Page 67 - STAV broj 423

u njima razmahnu se takvom snagom da ni u Gornjoj Tuzli, svih pedeset prodado- je slobodno uzeti prstima i posoliti va-
su im se riječi razabirale i pred Turali-be- še svoje solane vlasti, a ova odmah uvede rivo. Iako je posao bio izuzetno težak,
govom džamijom. Istog dana vlast među monopol i sve poslove oko soli prebaci u nisu zazirali od njega i voljeli su ga jer
njih pusti glasove kako ono što su čuli do- ruke države. od pamtivijeka oni bijahu vezani za so i
lazi od onih koji su godinama ljubomorni Iako uzeše novac za solane, tuzdžije sasvim svikli na njen miris, pa bez njega
na tuzdžije i njihovu zaradu pa hoće da krišom nastaviše da eksploatiraju so. Smi- i ne znadoše zamisliti svoj život.
iskoriste novo vrijeme kako bi na sebe jahu se oni podrugljivo i vrtiše prstom po Ali, nije bilo uredu i osjećali bi se
prebacili koncesiju – namjerno koristi sljepoočnici, kao da hoće kazati kako su, toliko poniženima da jedan drugom u
ovu stranu, teško razumljivu riječ kako evo, ovom priprostom pameću nasamarili oči nisu mogli pogledati kada bi mora-
bi njome što više zabašurila situaciju. onoliku carevinu. Ali njihov smijeh na- li nazuti na noge drvene cipele, klompe,
Uskoro među samim tuzdžijama prasno se ugasi sljedeće godine kada vlast da im majku klompaljsku, psovali su i
pronesoše se glasovi kako je, po priči donese uredbu o kažnjavanju krijumča- nevoljko ulazili u kazane. Rađeno je to
njihovih djedova koji držaše varenje soli ra solju. U prvi mah oni se i ne osvrnuše svaki put kada bi se na dnu kazana i po
u zakupu-malikane pa je imaju pravo pre- na nju i nastaviše sa svojim poslom, čak njegovim zidovima nakupilo nevaljašti-
nijeti i na svoje sinove, uvijek bilo tako i onda kada vlast uhvati jednog od njih ne koja se izdvajala iz nepročišćene vode
da tri dana solane rade u korist države, a te ga oglobi s 50 kruna. Međutim, uvrh i oni džaba svojim poslovođama govora-
tri dana u korist zakupaca, trgovaca i tuz- tri dana, kada žandari pred Puračićem hu kako su oni dok su bili tuzdžije i vla-
džija, te da se prvo prodaje državna so, a uhvatiše cijelu karavanu i trideset dvoji- snici kazana, čim voda u njima proklju-
onda privatna, i da ne može sada odjed- ca bijahu kažnjena svaki s po 500 kruna i ča, sipali razmućena bjelanca i sva bi se
nom biti da država sve sebi uzme, a njih oduzimanjem sve soli, a kolovođe baciše nečist o čas posla pohvatala u skramu
da ostavi bez igdje ičega i pretvori ih u u haps, potpuno se zagasi krijumčarenje na vodenoj površini. Svaki put kada bi
sirotinju. Vlast se sada okani riječi kon- soli i tuzdžije zatražiše od države da ih spomenuli jaja, poslovođe bi se nasmijale
cesija i poturi priču da su to o potpunom zaposli kao najamnike u budućoj tvornici. i pitale ih gdje da nabave tolike kokoši,
oduzimanju solana izmislili baš oni koji su Vlast usliši njihove molbe i sviju ih a na kraju ih odvedoše u Gornju Tuzlu
do sad mogli korištenje soli dobiti samo u zaposli. I sve je bilo uredu dok se na Si- i pokazaše im crpke koje su danonoćno
mukatu, odnosno u ograničeni zakup, na minom Hanu gradila solana, ili dok su isisavale vodu. Bivše tuzdžije vratiše se
šest mjeseci, na godinu, u vrh glave na tri, iz Gornje Tuzle kopali tri i po kilome- tog dana na posao sasvim nujni. Postali
i to s namjerom da se na svaki mogući na- tra dug kanal u kojeg su polagane cijevi su oni najednom svjesni da će za deset,
čin dokopaju zakupa-malikane i preotmu od livenog željeza kroz koje će se slije- za dvadeset, za trideset godina uvrh glave
ih od onih kroz čije se porodice genera- vati slana voda. Bilo je sve uredu i kada cijeli njihov grad potonuti ako se ispod
cijama provlačiše tuzdžijski i svaki drugi je nova solana počela s radom, jer, osim njega nastavi crpiti onolika voda. Poku-
poslovi sa solju. Tako vlast baci kost među toga da je sve bilo deset puta veće u od- njeni, obuvali su klompe, uzimali čeki-
tuzdžije i uskoro se među ovima porodi nosu na njihove kazane i čaklje, posao je će i dlijeta i ulazili u kazane da razbijaju
takva mržnja da je bilo dana kada bi se u suštini bio isti: na dnu tave ostajala je nakupljene naslage prljavštine jer je sloj
pogurkali tako silovito da su cijeli kazan slana kaša, šapulja, koju su oni čakljama bio tako debeo da se od njega voda jedva
s pedeset litara slane vode znali prevrnu- izgrtali u drvene sanduke, svakog sata vr- zagrijavala. Pri tom poslovođe nisu dale
ti i tako jedni drugima izmaknuti svaku šeno je malo, a svaka dva sata veliko iz- da se ugljena vatra pod kazanima sasvim
zaradu za taj dan. grtanje soli, onda bi se prihvatili lopata ugasi, već su je samo malo stišavali, pa
I dok su se tuzdžije tako svađale, vlast pa so iz drvenih sanduka prebacivaše u dno kazana bijaše vrelo i zato su im tre-
je izvlačila jednog po jednog i na razne cjedilišta, a pošto bi se ocijedila, opet bi bale drvene nanule, klompe, pas im mater
načine, lijepom riječju, prijetnjom, ucje- se prihvatali lopata, pa je sipaše u drvene klompaljsku, psovali su i bijesno udarali
nom, slanjem u vojsku, otkupljivala nji- tačke i voziše u sušnicu gdje je bilo vruće drvetom od metal da je odjekivalo do Do-
hove zakupe. Do kraja sljedeće godine ni kao u paklu, neki bi se toliko znojili da nje Tuzle, do Kalesije, i slutilo na veliku
jedan tuzdžija nije postojao ni u Donjoj im je po vratu ostajala čista so, mogao si tragediju. n

STAV 14/4/2023 67