Page 61 - STAV broj 328

Srba iz Bosne “zaluđenih” idejom “Velike prijevoz, vojni kamion koji ide za Olovo, već znao da dolazimo, ali kao da mu nije
Srbije”, ili izmanipuliranih da im prijeti za oko dva sata, koliko sam shvatio. bilo po volji.
pogrom kao u vrijeme Endehazije. Pokupio sam stvari. Došla je i tetka Prebacili smo stvari u policijskog golfa
“Dosta za danas”, prenu me iz raz- Dika. Isprva su pokušali mamu odgovo- i krenuli ka Željezničkoj 19. “A znaš li kako
mišljanja Mujo, “sad idemo kod mene ovo riti od povratka u Olovo. Kada su vidjeli nas sada zovu”, upita me daidža. “Koga
očistiti.” Sjedili smo u avliji kod Džena- da ne vrijedi, spakovali su u pakete toli- kako zovu, na što konkretno misliš”, od-
dovog komšije i druga iz školske klupe ko zimnice da je bilo dovoljno za opremi- govorih kontrapitanjem. “Naselje u ko-
Muje skidajući zelenkastu koru. Nabrali ti pola dućana. Našlo se tu kiselih salata jem mislite živjeti”, reče daidža s blagim
smo pun vajnig. Možda i pet kilograma od krastavaca, zelenog paradajza, paprika, prizvukom ironije. Slegnuh ramenima.
oraha u ljusci. džema od jabuke, bestilja, slatka od dunja, “Zovu nas Vukovarska četvrt. Podsjeća-
“A sad ćemo baciti dvije-tri partije”, suhog mesa, zarice, masla, domaćih jaja... mo strane reportere na Vukovar. Najviše
aludirajući na šah, reče Mujo. Povlačio Samo je još falilo da pustimo Balaševićevu je granata palo na našu mahalu. Nema ni-
sam figure i razmišljao o “turnirima”, nabrajalicu “Al’ se nekad dobro jelo” da bi jedne zgrade, kuće, šupe, garaže a da nije
partijama na dvije šahovske ploče, orga- efekt bio potpun. direktno pogođena iz nekog artiljerijskog
niziranim u porodičnoj kući gdje smo se Oko petnaest sati našli smo se ispred oruđa. Zgrada Doma zdravlja je nepre-
Džemin, Denis, Damir, Jasko, Benis, po- sjedišta operativne grupe 3, gdje su nas poznatljiva. Opremu su uspjeli prebaciti
nekad Armin i ja natjecali i družili u vri- dočekali rođak Meša i pilot Fikret. Parki- u podrumske prostorije. Ljekari rade, ne
jeme zime i padavina, kada se napolju nije ran je stajao mali kamion, tamić sa sivom znam ni sam kako. Mnogo je improvizaci-
moglo igrati lopte. ceradom. Ušli smo straga, sjeli na klupi- je. Četnici, s druge strane, prate svaki naš
“Šah-mat, Dženade.” Ponovo ću po- ce. Po podu je bilo razbacano nekoliko korak. S Beka ravni vide nas k’o glinene
bijediti i dobiti čusku po glavi. Ne znam drvenih sanduka municije na kojima je golubove. Nego, dobro upamti, moraš se
koliko partija smo odigrali kada je dotr- ćiriličnim slovima pisalo: “1260 комада ponašati odgovorno! Kao da imaš 21 go-
čala Emina mala s riječima: “Mama ti je 7,62 мм, Метак са зрном М67 и месинганом dinu, a ne jedanaest”, reče daidža.
rekla da moraš hitno kući.” чауром, бруто 29 кг.” Ponovo slegnuh ramenima. “To znači
Za tren sam se našao u kući. Mama je Uspjeli smo ubaciti stvari. Na podu je da nema dnevnog šetkanja, nema paljenja
sjedila u predsoblju i razgovarala s tetkom stajao sanduk municije, odmah do njega baterijskog ili bilo kakvog svjetla na spra-
Begajetom. “I kaže mi taj tamo, Nihad ili nekoliko tegli zimnice... Nađoh se kako tu tokom noći. Dobro znaš da si prošli put
Nermin, nešto s N., kako se već zove, ni- razmišljam da nisam ovako zamišljao rat. umalo glavu izgubio. Ako počne granatira-
sam upamtila ime, mlađi, uglavnom rad- Krastavci i meci u istom transportu. Nema nje, a nalaziš se na otvorenom, momental-
nik u administraciji, da ne možemo dobiti toga ni u jednom filmu. Meša otkri dio ce- no zalegni, a potom traži zaklon. Imat ćeš
status izbjeglice. ‘Pa, dobro, šta možemo’, rade da se pozdravi i kao da mi je pročitao obavezu svako jutro donositi vodu. Cisterna
upitah ga. ‘Možete dobiti status interno misli reče: “I ovo je naša tajna. Vojna taj- s vodom dolazi prije svitanja”, dodijeli mi
raseljenog lica’, odgovori općinski službe- na.” Zatim se obrati vozaču: “Sad pravac tako daidža nešto kao dječiji ratni raspored.
nik. ‘I šta to znači?’, upitah ga dalje. ‘Znači Olovo, predat ćeš to u skladište kod hotela. Svejedno – i bez direktnog napajanja
da imate dom, da ste samovoljno došli na Obavezno isključi svjetla kad uđeš u grad. strujom, vodom, tek dva kilometra zračne
neko drugo područje na slobodnoj terito- Njima ćeš stati, kod stanice milicije! To ti linije udaljenosti od četnika, u “Vukovar-
riji za koje procjenjujete da je sigurnije’, je usput. S načelnikom je dogovoreno da skoj četvrti”, izgranatiranoj polusrušenoj
reče službenik. ‘Ispade da smo turisti’, od- se pretovare stvari. To mi je rođak, a od kući, u podrumskim neuslovnim prosto-
govorih mu. Uglavnom, nemamo pravo na gospođe brat”, rukom pokazujući vozaču rijama, gdje je nekad bio magacinski pro-
bilo kakvu pomoć”, zaključi mama. “Zato na moju mamu. “Allahimanet”, reče Meša stor, a sada spavaća i dnevna soba, sve u
sam odlučila da se vratim. Kući ću pa kako i izgubi se iz vidokruga. jednom i sve po potrebi – bio sam svoj na
bude. Rat je i ovdje i u Olovu. Ako je suđe- U Olovo smo došli malo iza 18 sati. svome! Bio sam sretan. Nismo više imali
no, od toga se pobjeći ne može!” Već je bio mrak. Vozač nas je požurivao s potrebu biti klasificirani niti kao “izbje-
istovarom svjestan važnosti, ali i opasnosti glice” ni kao “interno raseljena lica”, šta
OLOVO SE VRAĆA KUĆI U VUKOVAR tereta koji je dalje trebao voziti. god pisalo u obrascima koje je trebalo po-
Ne znam što je Begajeta dalje govorila, Neočekivano, posve iznenada, naprečac, puniti nedomicilno stanovništvo na slo-
znam da su joj oči zasuzile i da sam dobio vratio sam se! Bilo mi je drago, bio sam bodnoj teritoriji i kakve god to “benefite”
zadatak da se brzo spakujem. Ima neki sretan što ću konačno biti kući. Daidža je donosilo. n

Autobuska stanica Olovo

STAV 18/6/2021 61