Page 37 - STAV broj 322-323
P. 37

sve te prepreke, na radost sviju nas koji
          volimo lijepu riječ. Jedan takav pjesnik
          jeste i naš uvaženi profesor, Bošnjak, dr.
          Džemaludin Latić. Kada sam, nakon
          dužeg čeznutljivog čekanja, konačno
          dobio njegov mevludski spjev i pročitao
          prve stihove, s radošću sam, pun odu-
          ševljenja, uskliknuo: Mašallah!

            Ehibbāni ovog zikr-i medžlisa
            ovē baščē od najljepših mirisa,

            Evo pravog bisera, evo sufijskog dra-
          gulja, evo derviškog mevluda! I onda
          sam kroz ove prve stihove, kao kroz ši-
          rom otvorenu kapiju, zakoračio u baštu
          prepunu slatkih plodova i bio pozvan za
          bogatu, batinsku sofru jednog zanema-
          renog i zaboravljenog iluma, kojom nas
          časti njen darežljivi domaćin, nudeći nas:
             da pijemo ezelskoga šerbeta,
            od čijega nejma slađeg lezzeta.
            Upravo odatle, iz Ezela, i počinje da se
          niže ova biserna ogrlica prelijepih stihova,
          filigranski izbrušenih (darovito i nadah-
          nuto) pjesničkim perom. A tamo, u Eze-
          lu, u domovini duša i jedna ševak duša:
            Međ’ dušama jedna tiho blistaše,
            baško biser, sve jē druge stimaše.
            I to bješe zaruka svêg bešera,

            Ševāk duša Muhammed-pej-gambera!
            A kakav je tek Stvoritelj te duše!? To će
          nam pjesnik tako vješto reći da ostajemo u
          čudu, diveći se vještini i umijeću njegovom:
            On je Svjetlost koju pozna samo On,
            brez vremena i granica, sinko moj!
            Pjesnik, u čijoj ruci pero, iako nao-
          ko mrtvo, odjednom oživi i pretvara se
          u slavuja koji počinje biglisati najljepše
          melodije, nije mogao zanemariti jedno
          drugo, Božansko Pero (Kalem), a da ga
          ne opjeva i ne nagizda:
            Nūn veliki, što je sv’jet obručio,
            pun je nura koji se istočio
            iz kalema štono niže sature,
            a iz Nokte one slaze ne žureć’!

            A taj tajanstveni Nun što je svijet
          obručio, a koji nas, zbog svog nedokuči-
          vog značenja baca u zanos, pjesnik nam
          simbolično približava čankom, da bi
          odmah zatim i sam, u velikom zanosu,
          transformirao taj simbol iz drvene zdjele
          u nuransku kofu, odakle su i iz koje su:

            Svi Ćitabi i nebijji Njegovi -
            od nura su iz tog čanka što se svî.


                                                                                                    STAV 7/5/2021 37
   32   33   34   35   36   37   38   39   40   41   42