Page 78 - STAV broj 285
P. 78

IZ UREDNIČKE BILJEŽNICE



          Priča o unutrašnjem tkivu Bosne

          RESTAURACIJA JEDNOG




          POVIJESNOG VREMENA,




          GRADA SARAJEVA, GRADA




          SLUČAJA, GRADA KAPISLE









                                            Zlatko Topčić, “28. 6.1 914.”, “Buybook”, Sarajevo, 2019.

                         Piše:
                         Almir ZALIHIĆ


                 ko je povijest roman koji se do-  prostor, čiji stanovnici često djeluju poput   Demontirajući uvriježeno poimanje
                 godio, a roman povijest koja se   sjena, kao što i priliči duhovima (aveti-  povijesti, Zlatko Topčić se, umjesto na
                 mogla dogoditi (ova se defini-  ma) prošlosti.                Gavrila Principa, fokusira na tragični ži-
          Acija često olahko pripisuje braći   Rezultat toga nije u cijelosti zavr-  vot Maruna Markote. Topčić ispisuje mi-
          Goncourt iako u izvornom obliku potiče iz   šena “priča” rađena tehnikom sfumato   zanscen kojim se kreću obični, a zapravo
          Aristotelove Poetike), onda je 28. 6. 1914.   jer, uprkos zaokruženosti i tehničkoj   sasvim neobični i autentični ljudi (kočijaš
          roman koji se dogodio. Naime, autor ro-  (spisateljskoj) perfekciji, utisak je da   Miško Jakšić, pehlivan Faruk Piraga, bri-
          mana, vrsni pripovjedač, dramski pisac   je to, s obzirom na “obilje” materijala i   jač Avdo Vreto i njegov sin Ekrem, glu-
          i scenarista Zlatko Topčić, odlučivši se   izobilje mašte i talenta, mogao (da li i   mac Milenije Životić Solunac, prostitutka
          za temu sarajevskog atentata, nije vjero-  trebao) biti znatno opsežniji roman sa-  Izabela, kapetan Domagoj Tomić-Volarić i
          vatno ni slutio da će ispisati restauraciju   mim tim što je riječ o vrlo rijetkoj bilj-  drugi), diktirajući dinamiku kadrova kao
          jednog povijesnog vremena, grada Sara-  ci u savremenoj bosanskohercegovačkoj   iskrzanih slika jednog vremena.
          jeva, grada slučaja, grada kapisle, te da će   književnosti. Ipak, dogodi(l)o se; i roman   Tom “filmskom” tehnikom uvjerljivo
          čitaocima pokloniti hroniku o našim na-  i povijest. Na radost čitalaca željnih na-  prikazuje ličnosti koji potkopavaju mitove,
          ravima i zabludama, roman o mentalnoj   dasve empatije.              ideologeme, revizionističke interpretaci-
          slici ljudi ovog podneblja.          Topčićev roman dijelom je izgrađen na   je. I dok intertekstualne sonde precizno
            Radnja romana 28. 6. 1914. počinje u   različitim historijskim izvorima, izvješta-  pozicioniraju tekst romana u odnosu na
          10:50, a završava se u 10:58. U tih “osam   jima i iskazima svjedoka, a sve “činjenice”,   zbilju kojom se bavi, njegova je struktura,
          minuta” smještena je povijest koja ne pre-  ranije uvučene u historiografski diskurs,   s druge strane, polifonijska. Glasovi likova
          staje, “pretvarajući opšte podatke i ideje   u romanu postaju jedinstveni naratorov   sudaraju se, odbijaju, prekidaju i miješa-
          zvanične historije u priču o običnim i neo-  tekst. Konačno, time se historijski doga-  ju u povremeno teško razmrsive skupne
          bičnim ljudima Sarajeva i Bosne” (Pobrić).   đaj pretače u književni, fikcionalni izraz   dionice: riječ je o onoj bahtinovskoj ideji
            Topčićev roman podriva, rastače, de-  koji nas fascinira jezičkim i psihološkim   polifonije, o “karnevalskom rasturanju he-
          mitologizira fakte zvanične, forsirane,   osobenostima, te odnosima likova koji su   gemonističkog poretka vladajuće kulture”,
          politizirane i ideologizirane historije,   različita porijekla, svjetonazora, religije,   kako ju je svojevremeno opisao Fredric
          ispisujući vrlo uvjerljivu priču o unu-  socijalnog statusa, kulture, vjeroispovi-  Jameson. Poenta je da antihegemonistički
          trašnjem tkivu Bosne, koje je, uvijek, u   jesti i obrazovanja.      prosede ovdje pritom ne klizi u priručnu
          svojim dubinama i finesama složenije od   Glavni likovi romana 28. 6. 1914. spo-  light mitologizaciju otpora dominantnim
          nametnutih stereotipa.            redne su figure, obični mali ljudi “od ko-  strukturama političke i društvene moći.
            Kombinirajući faktografiju i fikciju,   jih se ne očekuje ništa i koji se ničemu ne   Topčićevi postupci daleko su od takvog
          poziciju svevidećeg pripovjedača, zapi-  nadaju” (Topčić). Ti likovi “izvan okvira”   i sličnih proznih pohoda recepcijski uta-
          se poznatih i manje poznatih hroničara,   smješteni su epicenter historijskog doga-  banim stazama. On je izrazito sklon poe-
          psihološki uvid u moguće stanje svije-  đaja, u vidokrug centralnih figura (aten-  tizaciji, koja semantički zgušnjava tekst i
          sti likova, autor gradi jedan drugi, novi   tatora i žrtava atentata).   traži koncentrirano čitanje. Često poseže



         78  20/8/2020 STAV
   73   74   75   76   77   78   79   80   81   82   83