Page 67 - STAV broj 198

tim nismo nikad imali problema, ali smo ulazu u selo. Ono je sve bila jedna velika “Bilo je i jednih i drugih. Ružna hala-
redovno morali pisati zahtjeve i čekati šikara i najprije smo dovodili bagere da lim, a lijepih se rado sjećam. Znam da uzdi-
mišljenje inspektora. Tako je bilo jedno sve to razgrnu i pripreme za radove. Ma- gnuta čela hodam i znam da mogu svakome
vrijeme. Kasnije je i nama počeo dolaziti lo-pomalo i uspjeli smo. Nije bilo lahko. pogledati u oči. Sve ove godine sam bio na
hodža da uči djecu. Išle su pred hodžu i Trebalo je naći pare. Ovdje narod slabo čelu džemata i sve što se radilo i organizi-
žene, pa i ljudi, a ne samo djeca.” živi i slabo zarađuje pa smo morali ići ralo prošlo je preko mojih leđa i leđa mo-
dalje. Obraćali smo se imućnijim ljudi- jih komšija. Da Bog dragi ukabuli i zdrav-
Sa sjetom pripovijeda kako se u taj ma, tražili smo pomoć na sve strane, u lje dadne svakome ko pomaže drugima.”
vakat učilo pred imamom, uz obavezno mnogim džamijama su nam postavljane O Hamdi su puni riječi hvale i njegovi
sjedenje na koljenima i maksimalnu pa- sergije. Puno smo zahvalni svima koji su prijatelji i komšije, a posebno nadahnuto
žnju, jer bi u protivnom imam posegnuo i pomogli. Ozidali smo i pokrili džamiju, o njemu govori imam njegovog džemata
za batinama, a takav potez podržavali bi i a onda nam se ponudio naš čovjek da on Amir ef. Drežnjak.
roditelji. Nerijetko bi se za kakav nestašluk uradi munaru. Tako je i bilo. Evo, vidjeli “Hamdo je zaista mutevelija kakav
primale batine od hodže, a kada bi se di- ste, i danas smo imali akciju oko džamije. se samo poželjeti može. Sve u džematu
jete vratilo kući i otac saznao za situaciju, Vazda se nešto treba dorađivati, ali smo ide preko njega, od najmanjeg detalja pa
slijedila bi još jedna porcija degeneka – sretni jer imamo svoju džamiju. U njoj do većih projekata. Nikad nije rekao ‘ne
od oca. Ponekad bi se pristupi poučava- je i mekteb, odmah do nje je i gasulha- mogu’ ili ‘neću’. On mi je podrška i pot-
nja i kod samih imama razlikovali. Jedni na. Prilaz džamiji vrlo je lijep, a dvorište pora u svemu. Mlad sam čovjek, i ja sam
bi insistirali na obavljanju namaza, drugi prostrano. Puno se truda uložilo, ali se davno izgubio oca, ali mi se čini da se ni s
na surama, a treći na učenju arapskog pi- isplatilo. Kad danas čovjek pogleda onu rođenim ocem ne bih bolje slagao. Bude tu
sma. Istina, bilo je i takvih koji bi sve to ljepotu, nije mu ni žao vremena i truda i nesuglasica i problema u džematu, ali se
objedinili, ali od ramazana do ramazana koji se uložio.” sve može riješiti razgovorom i razumom.
bilo je jako teško očuvati naučeno. Mi se lijepo slažemo, a i ostale džematlije
Voditi urednu evidenciju, sakuplja- to prepoznaju pa nam daju podršku. On
“Lakše je s današnjim hodžama. Danas ti novac, vršiti isplate i uspjeti sačuva- je zaista mnogo zadužio Islamsku zajed-
se s hodžom može lakše sporazumjeti i po- ti ugled i poštovanje među ljudima nije nicu i svi moramo biti ponosni što ima-
pričati o svemu. Prije se baš i nije moglo nimalo jednostavno. Ipak, Hamdo ističe mo ovakve ljude”, veli efendija.
tako s hodžom”, s osmijehom kaže Hamdo. da je samo jedan recept za to, a to je “čist Iako je danas u penziji, njegovo
račun – duga ljubav”. i­skustvo i savjeti su od velike koristi
Njegova predanost džematu urodila je ljudima koji vode džematski odbor.
mnogim plodovima. Između ostalog, To- Godinama se nabralo svakojakih Hamdo im je svojim radom postavio
šćanica je prvi put u svojoj historiji dobila iskustava, od kojih su neka lijepa, ali, visoke standarde. n
džamiju, a put do toga nije bio nimalo lagan. bez sumnje, ima i onih koji se i nije
ugodno sjećati.
“Hvala Bogu, napravili smo i džami-
ju. Vidjeli ste kako je lijepa lokacija na

STAV 20/12/2018 67