Page 53 - STAV broj 318

Olovo, zgarište 1992. Hanište nakon granatiranja, gore kuće

raportira visoki policajac s brkovima, u dopremljena planinskim putevima iz Tu- kuće s uzdignutim automatima i prstom
srednjim četrdesetim. zle ili Zenice. na okidaču. Valjda da bi demonstrirali silu.
Sva muslimanska sela u slivu rijeke Sjećam se, sa sprata kuće, na tu drskost,
Stupčanice našla su se iza novouspostav- DJEČAK URANJA U SAN uzvraćao sam mahanjem, tek izvezenom
ljenih neprijateljskih linija. Nastavili smo Došli smo do prvog sela – Boganovića, malom zastavom s ljiljanima. Tu u blizini
dalje, u zraku je visilo pitanje: Šta se desilo potom do Križevića. Negdje na ulazu u So- bila je i kafana u kojoj su se okupljali pu-
s Petrovićima, našom najbližom rodbinom? lun ponovo sam video kolone, stada ovaca štajući guslarske muzičke uratke na vanjske
Već smo bili na izlazu, pogledao sam i čobane koji su jučer prošli cestom pored zvučnike, kako bi se znalo da je to, valjda,
prema “trokutu”, toj ozidanoj plohi, spoju moje kuće. Sada smo se i mi pomjerili pri- (samo) srpski dio naselja.
dvije obale, dvije rječice gdje one u zagr- druživši se toj rijeci izgnanih, nesretnih Preživio je i formiranje rezervnog sa-
ljaju tvore treću. Otužno je izgledao mali ljudi, žena i djece što idu ko zna gdje i ko- stava policije, kada je ta policija bila jedina
grad, s nekoliko stotina kuća, nekoliko ni- liko daleko... regularna i legitimna sila, nasuprot JNA,
skih zgrada i jednim blokom višespratnica Svi smo proživljavali taj odlazak na koja je sve više postojala četničkom armi-
na obalama Stupčanice, Bioštice i Krivaje. svoj način. Mati je tiho plakala, ‘nako, da jom. Nije bilo jednostavno u tom momentu
Stigli smo do krševa. Tako smo zvali se ne čuje, da nikoga ne uznemiri, a opet biti policajac. Preživio je i pokušaje bojkota,
prolaz kroz uzanu klisuru, jedini put koji očiju punih suza. Daidža je vozio, u svom prijetnji, prilikom osiguranja provođenja
je, uz riječni tok Krivaje, vodio iz Olova halu... Bio je na bezbroj sastanaka i prego- referenduma o nezavisnosti. Podizanje ba-
prema Zavidovićima. Bio je to jedini put vora sa srpskom stranom... Ipak, izgledao rikada u Lukama, Čudima, Bijambarama i
ka slobodnoj teritoriji. Nekada je tu bila mi je manje zabrinut nego ranije. Preživio svakodnevne incidente. Ubistvo Brkića na
uskotračna pruga. U ne tako davnoj proš- je mnogo teških trenutaka u svojoj zoni barikadi. Ubistvo čuvara stovarišta drvne
losti “Ćiro” je ovim putem prevozio put- odgovornosti. Proglašenje SAO Romanije građe u Bjelišu. Organizaciju prijema, zbri-
nike, šumske radnike, činovnike... Pruga i podjelu MUP-a na naš i srpski. Progla- njavanja, osiguravanja protoka izbjeglica iz
je išla sve do Pjenovca, naselja u blizini šenje srpske Opštine Olovo. Redovno su Višegrada, Bratunca, Vlasenice... Izlazak
Han-Pijeska, ovjekovječenog u partizanskoj srpski policajci, bivši karatista Milijan i pred oklopna vozila iz Han-Pijeska posla-
epopeji, u historijskim čitankama, mjesto neznane kršne lole, patrolirali pored naše na pred zgradu pošte, u cilju “obezbjeđenja
stradanja partizanskog komandanta Slaviše mira” od strane JNA. Prolazak dvadeset-
Vajnera Čiće. Kao i u Drugom svjetskom kilometarske kolone JNA koja se povlačila
ratu, istim putem, iz istog smjera, došli su Pruga je išla sve do prema Srbiji, praćena MIG-ovima.
četnici. Magistralni put prema Sarajevu, Vidio sam neku vrstu samopouzda-
odnosno Tuzli, agresor je već bio blokirao. Pjenovca, naselja u nja u njegovim očima. Zaustavili smo se
Vožnja je tekla sporo – tegobna, teška, a blizini Han-Pijeska, pred Solunom, pred djelimično oštećenim
ipak jedino smislena i potrebita. Nakon pet mostom preko Krivaje koji je vodio u selo
minuta od ulaza u krševe, ukazala se Paska ovjekovječenog u Bukov Do, kako bismo propustili kombi
Luka. Iznenadio me prizor. Sada već pri krcat izbjeglicama poput nas. U tom mo-
jutarnjoj svjetlosti vidio sam poznata lica partizanskoj epopeji, u mentu daidža se okrenuo, pogledao me i
vozača, majstora i pomoćnog osoblja “Cen- historijskim čitankama, rekao: “Sinko, Olovo neće pasti. Dobro to
trotransa”. Autobusi su bili izvučeni tu u upamti. Ne daj da ti iko kaže drugačije.
taj prirodni zaklon. Grupa radnika preba- mjesto stradanja Jesi li upamtio?”
civala je transportni kontejner odmah do partizanskog komandanta Kao da su te umirujuće riječi, uz umor,
tunela, ulaza u Pasku Luku. traumu od sinoćnjeg granatiranja, bezbroj
Sporo smo se kretali. Nasuprot nas po- Slaviše Vajnera Čiće. Kao misli i pitanja bez odgovora u mojoj dje-
javila su se dva “dajca” krećući se velikom čijoj glavi, bile dovoljne da utonem u san.
brzinom ka Olovu. Bili su to vojni kami- i u Drugom svjetskom Probudit ću se u kući Uzejra i Fahre, u
oni. Vidjevši te prizore, osjetio sam neko ratu, istim putem, iz istog Milankovićima, u izbjeglištvu... Bit će to
olakšanje. Nešto se dešavalo. Nešto se pri- treće pomicanje s kućnog praga u rasponu
prema. Nismo sami, ovo mora da je pomoć smjera, došli su četnici. kraćem od pola godine... n

STAV 9/4/2021 53