Page 55 - STAV broj 318

dvanaest-trinaest godina. Krenuli smo u Dade Eso. KARADŽIĆEVI SPECIJALCI
starom, dobro očuvanom bijelom mercede- – Kuda? Iznad Olova, malo dalje od motela “Mon-
su, baš kao da ćemo na more. Do Kladnja – U Sarajevo, imam kćer bolesnu, leži u tana”, gdje su “Centrotransovi” autobusi
nije bilo problema. Posve normalna vožnja. bolnici pa da je vratim kući! uobičajeno odmarali na putu za Tuzlu da
Iznad grada, prema Olovu, prve barikade. – Zagleda četnik Esu dobro, pa mene, vozači prezalogaje, putnici protegnu noge i,
Vidimo čovjeka u maskirnoj uniformi s puš- pa opet u onu vozačku. bezbeli, naprave šta pazara motelu, srećem
kom “Thompson” i kratkom bradom kako – Imate li oružja? ganc nove policijske uniforme, najbolje koje
diže ruku u znak “stoj”. – Nemamo! sam do tada vidio u ratu, uživo, a i na TV-u.
Opreznim korakom prilazi autu i pita za – Dobro, hajde. Plava, uredna uniforma, čizme i šapke a la
dokumenta. Zagledam se bolje, vidim zaši- Ono što nisam znao tada, a ni sada, Arkan odavali su neku dobro utreniranu i
venu oznaku TO BiH s ljiljanima. Lijepo, opisati jeste potpuno cool raspoloženje nas opremljenu specijalnu policiju. Kada smo
vidi, imamo i “Thompsone”, samo što ni- dvojice, kao da razgovaramo s carinikom na stali, na naramenicama kod tri-četiri poli-
sam naglas rekao, zadovoljan prizorom pre- granici. Ni sekunde pomisli na klanje ne- cajca vidio sam malu srpsku trobojku s če-
da mnom! Dade Eso vozačku. srba u Bijeljini i gornjem Podrinju tokom tiri “ocila” i heklere preko glave, spremne
– Gdje ćete vi? cijelog aprila. da svakog trenutka budu upotrijebljeni,
– U Sarajevo! Četnik, pomalo zatečen iznenadnim čini mi se. Pitali su sve isto kao prethodni.
– Sarajevo? – pita začuđeno momak u putnicima namjernicima, kao da se zadivio I o oružju, naravno, malo zagledali u auto i
tridesetim godinama, s bradom od 4-5 dana, i respektirao taj “višak hrabrosti”. A mogao odmahnuli rukom.
a la Rasim Kadić iz vremena kada su libe- nas je, vala, fino, serbes ustranu izdvojiti i – Hajte, al’ ne znam hoćete li ući u grad
rali nešto i značili u Bosni i Hercegovini. po kratkom postupku sve završiti. Ne bi mu – kazao nam je onako usput “vođa barika-
– Da – odgovaramo uglas. trebalo mnogo metaka. A i mercedes uopće de”, kao graničar koji vas upozorava na pa-
– Pa, jeste li vi normalni, svuda su čet- nije bio loš za ratni plijen. žljivu vožnju.
nici na putu – pita nas u nevjerici vojnik, Kod Olova opet naši – TO BiH. Ista Nastavili smo kao pravednici kojima se
što je impliciralo da smo rijetke, možda i čuđenja i pitanja, “jeste li ludi”, te da ćemo taj dan ništa ružno ne može desiti, uvjereni
jedine budale koje je sreo s autom na putu teško ući u grad jer je Sarajevo blokirano. da svi drugi pretjeruju i da ćemo u Sarajevo
za Sarajevo tih dana. – Ma, mi ćemo ući, moram dijete iz bol- ući bez problema. Zaboga, mi samo idemo
– Pa moram dijete pokupiti u bolnici, nice uzeti – ponavljao je Eso kao papagaj. po bolesnu djevojčicu u sarajevsku bolnicu!
ne mogu je ostaviti kad ne znam koliko će – Jest, čovjek mora dijete uzeti, šta, ba, Ostavili smo na kontrolnom punktu začu-
ovo trajati – veli Eso, iskreno i prostoduš- blokada – znam da sam uvjeravao olovskog đene Karadžićeve “specijalce” fantomske
no, kakav je uvijek bio, spreman da se čak teritorijalca. Srpske Republike Bosne i Hercegovine,
i uvjerava s čovjekom.
Upeo sam se i ja da dodam koju, ali je
auto već krenulo nakon što je čovjek uvidio
da nema fajde odvraćati nas od puta. U re-
trovizoru gledam teritorijalca, potpuno bez
riječi, kako vrti glavom s puškom u ruci koju
sam premijerno vidio “uživo”.

BRADA, A NIJE FILOZOF
Nismo vozili dugo, možda kilometar-dva,
iznenada je pred nas iskočio pravi pravca-
ti – ČETNIK! Ne znam sjećate li se lika iz
serije Povratak otpisanih kako drži ogromni
mitraljez “pedesettrojku” uperen u Tihog, u
društvu Pavla Vujisića, šatro ministra Jovića
iz Vlade Srbije, i njegove “sekretarice” (Zlate
Numanagić). Baš je tako izgledala spodoba
pred nama, debeo, mastan, s dugom bradom,
šubarom i redenicima ukrštenim na prsima.
Kako bismo rekli, “full” četnička ikonogra-
fija, četnik kakvog zamišlja i ima u memoriji
prosječan naš čovjek. Jedino nije imao “pe-
desettrojku”. Kod ovog je visila automatska Sarajevo gori
puška kalašnjikov preko velikog stomaka.
Na tren, htjedoh da relaksiram trenutak
nekom mirnodopskom opaskom pa otkri-
jem da liči i na bivšeg Breninog bradatog
kontrabasistu iz “Slatkog greha”. Digao je
ruku, vrlo oprezno. Pretpostavljam da su sa
strana na neočekivane goste ciljali mitralje-
zi koje nismo vidjeli, ali mi zapravo uopće
nismo bili svjesni trenutka. Četnik prilazi
autu polahko, korak po korak i gleda čas u
vozača, čas u mene.
– Isprave?

STAV 9/4/2021 55