Page 64 - STAV broj 423

DRUŠTVO

Soni trg bio je srce Tuzle stoljećima

GRAD NA ZRNU SOLI

Od neolita do danas proizvodnja soli bijaše obustavljena samo
Tekst i fotografije: Izet PERVIZ za Bosanskog Kraljevstva, kada su radile solane u Drijevima kod
Gabele i Dračevicama kod Novog, a Dubrovčani držahu monopol.
U štogod. Zna cijela Donja Tuzla da je Ša- kako on nutka njih svakog jutra. Ili što
vrijeme nakon Velikog bečkog
rata, u krvavu historijsku pod-
barem ne povedu hanume pa da im ka-
ban tanak na živcu. Zato mu niko i ne
hvu pristavi ženska ruka, a ne ovako da
prilazi sve dok se kroz maglu ne raširi
logu bojama maštenjskim uti-
skujemo lice tuzdžibaše Šabana.
uvijek sam: ne vole ljudi da remete obi-
govori do kraja. Bezobrazluka, nikakvog,
Svi ga zovu Pasije Preskakalo. Često je, i miris kahve. Još je jedan razlog što je još je piju s mu... Ali tu riječ nikada ne iz-
kada priliči i kada ne priliči, potezao tu čaje i pravila, a odavno je ovdje i običaj jok, i nikada se ne oženi, on, Šaban, glav-
sintagmu, ali još se nije našao junak koji i pravilo da se Šaban budi prvi i pokreće ni tuzdžija, poznat kao Pasije Preskakalo,
će ga u lice nazvati tim nadimkom. U život svih tuzdžija tuzlanskih. Tako i oni smatra taj da je ženidba samo za slabiće.
praskozorje, prije nego zakukuriču prvi kratkosani, koji su se davno rasanili, ne Uglavnom, prvi krug grdnji Šaban za-
pijetlovi, evo ga, izranja Šaban iz tijesne žele da ustanu, nego čekaju da ih pozove vršava uzrečicom kako bi sve dao za dan
drvene kućice sklepane uz slani bunar. miris Šabanove kahve i duhanskog dima kada će dočekati da njega neko ovako do-
Njegov se ceremonijal zna, prije nego se iz njegovog čibuka. čekuje i sipa mu kahvu, vrelu i mirišljavu,
dohvati crnog kalauza što ga nosi za pa- Prvi se pojavljuju Šabanovi radnici, i nudi mu razgovor. Radnici se smješka-
som i ne skida ga ni kada krene na po- oni što opslužuju drvene vadače. Uvijek ju i znaju da bi na pasija preskakala iz-
činak, pa otključa ogromni katanac na ih je dvanaest, jer je šest vadača, svaka od vrijeđao svakog ko bi pokušao da uradi
bunarskom poklopcu – kilit veći od ma- pedeset litara. Zato na jednu vadaču idu bilo šta iz njegovog preprskivanja, kako
čije glave, kako vole kazati Donjotuzla- dvojica, često razjašnjava Šaban, jer treba, su oni nazivali ove svakodnevne grdnje.
ci – on prvo razjari žeravicu pod prvim bolan, tako Šaban zbori kada ih hvali pred
kazanom do sebe i turi đugum s vodom. drugima, izvući pedeset litara, hej, nije ti VRIJEME TUZDŽIJSKO
Dok čeka da voda baci ključ, vadi čibuk, to pasije preskakalo. Gotovo u istom ras- I tako počinje dan. Dok Šaban svojim
koji mu cijelog dana stoji o pasu i njiše se poredu svakog jutra sjedaju oni kraj ka- radnicima pripovijeda kako se so proizvo-
zlokobno kao kakva kubura, dok Šaban zana koji je Šaban izabrao da ispod njega dila i na drugačije načine, dotle se oko njih,
svojim dugim nogama kraca po Sonom izgrne ugarke od jučer i razjari u njima po cijelom trgu iskupljaju trgovci, vlasnici
trgu. Zatim poteže za duhanskom kesom žar, pušući i kašljući i proklinjući sve re- kazana, i među sklepanim šupama, a ima
okačenom o vrat i zatisnutom pod košu- dom. Šaban im nalijeva kahvu i usput ih ih četrdeset, odasvud sad romore glasovi i
lju i obavezno se iznervira dok je nađe i grdi što su opet muhtač njegovoj kahvi i svi s nestrpljenjem iščekuju kada će Šaban
sav se jadan ispretura kao da je na carini što ne ponesu od kuće vlastitu pa da i on prestati s pričom i otključati bunar pa da
pa ga maltarnici sumnjiče da krijumčari jednom doživi da ga neko čašćava ovako napokon dobiju vodu i krenu s poslom,

64 14/4/2023 STAV