Page 61 - STAV broj 198
P. 61
STAJALIŠTA
APOKRIFNI FRAZARIJ
Duh se u nebu ne može izbjeći
SARAJEVSKI
ZODIJAK
Piše: Svaki grad zna sudbinu svojih stanovnika. Jer ima svoj zodijak. Gdje
Irfan HOROZOVIĆ je zodijak, tu je i horoskop. Nisam se time bavio podrobno, ali neki
pokazatelji su nedvosmisleni. Usudni događaji
Otkako živim u Sarajevu, volim U zadnje vrijeme u moje tumaranje Ušao je u tramvaj i gotovo mi stao na
njime tumarati. Tako se otvara uključio se tramvaj. Zato sam opet u nje- nogu. A onda je počeo govoriti. Ličilo je
poseban razgovor sa stanovni- mu. Nisam vidio konja. Bio je to prvi ju- to na nepripremljeni, neuređeni politič-
cima, bivšim i sadašnjim, tako tarnji prolazak. Mogao sam pretpostaviti ki govor. Sve što se moglo vidjeti kroz
postaje vidljivo ono što su dali tom pro- da će se tog dana događati sve drukčije prozor bilo je povod za brzi, neurotični
storu u kojem žive. Uvijek saznaš i nešto nego inače, ali na samom početku nije pomalo komentar. I sarkastični.
nepoznato. Napokon, počeo mi se otvarati bilo vremena za razmišljanje. Čak ni za
krug, poseban krug u kom se sve stvari slutnju. U trenutku kad sam se naviknu- Obraćao se nikome i – meni. I gledao
događaju. Sve je počelo s figurama živo- to okrenuo prema onoj strani gdje je bio me nekako saučesnički, kao da me po-
tinja na kućama. A njihovi su živi pred- konj, iz dubine tramvaja nahrupile su tri znaje. Iako mi se činilo da ga nikad prije
stavnici tu. žene, glasno razgovarajući i posve popu- nisam vidio. Neko se nasmijao. Konj u
nile ne samo prozor nego i prostor ispred kiši. Kao da pjeva: Svijet se otkriva u sa-
Limeni pijetlovi lete po krovovima. mene, tako da sam jedva disao. Kad su iz- mome sebi u trenutku u kapi kiše.
Konji stoje upregnuti u fijaker. Dok je bio išle, sve tri (sigurno su tako i ušle?), i u
mali, sin i ja smo u šetnji gledali pse. Raz- tramvaju se moglo disati, vidio sam zele- Gledao sam kroz prozor. Prolazile su
govarali o njihovim osobinama. Brojali ih. nu kuću na vrhu brda i znao sam da smo zgrade, ljudi, natpisi. Kišobrani. A onda
od konja udaljeni najmanje tri stajališta. konj. Bio je to samo trenutak, tako da ni-
Životinjski krug kao životinjski krug. sam bio siguran jesam li ga zaista vidio.
Svaka civilizacija ima svoj. I živi svoj ži- Ne znam volim li tramvaj, ali svaki put Obični bosanski konj, njuške zaburene
vot u skladu s tim krugom. ulazim u nj kao da se vraćam kući. Izgo- u kišu, kao da je pije dok ona pada.
vorio sam samo prve dvije riječi. Ostalo
Svaki grad zna sudbinu svojih sta- je odjekivalo u meni. A lijepo lice ispred Vidio sam debelog limenog pijetla.
novnika. Jer ima svoj zodijak. Gdje je mene bilo je razočarano. Kao da se poka- Šta je to limar htio poručiti? Ili naruči-
zodijak, tu je i horoskop. Nisam se time jala što je kazala to što je upravo kazala. lac? Na povratku sam izišao iz tramvaja
bavio podrobno, ali neki pokazatelji su i zagledao se bolje u taj vjetrokaz. Sum-
nedvosmisleni. Usudni događaji. – Izgleda da ti zaista voliš tramvaje? nje, međutim, nije moglo biti. Bila je to
Poznavao sam je godinama, ali dugo je zaista kokoška. Kvočka zapravo. Neobič-
Vrapci postoje posvuda, ali nigdje nisu nisam viđao. Sve dok nisam počeo uska- nost koja govori da ni u zodijaku stvari
toliko važni da se uključe u zodijak koji kivati u tramvaje i voziti se tamo-amo. nisu uvijek potpuno jasne.
zna sudbinu čovjeka. Možda zato što su Onako kako mi se činilo da je potrebno.
mu najsličniji. Patke plove spokojno po – Ne znam. Životinja je bilo i bit će. Onakvih
Miljacki svjesne svog mjesta. Napušteni Okrenula se i zagledala kroz prozor, kakve jesu po svojoj prirodi i onakvih
psi misle drukčije. Ostrvljeni. kao da vidi stvari koje su povezane s nje- kakvima su ih ljudi načinili. Neki ljudi
nim životom. Kao da se podruguje načinu liče na svoje pse. Neki psi liče na svoje
Kakvo jutro. Stariji sam od tolikih na koji ja gledam kroz prozor tramvaja, gospodare.
koje sam smatrao svojim učiteljima. Svi pomislih. I nismo više progovorili ni ri-
su mrtvi. Ili bar većina. Jer, dosjetio sam ječ. Čak mi se nije ni nasmiješila dok je Ko zna kad je nastala misao o krugu.
se jednog ili dvojice koji bi mi mogli još izlazila. Putnica među strancima. Vjerovatno u totemistička vremena. Ži-
nešto reći. Neki su već hiljadama godina Potom govoruš govori: Neću govoriti votinjske osobine oduvijek su opsjedale
mrtvi. I bili su mlađi od mene u trenutku više sve što kažem riječi koje izgovorim pre- čovjeka. Do kumira. Do idola. Otud su
svoje smrti. Šta sam iz svega toga naučio? obraze se u neke druge riječi koje ne razumi- se vinuli i u nebo. Postoje brojna živo-
Očigledno ništa. jem gledaju me čudno oni kojima govorim i tinjska sazviježđa. Ne samo zbog izgleda
razumiju da me ne razumiju riječi koje sam koji sugerira raspored zvijezda. Duh se
Samo to da se vrtim na ovom sarajev- im rekao nisu moje njihove su ne govorim više. u nebu ne može izbjeći.
skom ringišpilu i pokušavam shvatiti ne-
što što mi je već odavno jasno. Da je sve I zato, kad hodamo ispod zvjezdanog
završeno. I da sam ja dio tog kraja. Kraja neba, prisjetimo se toga. n
koji se nikako ne želi dokrajčiti.
STAV 20/12/2018 61
