Page 75 - STAV broj 198

Povod za Ćamilov dolazak u Srebrenik bijaše otvaranje
Tom prilikom jedan od gostiju ispri-
čao je priču koja ni Ćamila nije ostavila
ravnodušnim: “Bio je neki čovjek osuđen
na kaznu zatvora. Bio je taj čovjek bogat i
mogao je – po zakonu zemlje iz koje je bio
– da iznajmi drugog čovjeka da za njega
odleži zatvor. Taj što će ležati za drugog
zatvor tražio je za to mnogo para i ovaj
je pristao da će mu ih dati. Onaj je, osim
novca, tražio da mu ovaj prvi svakog dana
dotura u zatvor koju knjigu, kako bi tamo
vrijeme skratio. I tako je i bilo: dobijao je kojoj je razini njihov arapski jezik. Neki su
knjige u zatvoru i čitao ih. A kad je jed-
nog dana, poslije mnogo i mnogo godina,
izašao napolje, onaj mu je prvi rekao da
nema novca da mu plati ležanje, a život,
ako mu treba, dat će mu. Odgovor na to
bio je ovaj: ‘Ništa ti meni, dobar čovječe,
ne duguješ. Nikakve mi pare ne trebaju,
jer to što mi je trebalo dobio sam iz knji-
ga koje si mi slao.’”
Kao da su ga ozbiljno shvatili jer je
te godine biblioteka imala 640 čitalaca i
pročitanih 10.030 knjiga, a 1975. godi-
ne 5.688 čitalaca. Iako je Ćamil pisao o
srebreničke biblioteke, još jedne veze sa svijetom, s
prošlošću, ali i budućnošću. Tim povodom pisac zapisa:
“Taj mali Srebrenik danas ima svoju biblioteku. I više
se neće govoriti da u Bosni i Hercegovini sve opštine
imaju svoje biblioteke, sem jednog jedinog Srebrenika.
Bio je to ružan glas koji je godinama i godinama pratio
Srebrenik, a kojeg se, eto najzad, zanavijek oslobodio”
Bobovcu, Travniku, Počitelju, Jajcu i
drugim fortifikacijama i gradovima, o
srebreničkoj tvrđavi ne zapisa ni slo-
va. Svjestan je bio kako se ne može
tek tako upoznati jedan grad. Ipak je
zabilježio nešto od onoga što mu je
bilo pred očima: “Vidim usput da u
ovom mjestu ima mnogo novih kuća,
da su velike i lijepe, da su ulice široke
i čiste, i da je puno zelenila. Trgovine
su kao i svakom našem mjestu pune
i vidim da ima puno zanatlija, a kako
je pazarni dan – to je i svijeta puno
u Srebreniku. I malo pa nas eto pred
novom zgradom, ne mnogo velikom
ali lijepom, koja će – od danas, biti
biblioteka.”
...I BIBLIOTEKA KAO DŽENNET Ćamil je netom skončao na tragičan
način, ali, družeći se s knjigama, nije ži-
Na jednom studijskom putovanju vio u paklu, čitajući – nije bio u zatvoru.
u Egipat, tumarajući ulicama Kaira i Ubilo ga je auto, da li je to bila nesreća i
kvarta Han al-Halili, o kojem je pisao gdje je završio vozač? Ostat će nedorečeno.
nobelovac Nedžib Mahfuz, vidio sam Ali, u “apsu”, u Srebreniku su završili: i
da su knjige gotovo džaba. Naprimjer, Shakespeare, i Bayron, i Schiller, i Tolstoj,
kapitalno djelo Muhammeda el-Gazalija i Borges i mnogi drugi. Srebrenik se od
Ihja-ulumud-din moglo se kupiti za neko- tada s njima druži – i oni stoje rame uz
liko desetaka maraka, a riječ je o desetak rame s Musom, Makom, Mešom, Sken-
tomova, znači: knjiga velika gotov dužni derom, Zukom, Dervišom... i čekaju da
metar, ili oko četiri hiljada stranica. Od- ih koji zaljubljenik barem na tren oslobo-
mah da razjasnimo, nisam je kupio i nisam di. Borges zapisa kako je Pjesma nad pje-
kupio ni jednu drugu... Vidio sam neke sa- smama isto kao kad se kaže “čovjek među
putnike kako kupuju druga klasična djela ljudima”, što znači neupadljiv i istaknut
i iščuđavao sam se tome jer sam znao na među ostalima, a neuporedivo bolji od
mnogih drugih. Na odlasku, preko ra-
kupovali radi poklona, drugi što su mislili mena, Ćamil Sijarić bacio je još jedan
da će ubuduće unaprijediti svoj arapski. pogled: na “aps”, na zatvor, na zgradu, i
Gazalijin Ihja sam poslije kupio u Bosni, tom prilikom vidio je, makar se društvo
u prijevodu, i čitao ga na lijepom bosan- danas prema njoj odnosilo hladno, makar
skom jeziku. Nego, zbog čega je to važno? u njoj stanovale zima i prašina, nešto što
Za Borgesa je knjiga sakralni predmet. se izdiglo nad drugima. Vidio je Biblio-
Cervantes, piše Borhes, možda nije slušao teku Pjesmu nad pjesmama. Pomislio je
sve što je svijet govorio, ali je “čitao čak i tada ono što je i zabilježio, a možda nije
iscijepane papire po ulicama”. Zbog toga ni slutio da će jednog dana i sam, u kom-
je Borges, razmišljajući o raju, ili, ako ho- pletu, biti tu: “Biblioteka – a to je tako
ćete, Džennetu, uvijek pred sobom imao kao da je ovaj, inače lijepi, Srebrenik na
fotografiju dobre svojevrsne biblioteke. svoje čelo prišio dukat.” n
A čovjek u tuđini, pored najvećih biblio-
teka i pored džabnih knjiga, samo ako ne
zna jezik, nije ništa drugo nego stanov-
nik pakla, ili, ako hoćete, Džehennema.
Ako, pak, nije pakao, život mu je zatvor
ili najmanje tragedija.
STAV 20/12/2018 75