Page 57 - STAV broj 318

mi se, po bašlucima mladih momaka, prvih kvalitetno i maznuli par hiljada njemačkih
branilaca Sarajeva koji su zaustavili četnike maraka u punom novčaniku da sam to za-
s Lapišnice i istočnih prilaza gradu. Učim pamtio za cijeli život. Od tada sam gotovinu
Fatihu, a oči mi suze i brada podrhtava. Za- krio u knjigama, na polici. Kakav bankovni
mišljam da sam lahko mogao biti jedan od račun. Lova je, srećom, bila nedirnuta, mada
njih da sam ostao i prihvatio ponudu raje s mi se činila bezvrijednom kad se sjetim svih
Vratnika iz rezervnog sastava policije. Po- rizika putovanja tog dana. Sve drugo bilo je
znavao sam neke momke i jedan mi je ka- ispremetano po sobi. Kuća je bila provaljena
zao da budem spreman ako zapuca, jer sam, i fino opljačkana – bilo je posve jasno. Gle-
zajedno s cimerom Dževadom, danas sjaj- dam, nigdje mog luksuznog izdanja atlasa
nim patologom u Bihaću, prošao neki nji- The Times, za koji sam dao pola ušteđevine
hov screening u Lubinoj ulici. Za nekoliko negdje u februaru 1992. godine. Znao je lo-
sedmica bit ću dobrovoljac Drugog korpu- pov šta treba prvo zgrabiti. Nema ni moja
sa Armije RBiH pa ni u Sarajevu sigurno dva nova reketa. Zbogom, tenis, ionako je
ne bih čekao mobilizaciju ili vojnu patrolu vrijeme za ratne igre. Preživio je Miroslav
na vratima. Da sam ostao u gradu, bio bih Krleža s njegovim izabranim djelima. Lopov
branilac Sarajeva, znam sebe! je cijenio da purger nema izgleda na sarajev-
– Vidi, rat, pravi rat, a mi pizde u Tuzli skom buvljaku. Peke. Bolje išta nego ništa.
pričamo nema rata i neće ga biti – govorim Od garderobe ostali samo potkošulje i
naglas, dok gledam unatrag prema pekari bezvezne sitne stvarčice. U torbu praktično Opsada Sarajeva
“Kod Mahira”, gdje smo jeli najslađe pizze nisam imao šta strpati. Zaključavam kuću i
za dugih studentskih noći. U Lubinoj me krećem na Koševo. Komšije, neki vazda ne- prema Katedrali, a potom preko Mejtaša
dočekala prazna kuća. Znao sam da je gaz- ljubazni tipovi, Teftedarije, i sve mislim da nastavio kraticom prema bolnici.
da Enes razgulio, kao i nas dvojica doduše. je onaj s NTV Hayat njegov sin, ili su sišli Eso je bio skoro spreman s kćerkom za
Otvaram i s vrata vidim tri komada usmrće- u grad ili zbrisali od rata. Kuća avetinjski polazak na kapiji koševske bolnice, gdje se
nih povelikih pacova. Davno smo im Dževad pusta. Nigdje nikoga. Ponovo zastanem na motalo mnogo svijeta, vjerovatno rodbine
i ja objavili rat, ali nikako da im dohakamo mezarlucima i zagledam u imena i godišta. prvih žrtava napada na grad. Nasihino njež-
u prizemlju krila kuće gdje niko nije živio a Bože, od 19 do 35 godina, mislim da nije no i lijepo lice s uvojcima koji su padali na
koja nije održavana baš najbolje. Ondje smo bilo starijeg. Kontam, svugdje bih sada oči odavalo je strah i tjeskobu zbog višed-
samo nabrzinu znali spremiti ponekad ve- svratio i pitao gdje su, recimo, Edin Prgu- nevnih granatiranja grada pa smo brzo sjeli
čeru na rešou i bježati u sobe. Kad smo kre- da, Mirsad Avdić i ostala raja s filozofije. u auto i krenuli nazad.
tali, on se dosjetio kupiti lijepak i posuti ga Gdje li su: Meliha, Mahira, Almasa, moje Zanimljivo, s Esom nikad više slova ni-
oko dobrog komada hljeba i sira ne bismo drage prijateljice, kćerke hfz. Ismet-efendije sam prozborio o našoj najrizičnijoj životnoj
li ih namamili u stupicu. Pun pogodak. Iz Spahića, jesu li žive? Nažalost, u augustu će avanturi, ali mogu samo zamisliti šta je je-
tri pravca su jurišali i zauvijek ostali na bo- ih u “Dairama”, u potrazi za vodom, sustići dan roditelj mogao pomisliti pred takav put
jištu prozirne tvari iz koje nije bilo ni nazad četnička granata. S njima je bila i Melihina na kojem je smrt vrebala na svakom kora-
ni naprijed. Tako se meni odjednom učinio lijepa djevojčica Esma i sve će izginuti osim ku. Sjećam se da ju je samo jednom nešto
Esin i moj zadatak koji je bio pred nama – Amine, četvrte hafizove kćerke, Allah ih kratko pitao o životu u bolnici, napadima
vratiti se u Tuzlu. nagradio dženetskim baščama, ali sam se u na Sarajevo, a ona je jedva nešto procijedi-
trenutku sjetio Ese, koji je, siromah, mož- la i ponovo je šutnja ispunila auto. Bez ri-
ZA SARAJEVSKE LOPOVE NEMA da već bio spreman za put i nisam smio ni ječi, čekali smo susret s prvom barikadom
BARIKADA pomisliti da gubim vrijeme. i izlazom iz grada.
U studentskoj sobi prvo idem do glavnog Uzgred, Esina životna priča najbolje
razloga najrizičnijeg puta u životu – novca POVRATAK OTPISANIH TUZLAKA oslikava historiju Bosne i Bošnjaka u mo-
koji sam sakrio u ormaru. Kao student koji Čekao nas je povratak, ponovo preko dernoj historiji. Rodio se u Višegradu po-
je znao zaraditi podobro za džeparac sarad- najmanje šest-sedam barikada i možda sud- četkom Drugog svjetskog rata. Četnici su
njom u novinama i izradom križaljki, zbog bina pacova u onom smrtonosnom ljepilu mu sve pobili od njegovih Zukića, a on je,
lošeg iskustva sa sarajevskim šanerima u vo- u našoj kući u Lubinoj. Šta će biti s nama kao beba, ipak nekako preživio. Bez igdje
zilima GRAS-a, krio sam novac u student- do Tuzle, dragi Bože, mislio sam u sebi, tek ikoga, ko će znati kakvim linijama, čijom
skoj sobi. Naime, gradski džeparoši opljač- tada postavši svjestan svih opasnosti naše naklonošću i vezom, našao je dobro srce da-
kali su me u tramvaju na Skenderiji tako iznenadne ratne avanture, dok sam grabio leko od rodne Drine. Kod usvojitelja Osme
se i oženio, stekao porodicu. Imao je četiri
kćerke, a silno je želio nasljednika. Bog mu
Onaj prvi četnik s redenicima kao iz serije “Povratak otpisanih” je uslišao dove. Nekako pred rat rodilo se
peto dijete – sin!
bio je tačno slika i prilika Arkanovih koljača koji su klali i palili U Donjem Hotonju, prije samog izlaska
Fočom, Višegradom, Zvornikom. Njihov je zadatak bio da posiju iz grada, svratili smo nakratko kod njego-
vog zeta, visokog i stasitog čovjeka mužev-
strah i teror masovnim ubistvima i silovanjima, progonom nog lica i crne guste kose, poput Stevena
civila i paljevinama gradova i sela. Oni rezervisti na ulazu u Seagala, porijeklom iz Istočne Bosne. U
kratkom susretu ispričao nam je nevjero-
Sarajevu bili su JNA i lažna i obećavajuća snaga na početku vatnu priču o prvih nekoliko sedmica rata
agresije koja nas je uvjeravala kao u Bijeljini da svi “muslimani u Sarajevu. Za nas iz “mirne Tuzle” sve je
zvučalo strašno, iako smo preko TV-a i ra-
predaju puške i da će sve biti u redu jer ih štiti JNA”. dija podosta toga vidjeli i čuli! Taj skromni

STAV 9/4/2021 57