Page 67 - STAV broj 438

postaju čudesno prozirne i vjetar ih nosi na naši prikazivači u snu bili su spremni i, ne U tom trenutku došljak podiže na nas
sve strane svijeta. Iz magle i magične pare samo što nisu viknuli od čuda nego je to svoje oko u kojem je bila skupljena tuga
približava im se neki čovjek u čudnovatoj naprotiv za njih postala igra koja je imala čitavog čovječanstva i reče:
i starinskoj odjeći. Oni su u prvi mah zani- onu draž bez koje ni jedna igra ne može – – Čitav svoj život ja sam pokušavao da
jemili, a zatim se onaj koji je bio Ti usudio draž novine. se odjenem jednom od ove dvije haljine i tu
da ga zapita: Došljak je u vrlo kratkom vremenu pro- se zbiva uvijek jedna čudesna stvar: kad
– Ko si ti? mijenio još nekoliko odjeća i tijela, ali za sve spojim oba ova ogrtača zajedno, oni su mi
Wilhelm Meister – odgovorio je došljak. to vrijeme na njegovom licu je bio jedan u isti pretijesni, a kad pokušavam da se uvučem
Nijedan od dvojice ne bi mogao kazati da mah zagonetan i poznat izraz koji se savršeno u bilo koji ponaosob, osjetim takva ogromna
nije začuđen, ali nešto iznutra im je govorilo da uklapao u svaku ličnost, ali je uvijek ostajao prostranstva da mi stane dah i ne preostane
je to jedna od onih noći u kojima svi jezici svijeta nezavisan i svoj. To je možda bio smiješak, ništa drugo nego li da se pomirim sa svojom
postaju jedan i u kojima ljudi postaju razumlji- a možda najobičnije ironično stezanje lica, ljudskom sudbinom ili da slijedim taj hod
vi jedni drugima, jer njihovi duhovi zla hodaju ko će to znati, ali jedno je sigurno: u nepoznato. Učinio sam ovo drugo i čitav
odvojeno. Moje tijelo i moj duh, u snu, upravo To je bilo lice neke više sile, nekog boga. život sam bio na početku, ali sam bar dobro
su bili zabavljeni ovim mislima, kad u taj čas Kad sam se prenuo iz razmišljanja, upoznao prostranstva ljudska i ostat ću ovdje
pogledah svuda je vladala tišina. Ispred nas je sjedio vječito, pretvoren u miljokaz. Međutim,
vidjeh nešto što me zapanji: neki čovjek zabavljen najčudnijim poslom malo ih je koji ovamo stižu.
došljak se naglo preobražavao. Njegove na svijetu. Neprestano je pokušavao da od- Ovdje je san prekinuo svoj dosadašn-
noge bile su sada omotane čeličnim štitnicima, jednom navuče dvije neobične odore, ustvari ji mirni tok i opet postao težak i mučan (a
čitavo tijelo mu je bilo u oklopu, a u ruci mač. dva tijela. Čovjek je bio nag kao prosjak, to se često dešava kod bolesnika i staraca),
Oni su ustuknuli raširenih ruku, s usna- ali njegova prirodna elegancija i držanje kao voz pun svakakvih priviđenja i
ma koje su nijemo pitale, s tijelom koje im se nisu nam dali da se zbunimo, naprotiv, bili slutnji koji nosi svog jedinog putnika preko
zgrčilo u ogroman upitnik. smo zadivljeni. bolova i prošlosti u susret novom jutru...
Došljak, kao da je shvatio naše pitanje, Shvatio sam u tom momentu da je to Tako je pričao stari penzionirani pro-
nasmijao se dobrodušno i srdačno i, pokazujući ono mistično biće koje se uvlačilo u tuđa fesor svom bivšem učeniku, a sada kolegi,
na svoje široke grudi, kazao: tijela i koje sam uvijek vidio zaodjenuto. dok su šetali kroz zlatom posutu aleju, koju
– Getz von Berlichingen. Gledao sam u ta tjelesa koja su ležala kraj je posipala jesen sakrivena iza kestenova.
Nismo ga dobro ni pogledali, a njego- njega i u kojima sam prepoznao Fausta i Bio je petak neke zaboravljene godine.
vo tijelo se ponovno preobrazilo. Ovaj put Mefistofela. Inkomenzurabilno! n

#aktuelno #brzo #provjereno

www.faktor.ba

STAV 28/7/2023 67