Page 70 - STAV broj 396

DRUŠTVO

na našem putu: želja i strah, jer vidite, ako sebe doživljavamo
kao ovo što vidimo (ovaj naš zahir), a nažalost, većina čovje-
čanstva tako prilazi stvarima, onda će se stalno pojavljivati
želja kako da zaštitiš i ugodiš ovome liku. Pogledajte na šta
smo sve spremni kako bi ugodili ovoj svojoj formi, našem ti-
jelu (nije to zabranjeno, ali treba znati mjeru), a gdje je ono
zlato što čeka u nama da bude otkriveno, a mi smo prevare-
ni, pa smo oko naše bacili na ovaj svijet i tu smjestili našu
riznicu. Isa, a. s., lijepo kaže: “Srca ljudska su tamo gdje su
im riznice. Zato vi riznice stavite u nebo, pa će vam tamo biti
srca!” (Promijenite potpuno perspektivu – gore se uzdigni-
te!) To je ovo uzvišeno stremljenje. I onda imamo ovo: želja
za željom, da ugodimo ovoj formi, da je sačuvamo, a onda se
javlja strah – dršćemo nad njom, da nam je da što duže osta-
nemo u toj formi, ali je taj strah uzaludan. Kad dođe vakt-i-
saat, valja seliti, nema odgađanja. Ali taj strah, to drhtanje je
zbog nepripremljenosti, jer svaki taj naš damar govori nam
svojim jezikom – umirem od straha od onoga što me čeka, a
ja ne mogu da taj vapaj na pravi način razumijem. I onda se
ove dvije stvari (želja i strah) smjenjuju, tiranišući nas. Takve
su posljedice poistovjećivanja s formom. Kad Allah, dž. š., u
Kur’ani-kerimu opisuje svoje prijatelje, kaže: I neka se ničega
ne boje i ni za čim neka ne tuguju Allahovi štićenici (Junus, 62).
Oni nemaju straha ni tuge; nit’ se boje onoga što im dolazi
sutra u susret, nit’ žale za onim što je prošlo. A kad su upitali
Ebu Jezida Bistamiju, k. s., šta želi, on je rekao: “Želim da ne
želim.” Treba čovjek što prije da pobjegne od ovoga dvoga.
Kako? Jedino na ovaj način: dozvoli da to tvoje sjeme bude
ovako posađeno u zemlju i da bude oslobođeno ovog oklopa.
Glavom mi znak dadoše kao da rekoše: Ferman je tvoj!
Srčana toplota pojavi se od tog znaka odobravanja.
Kao da mi rekoše, izvoli u naše društvo – ferman je tvoj!
Od tog srčanog prijema ja sam se prijatno osjećao.
Kad sam sahatak, s tom odabranom skupinom
u murakabi proveo i od sebe se odvojio,
(Ovo je sve govor bez riječi, srčani govor... Šta je muraka-
ba? To je stalna svijest roba da ga Gospodar promatra, ili is-
punjavanje dužnosti prema Allahu tajno i javno, oslobođeno
od sumnji i s iskrenim poštovanjem, a to je osnova svakog
dobra. Murakaba ehli-zahira je čuvanje tjelesnih organa od
propusta; a murakaba ehli-batina je čuvanje srca od raskala-
šenosti u mislima i gafleta, a murakaba onih batinul-batina je
prema gore, ali kako ako si u vlasti svog ega, ako si u vlasti čuvanje tajne od smirivanja s bilo kim mimo Allaha.)
ovoga kalupa, ako nije došlo do pucanja te opne, jer tek tada, u tom istom satu od sata duša se oslobodila,
pošto si se otvorio, dobio si prostor da možeš da uzletiš. Bez jer sat starcem mladića učini.”
jāta, unutrašnji lik, slika duše i njena ljepota izlazi na vi- To je ono što je Dekukija tražio, taj jedan sat vremena,
djelo. Družeći se s ovakvim Allahovim robovima, o kojima kako bi se oslobodio tog sata, tj. vremena, jer vrijeme čovjeka
nam sve vrijeme kazuje hz. Mevlana, uspostavljajući s njima pritisne brigama i mladić za čas postane starac!
vezu, želeći pritom Allahovo zadovoljstvo, onda će taj tvoj Sad je izašao iz kandži ovog oklopa, prostornog i vremen-
trud imati ovako sretan i berićetan rezultat. Odgojen čovjek skog. Na jednom mjestu nam hz. Mevlana, govoreći o ova-
osvaja vas svojom velikodušnošću. kvim Allahovim robovima koji su se oslobodili ovih okova,
Pri svom aslu, kad je bez sebe postalo, kaže: Onda ćeš biti vječno mlad i lica kao jorgovan!
sure je otišlo, a njegova zbilja se ispoljila. Sad nam hz. Mevlana daje jedan savjet:
Pri svom aslu, pri svojoj osnovi (porijeklu, biti, suštini), Sve promjene iz sata (vremena) se pojavljuju.
kad je bez sebe postalo, to sjeme, tj. “ti“, sure je otišlo, otiš- Izbavljen od promjene je ko se od sata oslobodio.
la je ova kora, ovaj oklop, a njegova zbilja se ispoljila. To je Kad iz sata za jedan časak izađeš,
ono što kaže hz. Mevlana: Ti si Jusuf! Izađi iz bunara i pokaži “kako” ne ostaje. Blizak tome “bez kako” postaješ.
tu ljepotu! Ovo je put koji će nas izvesti iz tog bunara pa da Kad se sačuvaš ovog oklopa, ovoga zatvora vremenskog
vidimo taj savršeni lik na kojem nas je Allah Uzvišeni stvo- i izađeš iz tih okova, tu više ne ostaje pitanje “kako”, nema
rio. Sav je ovaj put skoncentriran u tom smjeru da otkrijemo više mjesta za takvo pitanje, ti postaješ blizak onome “bez
ovo lijepo lice, ovu iskonsku čistoću na kojoj nas je Gospo- kako”, sad si ti svjedok onoga što se ne može riječima opi-
dar stvorio, svakog čovjeka. Ali, ako se ovo ne desi i ostane- sati. I onda nam, ovakvi Allahovi robovi, iz tog hala donose
mo zatočenici u ovome kabdu, zatočenici ove forme koja nije stvari koje, ako mi ovo ne razumijemo, odmah u startu na-
otišla, onda pogledajte kako nam izgleda život i šta će nam se padnemo i kažemo da je to nekakva laž, nekakva izmišljoti-
desiti. Onda će se probuditi, pojaviti dvije najteže prepreke na. A evo vidite, primjer Miradža Poslanikovog, a. s., šta je

70 7/10/2022 STAV