Page 74 - STAV broj 198
P. 74

KULTURA

Uz 105 godina do rođenja Ćamila Sijarića

SREBRENIČKA

“PJESMA NAD
PJESMAMA”

Ćamil je skončao na tragičan način, ali, družeći se s knjigama, nije živio
u paklu, čitajući – nije bio u zatvoru. Ubilo ga je auto, da li je to bila
nesreća i gdje je završio vozač? Ostat će nedorečeno. Ali, u “apsu”,
u Srebreniku, završili su i Shakespeare, i Byron, i Schiller, i Tolstoj,
i Borges i mnogi drugi. Srebrenik se od tada s njima druži – i oni
stoje rame uz rame s Musom, Makom, Mešom, Skenderom, Zukom,
Dervišom... i čekaju da ih koji zaljubljenik barem na tren oslobodi

Piše: Ernad BAJREKTAR

USrebrenik je 14. novembra 1972.               “Nije ovo prva pruga na svijetu sigurno,       imaju najviše vremena za čitanje – a
           godine prvi put došao pisac, knji-  ali jeste prva koju su izgradila djeca”, za-   teško da ga na čitanje troše. Baš je čudno
           ževnik, akademik Ćamil Sijarić.     pisa drugi pisac – Krleža. Poslije je, 1969.   da gospodin pisac nije spomenuo tadašnju
           Tada mu se naturila jedna nerje-    godine, došao i magistralni put i još jed-     dramu, s tragičnim epilogom, koja se do
šiva dilema, bilo bi pretjerano kad bismo      na veza sa svijetom. Kako god to neko          danas u Srebreniku među rijetkim stanov-
rekli da je hamletovska, ali, dvoumio se       zvao: selo, gradić, općina, grad, čaršija, za  nicima prenosi, od uha do uha. Uzgred
gdje je to on došao. Tu dilemu gotovo pola     stanovnike Srebrenika, pogotovo za one         rečeno, prilikom otvaranja biblioteke – a
stoljeća kasnije ne umiju sa sigurnošću ri-    starije generacije, Srebrenik nije ništa od    ne treba zaboraviti da je bio utorak, što
ješiti ni današnji stanovnici Srebrenika.      toga. Šta bi onda mogao biti? Jednostav-       je tradicionalno pijačni dan, i da se sva-
Mišljenja su podijeljena, a Ćamil je tim       no, samo Stanica. To je najbolja ilustracija   kakvog svijeta sjatilo na toj pijaci – jedna
povodom zapisao: “Bilo mi je to prvi put       tome koliko je pruga zaslužna za identitet     čistačica je skamenjena prestrašeno uzvi-
da dođem u Srebrenik. Nisam do tada ni         jednog mjesta. Povod za Ćamilov dolazak        knula: “Ljudi, ubiše čovjeka!”
znao gdje je to selo. Velim selo, a bolje je   u Srebrenik bijaše otvaranje srebreničke
da kažem opština. Neko bi možda rekao          biblioteke, još jedne veze sa svijetom s           Neki nesretnik izboden je nožem, ras-
tačnije: da je to gradić. Međutim, najtač-     prošlošću, ali i budućnošću. Tim povo-         poren, a pisac o tome ne zapisa ni slova.
nije bi bilo ako bi se reklo da to nije ni     dom, pisac zapisa: “Taj mali Srebrenik         Da li zbog toga što su to domaćini vješto
selo ni gradić, nego nešto između to dvoje.    danas ima svoju biblioteku. I više se neće     sakrili ili zbog Ćamilove uviđavnosti,
Tek izvjesno je da će između to dvoje jed-     govoriti da u Bosni i Hercegovini sve op-      možemo slutiti. Mogao bi to biti povod
nog dana tu biti grad. A mjesto je lijepo      štine imaju svoje biblioteke, sem jednog       i inspiracija za ono što je Ćamil na otva-
za grad: brežuljci, poljica, šumarci, a ze-    jedinog Srebrenika. Bio je to ružan glas       ranju biblioteke rekao: “Drage Srebre-
mlja rodna, voda dobra, i uz to je na putu     koji je godinama i godinama pratio Sre-        ničanke i dragi Srebreničani! Dozvolite
– na jednom od glavnih putova u Bosni.”        brenik, a kojeg se, eto najzad, zanavijek      mi da danas otvorim u vašem gradu aps,
                                               oslobodio.”                                    zatvor. Ovdje su zatvoreni i Tolstoj, i
     Baš tu kod puta, tačnije rečeno kod                                                      Balzak, i Andrić. Na vama je dužnost da
pruge, mogao je Ćamil bar djelomično ri-       BIBLIOTEKA KAO “APSANA”…                       svakodnevno izbavljate iz apsa i Tolstoja,
ješiti svoju nedoumicu. Današnji Srebre-                                                      i Balzaka, i Andrića. Proglašavam biblio-
nik nastao je pored pruge kojom je prvi            Biblioteka se nalazila u Željezničkoj      teku otvorenom.” Šutnja je često rječitija
voz prošao 1946. godine. Pruga je služila      ulici, nadomak pijace, u zgradi u koju su      od svake riječi, a odlika je velikih ljudi da
poput krvotoka i udahnula je novi život.       najčešće dolazili oni koji ne rade, i koji     ne pričaju dugo, ali s malo kažu mnogo.

74 20/12/2018 STAV
   69   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79