Page 24 - STAV broj 216-217

DOSJE “STAVA”: FOČA

bili izmiješani kao prijatelji. Postojala oduševljenja i mržnje. Vidjelo se da su da je prva naša komšinica, s kojom smo
su doduše muslimanska i srpska kultur- preživjeli strašan užas. bili čitavo vrijeme tako dobri, u stanju
na društva, ali na njihove priredbe mi – Šta čekate? – pitao sam. – Dijele tako nešto uraditi.
smo išli i oni su dolazili na naše. Škole nam kašu od suhog voća! – Dobro, a što je sa Vladom Hadživu-
su bile zajedničke, igrališta su bila za- Iz redova se izdvojila Ferida Mulab- kovićem, Vasilijem Sunarom, Slavkom
jednička. Nekoliko godina pred Drugi dić, studentkinja medicine, naša simpa- Mazićem i ostalim uglednim Srbima,
svjetski rat osnovano je četničko udru- tizerka. Jedva sam je prepoznao. Njeno koje smo mi muslimani držali prijatelji-
ženje. Članovi su dobili puške, ponekad pu no lice utonulo je. Sjaj očiju ugasio. ma i zaštićivali ih od ustaša?
paradirali u srbijanskim uniformama, Kao da je ostarila. Pozvao sam je da pođe – Vlado i Vasilije bili su u Glavnom
a ponekad i prijetili. Za sedam mjeseci sa mnom. – Čekaj da primim kašu, maj- odboru komande mjesta i pravili plan
vlasti Države Hrvatske, od tridesetosam ka mi je gladna, a ni ja nisam dugo jela. strijeljanja. Slavko je sa Bobom Jejićem
hiljada muslimana iz Fočanskog sreza, – Pođi samo, kod mojih kurira ima nešto za bio za preuzimanje radnji. Eto, dali smo
ustaški režim nije uspio mobilizirati mene, pa ću ti dati. Molim te, ispričaj mi, sve. U Foči nećeš naći nijednu musli-
više od dvanaest ljudi u ustaše. To zbog kako je sve to bilo? – Šta da ti pričam, vidiš mansku kuću koja ima rezerve odijelo
toga što se operiralo sa protusrpskim i sam: Čovjek ne zna odakle da počne. ili više da se presvuče ili kilu brašna da
parolama. I to su bili uglavnom odba- Pored nas su nekoliko starih musli- ispeče kruh. Naše pokućstvo je razvuče-
čeni elementi i lumpenproletarijat koji mana vukli mrtvace. Konja nisu imali, no. Ali najstrašnije su bile noći. Po danu
nikako nije mogao predstavljati musli- nego su neki vukli, a neki gurali. su samo odvodili na strijeljanje. Ali po
mane. Za sedam mjeseci na teritoriji – Vidiš, ovako već deset dana, otka- noći su išli po kućama i onda je poči-
Foče izvršeno je 20-30 hapšenja; možda ko su došli partizani, ljudi skupljaju po njalo silovanje i tučnjava. Samo si čuo
su svi ti bili strijeljani. Njih su sproveli ulicama i kućama i sahranjuju ih. Doš- pomaganje i vidio vatru. U bivšem srezu
u Sarajevo. To je izazvalo ogorčenje u re- li smo na Ćehotinski most. – Sve se to i sudu napravili su bili zatvor. Tamo su
dovima muslimana. Znam da su mnogi dogodilo iznenada. Talijani su se jednog mučili prije klanja. Ali i na trgovima i
ugledni ljudi intervenirali da ih se oslo- dana uznemirili. Priprema se napad par- na ulicama moglo se vidjeti najstrašni-
bodi. Ni jedan ugledni građanin Foče tizana, govorilo se. U zoru je domobran- jih stvari. Jednog dana priredili su lov.
nije ničim odobrio ustaške postupke. U ska četa sa ono malo ustaša napustila Pravi lov na ljude. Uzeli su pse i nekoli-
Foči niko nije bio strijeljan, niko opljač- Foču i povukla se prema Brodu, jer su ko stotina vojnika i otišli u brda da love
kan, nikom se nije izvršila premetačina. im Talijani rekli da neće braniti, nego će one koji su bili izbjegli smrt. Tragovi po
Od mosta uz Donje Polje slika nije bila biti predani četnicima. Talijani su otiš- snijegu i psi otkrivali su ljude. Tu večer
ljepša. Kuće koje nisu bile spaljene bile li jedno poslije ponoći prema Čajniču čuli smo pucnjavu, nisu ih dovodili u
su polupanih prozora i vrata, izgledale za Pljevlje, a četnici su isto jutro došli. grad, ubijali su ih na licu mjesta.
su kao napuštene. Ali ljudi su se kretali. Ujutro svi mještani Srbi bili su sa ko- – Mi smo imali u gradu jednu gru-
Susretao sam partizanske patrole i gra- kardama i pod puškama. Desetak ih se pu simpatizera, koja je štampala letke
đane. Teško sam ih raspoznavao, svi su proglasilo za vojvode, stotine za koman- i dijelila naš materijal. Što je bilo sa
bili promijenjeni. Kod Grujičića kafane dante i komandire. Komandant mjesta njom? – Enesa Čengića i oca mu zakla-
stajala je velika povorka muslimanskih je fočanski prota Jovičić. Svi muslimani li su prvu noć, neke su poslije pobili, a
žena i djece i po neki čovjek. Držali su morali su predati ključeve radnji i du- neke povješali. Uglavnom, izuzev Fajka
u rukama lonce. Očito se nešto dijelilo. plikate kućnih ključeva. Ali niko nije Kurspahića, koji je negdje bio sakriven,
Htio sam da govorim sa nekim. Sjahao otključavao, vrata su se obijala. Večer svi su pobijeni. Srpski dio te grupe je
sam s konja i oprostio se od mojih sa- nakon toga počelo je klanje. Po moga oca ovdje, sad radi u propagandnom odjelu
putnika. i brata došao je Dejan Kocović sa neko- kod partizana.
– Ja ću doći malo kasnije. liko seljaka i Dejanova sestra. Dok su ih – A kako su se oni držali?
Teško sam prepoznavao lica. Ona vezali, nas je ona počela tući da kažemo – Pasivno, neki od njih imao je čet-
su me gledala tupo i bezizražajno. Bez gdje imamo zlato. Bože, to nije vjerovati ničku kokardu.

24 25/4/2019 STAV