Page 61 - STAV broj 318

U Prisjekama smo imali
kolibe gdje bismo ljeti izlazili
s hajvanom. U torbi sam
imao karišni hljeb s mnogo
mekinja. Mi smo zob zvali
karišem. Na Zec-planini
zatekao sam čuvare sureka,
krda volova, Hismeta, Đakulu
i Oblaka. Tad su ljudi iz Bosne
dogonili volove na ispašu kod
tih ljudi. Jedan Bosanac je na
konju sedleniku došao da soli
svoje volove. Ne znam u koga
su bili. Stavio je bošču da
jede, a njegov se hljeb bijeli
kao snijeg. Meni voda teče
iza zubi. Da mi je bilo makar
zalogaj tog bijelog hljeba.
Nisam imao obraza zaiskati.”

tesavvuf i zikir. “Najviše se sjećam profesora
šejha hafiza Kjazima ef. Hadžimejlića, ostalih
šejhova i derviša i zikra. Posebno su mi ostali u
sjećanju i hafiz Krpo iz Visokog i zikir koji se
tada izvodio. U početku smo konačili u jednoj
sobi kroz koju se pronosila hrana kad bi budi
mevludi i drugi sohbeti. Kasnije nam je sobu
dao derviš Zaim, nek mu dragi Allah podari
Džennet. Stanovali smo bez ikakvih naknada.
U toj sobi stanovali smo Ahmed Ćosić, Sakib
Latić, Pašica Gvozden, Nurija Duhandžić i
ja. Privorani su dotjerali pokrivku. Učionica
je bila u tekiji. Ja sam bio najmlađi.”
Adem ef. Ćosić aktivno je učestvovao u
svim društvenim akcijama. Uvijek je bio s na-
rodom i uz narod. Kao mladić, bio je dio ekipe
iz svog sela koja je najbolje pjevala bećarac. U
toj ekipi bili su Osman, Mustafa i Sulejmen
Kozić, Ibrahim i Vehbija Radmanić, Ramiz
Kuprešak, Mustafa Perva, Ragib Jug, Adem
Ćosić. U to vrijeme u modi su bile bajramske
skitnje momaka. Momci bi prvi dan krenuli
po sijelima u drugim mjestima. Svuda je bilo
konaka. Zna i kad mu je amidža Malčo išao
u skitnju. Bio je odjeven u narodnu nošnju s
fermenom, tkanom košuljom, fesom.
Govorio mi je i o međunacionalnim od-
nosima u rodnom mjestu Jaseniku. “Među-
nacionalni odnosi uvijek su bili dobri. Nije
bilo ljudstvenije žene od Lucije Stjepanović
zvane Duga. Bila je udata za Stipu. Imala je
sina Nedjeljka i kćerku Ivušu. U kući Ra-
dinovaca na Požetvi (porodica Šimunović)
jednom smo nana i ja noćili. U njihovoj kući
bila je i serdžada, i tespih, a za muslimane je
U 90. godini prebolovao koronu: Adem ef. Ćosić
hrana bila bez svinjetine.” n

STAV 9/4/2021 61