Page 80 - STAV broj 328

KULTURA

Drugu knjigu poezije objavio kao e-izdanje

TEŽINA ZAGRLJAJA OD KOJE

ŽIVE MALE RASTEGLJIVE

PTICE NA ZAGLAVLJIMA

Vladan Šipovac, “Poljubac”, e-knjiga poezije, ARGH, Beograd,
Piše: Željko GRAHOVAC
2021. https://argh.rs/knjige/

elativno nepoznat široj kulturnoj javnosti u BiH, Vla- nama/ ubrati. // Hoćemo da se pokrijemo travama,/ u livadi da
dan Šipovac (rođen 1987. u Banovićima, diplomirao se rastrgnemo,/ pa da nas kao najhrabrije vode na prvu liniju,/
anglistiku na Filozofskom fakultetu u Istočnom Sara- da kuhinjske zidove/ ukrase našim kalendarima,/ hoćemo da se
Rjevu) još 2014. godine na 43. “Ratkovićevim večerima budimo u plodovoj vodi,/ da nam bude lijepo,/ da spavamo u
poezije” dobio je prvu nagradu – za rukopis koji će godinu ka- svilenom krdu božje samoće,/ hoćemo da ljubimo svijet zakona
snije biti objavljen kao njegov prvijenac, pod naslovom Koža u i satiranja,/ da se prospemo njemu,/ umireni i mazni. // Možemo
kojoj ne živim. Potpisnika ovih redova, kao nekog kome se ne da se vidimo,/ kako idemo konjima i entitetima,/ kako se, sitniji
može reći da ne prati tekuću pjesničku produkciju u BiH, stid od cimeta, grlimo,/ omraženi od zajedništva,/ naše poroznosti i
je zbog toga što moraju proći godine, što se moraju steći sretne vrline.” (“Susret”, str. 89.)
okolnosti i što do tebe moraju iz daljine doprijeti dobri glaso- Eto očitovanja pjesnika na temu – susret. Šipovac je raskošno
vi rijetkih posvećenika poezije – kako bi uopće čuo za, recimo, udobno udomljen-odomaćen u jednom apsolutno nepretenci-
jednog Slobodana Jovića iz Lopara, pa za Vladana Šipovca iz oznom pjesničkom narativu, koji uspijeva “uhvatiti” i zadržati
Banovića... ili iz Zvornika, ili gdje već trenutno živi. Ponekad u sebi, istovremeno, i stvari, slike, pojave, stanja iz realne stvar-
mi se čini da mi, koji upotrebljavamo još uvijek vrlo komotno nosti (na jednoj) – i njihova pomjeranja, zatamnjenja, iskrivlje-
prvo lice množine, mi koji pripadamo istoj državi Bosni i Her- nja, izobličenja (na drugoj strani). Suština je u tome, zapravo,
cegovini – dakle, samo zahvaljujući sporoj (ali, kakva je, takva da to i nisu “dvije strane”, nego jedna: jedan isti stih ili slijed
je!) tranziciji iz tzv. realnog u tzv. virtualni svijet internetskog stihova sadrže u sebi i ono što jest i ono što nije, i što mora i što
povezivanja, možemo još saznati jedni za druge (da uopće po- ne može biti, ukratko – sve moguće suprotnosti-polaritete (“i
stojimo, pa tek onda i da nešto radimo u domenu književnog da se u nama sliva mlijeko,/ kao velika zaraza,/ od koje se sela
stvaralaštva). ne mogu saprati,/ niti se čist oblak može pred nama/ubrati”).
Interesantno je i karakteristično da ovaj još uvijek mladi, Bilo da je riječ o stilizaciji koja se provodi poređenjem, meta-
izrazito talentirani pjesnik, i nakon što je prije sedam godina foriziranjem, paradoksom, alegorijom ili oksimoronom (dakle,
dobio regionalno značajnu i uglednu književnu nagradu, svoju uz upotrebu najrazličitijih figura), Šipovac uspijeva svojim sin-
drugu po redu knjigu poezije objavljuje kao e-izdanje. Ovaj će tagmama (“spavamo u svilenom krdu božje samoće”) govoriti
skromni osvrt, u seriji od dvadesetak već objavljenih, biti prvi ono neiskazivo, ritmizirati-uglazbiti-pjevati samu zamuklost
koji je posvećen elektronskom izdanju jedne pjesničke knjige. (bilo čega ili koga, i povodom bilo čega ili koga). To je sukus
“Hoćemo da se raspoznamo,/ da zađemo jedan u drugog, po- pjesničkog umijeća i pjesničkog usuda – boraviti u jeziku na
put zvečarki/ i da se u nama sliva frekvenciji “govorenja neiskazivog”, “pjeva iz zamuklosti” – i
mlijeko,/ kao velika zaraza,/ od to se zbiva s pjesnikom u svim njegovim tekstovima. Iščitavati
koje se sela ne mogu saprati,/ ovu poeziju ne možemo “tražeći glavu i rep” pjesmi, uzdajući se
niti se čist oblak može pred u predočenost nekog početka i kraja: kraj je ionako uvijek već

Šipovac je raskošno udobno udomljen-odomaćen u jednom apsolutno
nepretencioznom pjesničkom narativu, koji uspijeva “uhvatiti”
i zadržati u sebi, istovremeno, i stvari, slike, pojave, stanja iz
realne stvarnosti (na jednoj) – i njihova pomjeranja, zatamnjenja,
iskrivljenja, izobličenja (na drugoj strani). Suština je u tome, zapravo,
da to i nisu “dvije strane”, nego jedna: jedan isti stih ili slijed
stihova sadrže u sebi i ono što jest i ono što nije, i što mora i što ne
može biti, ukratko – sve moguće suprotnosti-polaritete.

80 18/6/2021 STAV