Page 23 - STAV broj 216-217

sam se nekad radovao kada sam se za
školskih raspusta vraćao kući. Uvijek mi
se činilo da se auto kreće suviše lagano.
A sada sam htio da malo stanem. U mo-
joj duši je bila tuga i strah. Činilo mi se
da ovo mršavo bosansko kljuse juri i da
me nosi mimo moje volje u neki strašni
bezdan. Pokušao sam se savladati. S one
strane Drine sablasno se prostirala ne-
kad lijepa i šarena Foča. Mjesto crvenih
krovova, bijelih kuća i šarenih bašči, iz
snijega su virila crna zgarišta. Na mostu
nas je dočekala patrola. Iz bivše maltar-
nice izišao je jedan partizan. Poznao sam
ga, bio je to Vojin Božović, Crnogorac.
On je dugo radio u Foči i bili smo dobri
znanci. Rukovali smo se bez riječi. Pre-
ko mosta smo pošli pješice. Još uvijek je
most bio krvav. Ispod mosta niz zidine
kula visile su poput stalaktita (u carstvu
Nečastivoga) ogromne ledenice krvi. Pod
tim strašnim crvenim baldahinom Drina
je ljuljuškala mrtva tijela kao da ih us-
pavljuje. Uz obalu su ležali naduti leševi
žena, djece i ljudi u građanskim i seljač-
kim odijelima. Neki mrtvaci su bili goli.
– Tu na mostu je izvršeno klanje
muškaraca – objašnjava nam Božović –
kapetan Sergije Mihajlović i komandant
mjesta prota Vasilije Jovičić naredili su
da se svi muškarci muslimani pohapse.
Poslije su svi oni koji su bili veći od ko-
njičkog karabina poklani. Ali ljudi su
ubijani svuda: i po kućama, dvorištu,
ulicama. Kasnije je red došao na žene i
na djecu. Drina je izbacivala leševe. Da
se to spriječi, razrezivali bi im trbuhe,
onda bi tjelesa potonula.
– Pa ko je to učinio? – pitao sam.
– Većinom mještani i srbijanski četnici,
bivši komandant, ustvari musliman Akif s kojih su ptice jele ljudsko meso. Vo- ali ovih zadnjih je bilo vrlo malo. Četnici
Bešlić, premješten. On je navodno kao njalo je u zraku jer je već nekoliko dana su unišli bez borbe i otpora u Foču i na-
musliman bio nepodesan. Na njegovo sijalo sunce. Nekoliko kuća u dolini bilo pustili je bez borbe i otpora. Kad je došla
mjesto došao je popovski sin, major biv- je spaljeno. naša brigada i kalinovićki odred, srbijan-
še jugoslavenske vojske Vojislav Ðokić. Jašući dalje cestom prema Foči, ski četnici i desetak mještana su pobjegli,
Okolnost da je popovski sin Pero je naro- svugdje smo nailazili na spaljena sela. ostali su ostali i ništa im se nije dogodilo.
čito naglasio u svome govoru. Nije čudo Dančići i Susjesno su bili do temelja Eto, za šest mjeseci našlo se među musli-
da i zbog toga Srbi misle da biti musli- spaljeni. Stanovnici koji nisu na vrijeme manima dvanaest ljudi koji su prihvatili
man znači nešto manje nego biti Srbin. izbjegli pobijeni su i poklani. Čitavim poziv da sarađuju sa ustaškim vlastima,
– To je bio samo manevar, jer ja sam putem do Foče nismo sreli ni jednog a za osam sati su skoro svi Srbi postali
doznao da se bataljon buni, da im musli- muslimana ni muslimanke. Što je sa četnici i počeli da kolju sve odreda, ne
man komanduje. njima? Prije je u Fočanskom srezu bilo birajući i ne praveći razliku ko je kriv,
– Onda im je trebalo ukazati na za- 67% muslimana. Držao sam u početku a ko nije. I nije se našlo ni dvanaest od
bludu, a ne povlađivati im. da je ogromna većina izbjegla, a da su šesnaest hiljada Srba da uzme u zaštitu
Na Miljevini smo naišli na strašnu se drugi sakrili i ne pojavljuju se dok bar jednog muslimana ili njegovu obitelj
sliku. Kod jednog potoka, preko kojega ne ispitaju stav partizana prema njima. i imovinu od osam hiljada poklanih mu-
smo morali projahati, stajala je hrpa po- Ali gdje su se mogli po ovoj zimi sakriti, slimana u Fočanskom srezu.
klanih žena, staraca i djece. Preko njih mučilo me je pitanje. Kako se jadni na- To je ljaga koju niko neće moći izbri-
je bio pao snijeg. Ispod bijelih nanosa rod pati i dokle će sve to trajati? Izlazile sati sa lica mojih srpskih sugrađana. To
virile su noge, glave, ruke ili ramena. su mi na oči razne strahote koje sam u je zločin kome nema premca.
Leševi su bili iznakaženi, otekli. ovome ratu vidio. Ja sam rođen u ovome gradu, odra-
Snijeg koji se topio bio je crvenkast i siv Prenuo sam se kada je Rade uzvi- stao sam zajedno sa Srbima. Između
od krvi i truleži. Po tragovima se vidje- knuo: – Foča! muslimana i Srba vladali su korektni
lo da grabljivice razvlače leševe. Na više Iza okuke, ispod duhanske tvornice, susjedski odnosi. U Foči nije bilo po-
mjesta ležale su odrtine ljudskih tjelesa, ugledao sam svoje rodno mjesto. Kako sebnih kafana i gostionica, svugdje smo

STAV 25/4/2019 23