Page 25 - STAV broj 368

KRIVO SRASTANJE

O jednoj džamiji i o Ukrajini poslije džume
GLADAN GLADNOM

VJERUJE, ALI

KAKVA KORIST

“Baba, jesu li komunisti srušili Arslanaginu džamiju” – upitah
nekad davno. – “Jesu, ali samo ono što je od nje ostalo. Bila je
Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ napuštena, zapuštena, zarasla u šikaru i, ustvari, mještani su je
nebrigom uništili, a komunisti dokusurili. Nažalost, takva kakva je
bila, imala je i drugu svrhu, jako ružnu.”

U žeš da jeste, onda nikakva šteta u tome nje, i nije baš sve tako idilično.
– Baš tako.
mojoj mahali, a i susjednoj na
Ipak, katkad u džamiji, a naročito izvan
koju se neprimjetno štikla i vid-
– Pa, ako je već bilo tako, a, eto, ka-
ljive razdjelnice među njima
Prošlog petka, prije hutbe, hodža traži
nema, mnogo je praznih kuća,
zapuštenih, nerijetko i ruiniranih. Brojne što su je komunisti dokusurili. Bolje da novčane priloge za pomoć ukrajinskom
je uopće nema nego da služi kao zahod
narodu te dodaje da su i nama mnogi po-
su porodice odselile, a po izgledu njihovih kojekakvim umobolnicima. magali kada nam je bilo najteže.
kuća jasno je da nemaju namjeru vraćati – Slažem se. Prisutni se blijedo i zbunjeno zgleda-
se. Ništa im se zbog toga ne može spoči- O utemeljitelju ove džamije, Arsla- ju, ali niko ništa ne reče.
tati. Otišli su iz hronično besperspektiv- nagi ili Arslan-čaušu, postoje podaci da Nakon džume, dok obuvam cipele, ču-
nog grada u kojem je industrija uništena, je bio koncesionar u proizvodnji soli i da jem žamor u džamijskom haremu.
zanatstvo na samrti, a fakultetske diplo- su službenici bogomolje koju je podigao – Ljudi, u Tuzli nema brašna! I mi
me bezvrijedne. Jedino je stanogradnja u isplaćivani u “danima slane vode”, koju smo ugroženi! Kako da im pomognemo
ekspanziji, ali to je već neka druga priča. su crpili i prodavali. Primjerice, mujezin – reče prvi.
Ima i džamija na neprimjetnoj razdjel- je 1701. godine imao plaću od pet takvih – Tačno! Moja žena plače, nema ni za
nici dviju mahala. Arslanagina se zove. dana godišnje. zapršku! I meni to nabija na nos, kao da
Izgrađena je oko 1600. godine, srušena Arslanaga je, po svemu sudeći, bio sam ja kriv što brašna nema – reče drugi.
1954, pa ponovo podignuta prije dvade- utjecajna ličnost tog doba, jer se i maha- – Jesu li ti Ukrajinci ikada nama po-
setak godina. Dugo sam mislio da su je la u kojoj je podignuta džamija zvala po mogli? Nešto se ne sjećam – reče treći.
osioni komunistički vlastodršci sravnili njegovom imenu. – Nikad! Naprotiv, gledali su nas pre-
sa zemljom, kao i većinu ostalih mahal- Kao što rekoh, ova je džamija, na te- ko nišana! I jedni i drugi – reče četvrti.
skih džamija s lijeve strane rječice Jale. meljima stare, podignuta prije dvadesetak – Slažem se, ali bili su to plaćenici,
Međutim, nije bilo baš tako, odnosno i godina, tačnije 2000, i jedina je potkupol- ološ, a ovdje je riječ o običnom narodu,
jeste i nije. Otac mi je svojedobno poja- na mahalska džamija u Tuzli. o djeci ženama, starcima. Treba im po-
snio o čemu se tu radilo. Gradnju su finansirali mještani dvi- moći – reče peti.
– Baba, jesu li komunisti srušili Ar- ju naštiklanih mahala, dakako, koliko su – Dakle, oni nas olovom, a mi njih
slanaginu džamiju – upitah nekad davno. mogli, a najizdašnija pomoć stigla je iz di- hljebom koji, uzgred, nemamo! Jesam li
– Jesu, ali samo ono što je od nje osta- jaspore, ponajprije od nekadašnjih maha- te dobro shvatio – reče četvrti.
lo. Bila je napuštena, zapuštena, zarasla u ljana, istih onih čije kuće zjape prazne i u – Dobro si ti shvatio šta sam htio reći,
šikaru i, ustvari, mještani su je nebrigom koje nemaju namjeru vratiti se. ali nejse – reče peti.
uništili, a komunisti dokusurili. Nažalost, Dolazim u ovu džamiju. Najbliža mi – A šta ti misliš o ovome – upita me treći.
takva kakva je bila, imala je i drugu svr- je. I najljepša. Toliko lijepa u svojoj arhi- – Gladan gladnom vjeruje, ali kakva
hu, jako ružnu. tektonskoj ostvarenosti da počesto znam korist, slabo se tu išta može poduzeti.
– Kakvu? zastati, promatrati je i uočavati novi, do- Naša je pomoć tek kap u okeanu njiho-
– Služila je nekim neljudima kao tad nepoznat i lijep detalj na njoj, detalj vih potreba. Ipak, ako smo ljudi, a valjda
zahod. koji mi je ko zna kako i zbog čega ostao jesmo, pa dajmo im tu kap, makar toliko
– Strašno. neotkriven. možemo – rekoh i pođoh kući. n

STAV 25/3/2022 25