Page 65 - STAV broj 423

jer, šta ako do četiri sata voda ne ispari i
ne ostružu so? Ali Šaban ne mari za nji-
hovo negodovanje, ta cijela Donja Tuzla
zna da nikada tačno u četiri poslije pod-
ne, kako je propisano zakonom starim
već dvjesta godina, nije nekom prekinuo
posao ako bi se kojim slučajem, zbog loše
vatre ili iz kojeg drugog razloga, desi-
lo da voda sva ne ispari, već bi strpljivo
čekao da se i posljednji trak dima digne
iz kazana i da i taj nesretnik sastruže so
pa tek onda mu uzimao porez i zatvarao
solanu do sljedećeg dana. On baš priča o
tome kako pri ovom poslu ne valja žurba
i kako za njega nisu ljudi plahi, nervozni
i bez sabura. Pa se tako, nekada, ovdje, pa
udara dlanom u zemlju pod sobom, kao
da potvrđuje svoje riječi, pored bunara
sa slanom vodom, kopaše i rupe, dubo-
ke, “do dva ljudska broja”, govorio bi iz-
vlačeći riječi duboko iz grudi i dajući im
prizvuk tajanstva kakav se dodaje nekoj
priči od koje će se slušaoci valjano ispre-
padati. E, u te rupe prikani bi nabacali
drveća pa zapalili, priča Šaban i cmrče iz
fildžana i sisa dim iz čibuka i zamišljeno
ga odhukuje u podmajevičke magle. Kada
bi se drvo pretvorilo u žar, tada bi odozgo
polijevali slanu vodu po vrelim zidovima
jame i po žeravi i u istom trenu voda bi
isparavala. Samo, govori Šaban i prelazi
pogledom po trgovcima koji su se sada
iskupili oko njega, nervozni toliko da i
zrak vrije, onaj koji bi sipao vodu morao
bi dobro paziti da se vatra sasvim ne za-
gasi i da ima snage iznova planuti. Ali,
zaključuje Šaban na kraju, takva so bivala
bi puna pepela, siva, prljava, za stoku. A
najbolja, kretao bi Šaban u novu priču i
namigivao svojim radnicima, namjerno
igrajući po živcima trgovaca, najkvalitet- Trgovci žure, hitaju, i oni vade jaja, razbijaju ih, izdvajaju
nija so dobivala se na sitima od pruća, i
pokazivao rukom prema svojoj udžerici, žumanjke, istresaju ih u tave za kajganu, a bjelanca u
davno je uz nju ispleo jedno takvo sito pa posebnu posudu, pa sipaju preko njih hladnu vodu i mute
bi preko njega sipao vodu i ona bi sama
od sebe isparila i ostajala bi najbolja so, taj rastvor sve dok se ne zapjeni. Onda čekaju da slana voda
ona koju je proizvodio samo za sebe i ko- u kazanima proključa i tek tad sipaju razmućeni bjelanjak
joj niko nije mogao odrediti cijenu, pa
skuplja jagodice prstiju u krug i slasno u nju. Istog časa kada se razmućeni bjelanjak sastavi s
ih cjeliva – cmok! ključalom slanom vodom na njenoj površini skupi se kora
U pola priče Šaban, Pasije Preskakalo,
ustaje naglo, đilahne se na noge kao kakav boje ozelenjelog bakra. To su škodljive primjese, sve ono što
mladić, sipa vrelu vodu u fildžan, spira je nevaljalo u slanoj vodi bjelance izbacuje na površinu.
ga i telvu pljusne na žar i osluškuje kao
da mu polivena žerava svojim šištanjem
kazuje kakvi će mu danas biti poslovi. vodu, sljedovanje za taj dan; ostali nje- će danas, svaki na po dva kazana, tačno
Tada zakorači prema bunaru, rašiva uč- govi radnici pripremaju vadače, ljuljaju do ikindije, iskuhavati vodu, jer, njegovo
kur iz čakšira i vadi crni kalauz, klekne ih, isprobavaju, a ona dvojica što su mu se zna, on svakog dana od svakog kaza-
na koljena i otključava katanac, a dvojica pomogli oko poklopca sada nose čabar. na uzme po 10 groša i u kasu kod kadije
radnika povlače poklopac s bunara. Ove To je drvena posuda u koju se svakog ju- položi 800 groša, od kojih će on na kraju
Šabanove kretnje određuju pokrete svih tra sipa slana voda pa joj se određuje sla- mjeseca dobiti platu, a o njoj najradije ne
ljudi koji su se već okupili na Sonom nost da se odmah, prije nego se i krene s bi, jer ni on ne pita trgovce, ni kiridžije,
trgu: tuzdžije, trgovci solju, vlasnici ka- poslom, sazna koliko će na svakom od 80 nikog, koliko su hajrovali od soli, svakom
zana i sklepanih drvenih šupa kotrljaju kazana tog dana biti sastrugano soli. Radi njegovo, čist račun – duga ljubav, pasije
burad u koju će im Šaban sipati slanu ovo, Šaban za tih četrdeset trgovaca, koji preskakalo.

STAV 14/4/2023 65