Page 66 - STAV broj 438

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Nemjerljivo i neusporedivo

INKOMENZURABILNOST

ILI PRIČA O

JEDNOJ RIJEČI

Piše:
Irfan HOROZOVIĆ
Brod pun neobičnih putnika mefistofelovski je plovio Majnom kroz
čudesne četvrti sve do Offenbacha i potom nas vratio u prostor
rimskog Frankfurta. Kad se pozdravljala sa svima, smiješak na
njenom licu posve je izbrisao tugu. Inkomenzurabilno! Pomislio
sam tad na svoj maturski tekst. Završavao se konotativnim
proznim fragmentom SAN O VALPURGIJSKOJ NOĆI.

duvijek sam je smatrao jednom Mislio sam pritom na povezanost pri- pa se ljudi izvinjavaju njemu. Oprostite
od ključnih Goetheovih riječi, zora u cjelovitom djelu koji su usto i pi- mi još jednom.
koji je njome ocrtao svoj zami- ščevi komentari. Rekoh dakle da sam bio umoran. Možda
Ošljeni prostor. Pročitao sam je Kad sam izgovorio što sam izgovorio, je to istina, ali u ovom trenutku mi se sve više
vjerovatno prvi put u zapisima Johanna više me ništa nisu pitali. čini da je to konačna pobjeda starosti nad
Petera Eckermanna Razgovori sa Goethe- I mladalačko mišljenje O Faustu bilo ovim sitnim točkićima i zupčanicima u moz-
om. Latinska je to riječ incommensurabilis je odbranjeno. gu i da se moje vrijeme koje mi je darovano
(koji se ne može mjeriti zajedničkom mje- Inkomenzurabilno! za život polahko približava svome kraju. Šta
rom, usporediti s čim drugim, koji nije Godinama kasnije bio sam u prijatelj- da se radi, to je prirodni zakon, a protiv nje-
u skladu s čim; nemjerljiv – uočio sam u skoj posjeti Franačkom prelazu, rodnom ga ja nemam ništa. Ali taj umor, jučer, to je
njoj značenje bezmjerne neiscrpnosti i gradu pjesnika dramskog spjeva o Faustu. bilo nešto čudnovato. Činilo mi se da plovim
kao takvu sam je otad oduvijek osjećao), Grad mi se učinio sivim i tjeskobnim. Pri- kroz samoga sebe, kroz neke odaje i prostori-
čiju je povijest gotovo nemoguće istražiti. jatelj-domaćin me je upoznao sa starom je dotad neviđene, nikad kao tada nisam se
Osim Egmonta i još nekoliko tekstova, damom iz naših krajeva koja je tu živjela osjećao jasnim...
poznavao sam čitav Goetheov opus i zato sama udovičke dane. Kad sam joj rekao Samo, moram napomenuti da je sve to
sam za maturski tekst izabrao Fausta. Pri- svoje dojmove o gradu, rastužila se. Potom trajalo jedva jedan trenutak, jedan djelić
jevod drugog dijela Fausta nije bio dostu- me je pozvala sutradan na brod. Brod pun trenutka, neizmjerivo malen našim fizičkim
pan. Objavljen je u ratnim godinama, s neobičnih putnika mefistofelovski je plo- instrumentima. Taj je trenutak prohujao kroz
drugačijim pravopisom, te je neka mrlja vio Majnom kroz čudesne četvrti sve do moju svijest kao usijani vrh igle, koji je donio
sumnje lebdjela nad njim. Jedva sam ga Offenbacha i potom nas vratio u prostor spoznaju, odmah zatim ja sam utonuo u san.
dobio na posudbu. Pod sumnjom. I Go- rimskog Frankfurta. Kad se pozdravljala San je bio neobičan i u svojoj neobičnosti
ethe, naravno, toliko godina nakon svoje sa svima, smiješak na njenom licu posve dostojan svijesti luđaka koja se ponekad nat-
smrti. Iako sam imao kompletno kritičko je izbrisao tugu. ječe s bogovima. Ispričat ću vam ga.
izdanje na njemačkom jeziku, koje sam Inkomenzurabilno! Prvo što sam ugledao kada sam se probu-
učio, ipak sam želio prijevod iskusnog Pomislio sam tad na svoj maturski dio u svome snu bila je mračna pustara po ko-
prevodioca. tekst. Završavao se konotativnim pro- joj su hodale oluje raspletenih kosa i obilazile
Tek tad sam se posvetio pisanju teksta. znim fragmentom SAN O VALPURGIJ- nejasne obrise uzvišenja. I gle čuda: na toj
Odbrana tog maturskog spisa ličila je SKOJ NOĆI: pustari ugledao sam i nas dvojicu. San inače
na neko arhaično suđenje. Neke od onih Jučer sam bio izuzetno umoran. Da, ima tu čudesnu osobinu da nam pokazuje naša
koji su postavljali pitanja sam poznavao, dragi prijatelju. Znate, bilo je to jedno od vlastita tijela i duh izdvojeno: kao treće lice.
više ili manje, ali neki su mi bili potpu- onih izuzetnih stanja u kojima čovjek ne U takvim momentima uspijeva nam najčešće
no nepoznati. Sve je postalo krajnje zani- razlikuje san od jave, od ove naše stvar- da najdublje spoznamo i shvatimo sebe. Da
mljivo kad sam shvatio da članovi vijeća nosti za koju nam se čini da je tako do- bih sačuvao vjerodostojnost slike, ispričat ću
nisu čitali drugi dio Fausta. Zato sam im bro poznajemo. sve onako kako sam ja, kao objektivan, ali
u jednom trenutku odgovorio otprilike Šta kažete? O, da. Izvinite. Gdje sam ugrožen promatrač mogao da vidim.
Kao što sam Goethe kaže, Faust je inko- ono stao? Oprostite, oprostite, molim Osim te dvojice ljudi, nikog nije bilo na
menzurabilno djelo, što znači da ga možemo vas, znate, kad čovjek zagazi u ove godi- sivilu beskrajne plohe. Nebo se bijaše sastavilo
tumačiti jedino po pravilima koji su u njego- ne, onda nastaje vrijeme u kojem bi se on sa zemljom. Sve je bilo nepokretno... i tada...
vom ustrojstvu. S obzirom na moja čitanja i na svakom koraku morao nekome izvin- Pred zaprepaštenim šetačima udara grom.
bilješke, potpuno se slažem s tim mišljenjem. javati, ali ta stvar je postavljena naopako Oblaci i zrak zgušnjavaju se u brda. Planine

66 28/7/2023 STAV