Page 52 - STAV broj 396

DRUŠTVO

Duše s ožiljcima

ZAPOŠLJAVAJU POVRATNIKE,

OBJAVLJUJU KNJIGE:

ZA KOZARČANE ADISU I EDINA

ŽIVOT NIKAD NIJE BIO NEGDJE

DRUGDJE, SAMO U BOSNI

Početkom Agresije na Bosnu i Hercegovinu Edin i njegova
porodica izbjegli su u Jordan, dok su Adisa i njena porodica

Piše: Amila MEMIĆ izbjegli u Hrvatsku. Ni jedna od dviju porodica na te zemlje nije
gledala kao na svoje stalno prebivalište, samo su čekali pravi
trenutak da se ponovo vrate u svoju, jednu i jedinu, rodnu grudu.

din i Adisa Žerić dvoje su mladih i gdje smo bili neke četiri godine. Vratili
uspješnih ljudi. Oni su bračni par smo se nazad u Sanski Most, tamo smo ži-
iz Kozarca, povratnici koji poka- vjeli šest godina, a nakon što sam završio
Ezuju da života u Bosni i Hercego- srednju školu, vratili smo se u Kozarac”,
vini itekako ima. Djetinjstvo provedeno prisjeća se Edin svog prognaničkog puta.
u rodnom Kozarcu pamte kao lijep period Naime, Jordan je bio sasvim slučajan
života, bezbrižna vremena ispunjena dje- izbor za njih. Nisu razmišljali gdje idu,
čijim smijehom i igrama. Također pamte samo je bilo bitno da idu na sigurno, jer
i kako je tada bilo mnogo više djece, kao i je, nažalost, tadašnje stanje u Bosni bilo
to da su djeca bila nesputana i manje ogra- daleko od sigurnog. Budući da je prvi let
ničavana no sada. tada iz Hrvatske bio za Jordan, to je značilo
“Ne sjećamo se mnogo toga, ali se sje- da će hašemitska kraljevina postati privre-
ćamo društva, igara, te neke slobode koje meni dom za Edina i njegovu porodicu.
smo imali. Lijepa sjećanja do početka rata. “Jordan je drugačiji od zapadnih ze-
Teško je procijeniti koje su razlike u tom malja. Ja sam se kao dijete vrlo lahko pri-
vremenu u odnosu na vrijeme sada, ali lagodio i navikao na njihov sistem, na to
možemo porediti svoje djetinjstvo s dje- okruženje, ali je starijima bilo jako teško,
tinjstvom naše kćerkice. U suštini, najveća jedva su čekali da se vrate nazad. Zbog
promjena jeste to što ona nema nijednog razlike u klimi, sjećam se da sam sanjao
djeteta u komšiluku da se igra, a mi smo da se vratim nazad u svoju avliju. Sanjao
imali desetak drugara i drugarica”, počinju sam travu koja mi je ostala u sjećanju. Po-
svoju priču Adisa i Edin za Stav. vratak je bio ogromna želja i iščekivanje.
Roditelji nisu nikada planirali ostati u
IZBJEGLIČKO DOBA Jordanu, uvijek smo samo čekali taj dan
Početkom Agresije na Bosnu i Herce- kada ćemo se vratiti u Bosnu i Hercego-
govinu Edin i njegova porodica izbjegli vinu”, priča Edin.
su u Jordan, dok su Adisa i njena porodi- Edinovi roditelji nisu se nikada poka-
ca izbjegli u Hrvatsku. Ni jedna od dviju jali što su se vratili u Bosnu, a nije ni Edin.
porodica na te zemlje nije gledala kao na Iako on nije tada mogao donijeti tu odlu-
svoje stalno prebivalište, samo su čekali ku, kaže nam kako je ipak mentalitet na-
pravi trenutak da se ponovo vrate u svoju, ših ljudi njemu blizak, te dodaje kako ga je
jednu i jedinu, rodnu grudu. povratak u domovinu upotpunio. “Ipak si
“Iz logora ‘Trnopolje’ smo otišli u Zeni- ti stranac u tuđoj državi, a kada se vratiš u
cu, iz Zenice u Karlovac, bili smo u Rijeci svoju zemlju i kada si na svome, sa svojim
godinu dana i iz Rijeke smo otišli u Jordan, narodom, to je puno drukčije”, ističe Edin.

52 7/10/2022 STAV