Page 79 - STAV broj 328

Almedina Cifrić teži da njezina umjet-
nost odgovara njezinoj misli. Ova umjet-
nost ne predstavlja vraćanje natrag, nego
traženje istine u onom što ima skrive-
no. Ona objašnjava traženje ljudskih
dubina. Ona se bavi neiskazanim. Ži-
vot je u ovoj umjetnosti prisutan, vrlo
vitalan, s vrijednošću realnog objekta;
istinski čovjek, ili ono što je u čovjeku
istinsko, skriva se daleko od predstave
precizne umjetnosti. Nespretnost mo-
tiva koji ukrašavaju stećke samo je pri-
vidna: iznad konjanika koji ne mari za
perspektivu odvija se na frizu vitka linija
ukrasa od plodova. Ovaj friz odaje zna-
nje koje se skriva pod slabo uvjerljivom
predstavom konjanika, lažno indiferen-
tnog prema stvarnosti i prividnosti. On
kao da ignorira umjetnost i konvencije
Almedina Cifrić svoje epohe i govori jezikom koji može
dovesti do univerzalnog, ali on zna da
je on samo iluzija i da su njegove spo-
ljašnosti varljive: efikasna stvarnost na-
lazi se izvan onog što pada u oči. Ona
živi negdje unutar oblika, ona će živjeti
iznad njihove lažne prolazne vjerovatno-
sti. Stilizirani simboli uvode nas u svijet
u kome vizualna estetika ljudskog tijela
više ne vrijedi. Bogumilska umjetnost
jeste umjetnost jednog naroda koji neće
da se pokori osvajačkim silama. Ona se
oslanja na onu stranu ljudske prirode
koju ne možemo izmjeriti, na duhovnu
stranu: ona je buntovna umjetnost, smi-
šljena u jednom nezemaljskom svijetu
to je postmoderno slikarsko čitanje Bo- Lucidna apstraktnost i izrađena sti- i oslobođena vidljivog tijela. Ovi mo-
sanskog kola smrti, Kola tajnih glasova. To lizacija na ovim platnima nalaze se jed- tivi i ove scene na platnima osebujnog
je, uostalom, prikaz modernog manihe- no pored drugog. Poput slikara iz Las- jakog kolorita razvili su se iz narodne
izma; neka vrsta “uporedne stvarnosti” cauxa, Almedina Cifrić nam prikazuju misli, prostora i duhovnosti specifične,
koja prihvata koegzistenciju dvaju prin- životinje nacrtane u konturama, ljude samosvojne, prkosne.
cipa: princip dobra i princip zla. Ta dva tek ovlaš skicirane, skice naizgled neu- Dakle, da sumiramo, glavno obiljež-
principa dobro – svjetlo – duh i zlo – tama siljene, obrise tijela tek u nagovještaju je ovih slika jeste žestina boja i deforma-
– materija nisu uvijek bila (ako su ikad i koja samo otkrivaju prisustvo, ne preci- cija likova. Čiste boje bez mnogo crne,
bila) podjednako prihvaćena. zirajući ga. Životinje čudno karakterne toplo-hladne boje za svijetlo, te smjeli i
Bogumili su nam ostavili neku vrstu i sjenke lica bizarno fantazmagorične čvrsti potezi kistom. Spoj kvalitativnih i
“testamenta u slici”: bezbrojno nadgrob- odaju izvjesnu namjeru koja odgovara kvantitativnih komplementarnih osobina
no kamenje, stećke razasute širom Bosne diferencijaciji same misli koja ih pred- boja ili, kako bi Matiss rekao: “ritmičko
i Hercegovine. Izvjestan broj njih ukra- stavlja: kao da životinje imaju više važ- raspoređivanje linija i boja na ravnoj po-
šen je dekorativnim motivima i scenama. nosti i istinitosti od ljudi. Više radosti i vršini” koje izražava ljudsku dramu kroz
Nažalost, ova ikonografija veoma je često optimizma. Svijet životinja vlada, moglo simbole i strukturu slike. Odnos boja,
u kontradikciji s onim što otkrivaju ri- bi se pomisliti, nad čovječanstvom fanto- zgusnutih do vriska, u funkciji je s psi-
jetki tekstovi koji govore o bogumilima. ma. Umjetnost koja obrađuje životinjski hološkim izrazom onog što nažalost još
Urađene studije na tu temu pokušale su svijet, apstraktna u cjelini, suprotstavlja uvijek jeste, naša stvarnost. Okrenutost
da izgrade sistem i povežu oskudne tek- se moći ljudi: životinja čini opipljivu “osluškivanju” onih unutrašnjih, na prvi
stovne podatke s pripisivanim značenji- i efikasnu realnost na štetu prolaznog pogled “nevidljivih” tokova, sve s jednim
ma, motivima i scenama koje ukrašava- ljudskog roda koji se gubi u fovistič- ciljem – da se pokuša razumjeti na kojoj
ju stećke. Podudarnost nije uvijek tačna kim sjenkama jarkih boja. Ove životinje to matrici dešavanja počiva naš današnji
jer je vrlo teško sakupiti u jednu cjelinu začudno naseljavaju svijet nestvarnih trenutak. Tako da se Almedinine slike/
raštrkane komade ove zagonetke. ljudi: “izvjesnost” prvih, jasno istaknu- priče, razmještene u prostoru i vremenu,
U slikama Almedine Cifrić stećke ne ta, popunjava svijet odsutnih ljudi ili, bave onim što bi se moglo nazvati “iskon-
treba pripisivati isključivo bogumilima: preciznije rečeno, ljudi koji odlaze, ali ska stvarnost” – strukturom nesvjesnog
oni bi prije mogli biti globalna manife- nije li ta “nestvarnost” ovdje zato da bi koja se odražava u ritualnim modelima
stacija mišljenja ovdašnjih naroda, čime osvijetlila dubinu ljudskog, da bi uka- kolektivnog ponašanja, te silama razara-
lokalizacija prestaje biti religiozna i po- zala na slabost vanjskih prividnosti koje nja i načinima opstajanja s ishodištem u
staje etnološka. su ipak samo “životinjske”. kolektivno-nesvjesnom. n

STAV 18/6/2021 79