Page 79 - STAV broj 285
P. 79
za situacijama i likovima izvan kanona, te
opisima tjeskobe u ljudskom biću, kombi-
nira ih s eliptičnim iskazima, fragmenti-
ranim ekskursima, preskakanjem karika
asocijativne ulančanosti: svijet Topčiće-
vog romana zaljuljan je, nekalkulabilan,
a ipak prohodan.
Mrtvo polje, naime, povremeno kao
da ipak naginje manirističkoj hipertrofiji
samosvrhovitog diskurzivnog egzibicio-
nizma; s druge strane, njegova poetička
orijentacija promišljeno i konsekventno
proizlazi iz etičke i političke, jasno ga od-
vajajući od aktualnih proznih tretmana
mračne bosanske prošlosti.
Sarajevski atentat i Prvi svjetski rat
izazvali su nezapamćeno krvoproliće među
narodima tog doba te ostavile trajni ožiljak
i kontroverzni žig na potonje generacije.
Riječ je o sukobu bez presedana, sukobu
koji je iza sebe ostavio milione mrtvih,
nesretnih i razočaranih. Previše je riječi
u literaturi utrošeno na okolnosti samog
Velikog rata, njegove sudionike i trzavice
među zaraćenim narodima, ali ono što je
ostalo urezano u memoriju običnog čo-
vjeka bilo je strahovito uniženje čovjeka i
njegovog svijeta, rasparčanost tog nemir-
nog i kolonijalnog života i tjeskoba pred
pitanjima novih, nadolazećih okolnosti.
Blizinu smrti i zjapeći bezdan pred
sobom osjetili su i Franz Ferdinand i
Marun Markota, i Sofija Chotek i Isabela
zvana Orhideja, i Gavrilo Princip i Meh-
med Mehmedbašić, kao i svi imenovani
i bezimeni ljudi okupljeni na dočeku au-
strijskog nadvojvode. Slične predosjeća-
je imali su i svi drugi ljudi u širem okru-
ženju jer je potpuno neprirodno kako je
čitav svijet bio tako spreman na rat, kao
zapeta puška, da se odmah počelo pucati
i ubijati, što znači da su pripreme za ra-
zračunavanje počele mnogo prije sarajev-
skog metka Gavrila Principa.
Kasnije interpretacije uglavnom su
bile revizionističke. Ponajprije jer je taj
posao posve isplativ za pojedince koji
osjećaju potrebu da djeluju nacionalno
i da pri tome lažu želeći pokazati svijetu
posebnost vlastitog kolektiva i istaknuti
svoju snalažljivost u grabežu i otimanju
Topčićev roman dijelom je izgrađen na različitim onog povijesnog trenutka koji je, prema
historijskim izvorima, izvještajima i iskazima svjedoka, njihovom mišljenju, bio presudan i od-
lučujući za cijeli svijet.
Upravo zbog toga je značajan Top-
a sve “činjenice”, ranije uvučene u historiografski čićev roman 28. 6. 1914. U njemu se ne
diskurs, u romanu postaju jedinstveni naratorov tekst. ideologizira i ne politizira, već se govori
Konačno, time se historijski događaj pretače u književni, o zjapećoj praznini iznevjerenih ideala
i samoubilačkoj želji da se učini nešto
fikcionalni izraz koji nas fascinira jezičkim i psihološkim za sebe u smutnom vremenu ideoloških
osobenostima, te odnosima likova koji su različita previranja. Dvojba Topčićevih likova nije
u tome kako se istaknuti u patriotskom
porijekla, svjetonazora, religije, socijalnog statusa, zvjerinjaku, već se svodi na sljedeće: Da
li umrijeti za života, ili vazda živjeti u
kulture, vjeroispovijesti i obrazovanja smrti? n
STAV 20/8/2020 79
