve ono što
          mladić, sipa vrelu vodu u fildžan, spira   je nevaljalo u slanoj vodi bjelance izbacuje na površinu.
          ga i telvu pljusne na žar i osluškuje kao
          da mu polivena žerava svojim šištanjem
          kazuje kakvi će mu danas biti poslovi.   vodu, sljedovanje za taj dan; ostali nje-  će danas, svaki na po dva kazana, tačno
          Tada zakorači prema bunaru, rašiva uč-  govi radnici pripremaju vadače, ljuljaju   do ikindije, iskuhavati vodu, jer, njegovo
          kur iz čakšira i vadi crni kalauz, klekne   ih, isprobavaju, a ona dvojica što su mu   se zna, on svakog dana od svakog kaza-
          na koljena i otključava katanac, a dvojica   pomogli oko poklopca sada nose čabar.   na uzme po 10 groša i u kasu kod kadije
          radnika povlače poklopac s bunara. Ove   To je drvena posuda u koju se svakog ju-  položi 800 groša, od kojih će on na kraju
          Šabanove kretnje određuju pokrete svih   tra sipa slana voda pa joj se određuje sla-  mjeseca dobiti platu, a o njoj najradije ne
          ljudi koji su se već okupili na Sonom   nost da se odmah, prije nego se i krene s   bi, jer ni on ne pita trgovce, ni kiridžije,
          trgu: tuzdžije, trgovci solju, vlasnici ka-  poslom, sazna koliko će na svakom od 80   nikog, koliko su hajrovali od soli, svakom
          zana i sklepanih drvenih šupa kotrljaju   kazana tog dana biti sastrugano soli. Radi   njegovo, čist račun – duga ljubav, pasije
          burad u koju će im Šaban sipati slanu   ovo, Šaban za tih četrdeset trgovaca, koji   preskakalo.


                                                                                                    STAV 14/4/2023 65
   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69   70