Page 66 - STAV broj 198
P. 66
STAJALIŠTA PROZORSKO OKNO
Piše: Priče starih džematlija
Safet POZDER
ŽIVOT KAO NAUČNA
FANTASTIKA
Ne krijem da mi je milo prozboriti sa starijim ljudima, iz njih iščačkati ponešto
od onog nekadašnjeg vakta, i to podijeliti s drugima. Nekad su to dosjetljive
anegdote ili potresne životne situacije koje zorno pokazuju s čim se sve
imao susretati ovdašnji čovjek, a nekad tek skup suhih informacija o ljudima,
datumima i događajima iz prošlosti. Kako god, držim da je u svakom slučaju
riječ o vrijednoj i dragocjenoj građi kojom se već danas mlađi naraštaji
iščuđavaju, vjerujući da je riječ o naučnoj fantastici, a ne o stvarnom životu.
Kako li će biti tek za koju deceniju, može se samo nagađati
Kada se drugi put ženio, i to po događajima iz prošlosti. Kako god, držim od starijih ljudi. Tošćanica u to vrijeme
stare dane, i kada je svoju bu- da je u svakom slučaju riječ o vrijednoj nije imala mejtefa niti imama, pa se jedi-
duću izabranicu – Diku – upo- i dragocjenoj građi kojom se već danas no tako moglo doći do osnovnog znanja
znavao s razlozima svog stupa- mlađi naraštaji iščuđavaju, vjerujući da o vjeri. To ga je, kaže, podstaklo da sebi
nja u brak s njom, mudri dedo Alaga joj je riječ o naučnoj fantastici, a ne o stvar- dadne zadatak da barem svojoj djeci i
je kazao, a meni u više navrata od rije- nom životu. Kako li će biti tek za koju unucima omogući da uče pred imamom.
či do riječi prepričao ovako: “Diko! Ne deceniju, može se samo nagađati.
dovodim te da mi govoriš, niti da ja tebi “Rano sam ostao bez oca pa sam, na
govorim; dovodim te da se razgovaramo Ne znam kojem žanru pripisati razgo- neki način, odrastao kao siroče. U Tošća-
(naglašavajući glasno početak zadnje ri- vor koji sam vodio sa starijim čovjekom nici tada nije bilo organiziranog mekteba
ječi – raz). Ne dovodim te da mi pečeš iz mog komšiluka, ali znam da će mi osta- kao što je to danas. Kako smo, onda, učili o
kahvu, nego da nam pečeš kahvu (nagla- ti kao jedan od dražih u životu. Ne zbog vjeri? Išli smo kradom pred učevnije ljude
sak na nam). Ne dovodim te da me služiš njegovog sadržaja niti zbog činjenice da u selu. Nisu oni bili hodže, nego vjerski
nego da služimo jedno drugo (ovdje ne bi sam nakon toga kudikamo bolje razumio učevni ljudi kojih je u nas u selu uvijek
bilo naglašavanja).” mnoge stvari, nego zbog topline, jedno- bilo. Oni su nam kazivali sure, namaze,
stavnosti i neposrednosti s kojima je čo- šarte... Tako se učilo o vjeri. Tako sam i ja
I živjeli su lijepo i skladno. Istina, ne vjek odgovarao na moja pitanja. pred dvojicom starih komšija naučio sve
dugo, ali lijepo. Volio je učiti ezan, i za to što danas znam. E, tad sam rekao sebi da
imao vrlo prodoran i melodičan glas. “Daj Riječ je o Vila Hamdi, koji je i u ne- ću se uključiti u džemat i da ću učiniti sve
da ja okuišem!”, govorio bi. Na dženazama kadašnjoj zajedničkoj državi, ali i u sa- što mogu da moja djeca uče o vjeri pred
bi eliflamim unaprijed bilo rezervirano za mostalnoj Bosni i Hercegovini, kroz hodžama. Kad nisam mogao ja, nek’ bar
njega. Kasnije mu je i glas otanjio, a i na nekadašnje odbore IVZ ili današnje dže- naša djeca mogu.”
dženazama bi sve rjeđe prilazio kaburu. matske odbore, na svojim plećima iznio
Umro je tiho, ako se uopće može kazati mnogo tereta i požrtvovanja. Nastanjen Njegova Tošćanica tada nije imala
tako. Iza njega je ostalo lijepo sjećanje je u selu Tošćanica kod Prozora. Danas vjerskog objekta, na džumu se išlo u
kod svih koji su ga poznavali, a dio nje- je penzioner, ali se sjeća vremena kada Lizoperce, koji su, kao centar džemata,
govih dogodovština koje je pripovijedao se, kao mlad čovjek, uključio u funkcio- imali džamiju, a Tošćanica bi tek uz ra-
onako kako je samo on znao i umio done- nisanje džemata. mazan angažirala imama. Ipak, i to nije
kle sam otrgnuo od zaborava, zabilježio i uvijek prolazilo glatko i bez neugodnosti.
ponešto objavio. “Ne znam koje je to tačno godine bilo, O tome Hamdo kaže:
ali sam u džematskom odboru više od
Ne krijem da mi je milo prozboriti sa 40 godina. Drugačije je to vrijeme bilo. “Vazda je bilo nekakvih trzavica, ali
starijim ljudima, iz njih iščačkati ponešto Mnogi zbog tog kletog komunizma nisu smo svaki ramazan ipak obavljali vak-
od onog nekadašnjeg vakta, i to podijeliti smjeli da se uključe, iako su imali želju. tove. Tada smo morali miliciji podnijeti
s drugima. Nekad su to dosjetljive aneg- Ja se nisam plašio”, pričao mi je Hamdo. zahtjev da nam se dozvoli da u određe-
dote ili potresne životne situacije koje noj prostoriji klanjamo teravije. Oni bi,
zorno pokazuju s čim se sve imao susre- Naravno, naglašava kako u to vrije- zatim, poslali inspekciju koja je davala
tati ovdašnji čovjek, a nekad tek skup me nije bilo nimalo jednostavno da se svoju ocjenu. Šta su tražili? Pa, otprili-
suhih informacija o ljudima, datumima i na taj način angažira jer je, indirektno, ke to da prostorija mora biti adekvatna
sam sebi zatvorio mnoga vrata na polju za te aktivnosti i da ima zaseban ulaz. S
društvenog angažmana. O vjeri je učio
66 20/12/2018 STAV
