Page 60 - STAV broj 318
P. 60
DRUŠTVO
U devedesetim godinama života nije ga zaobišao ni virus korona
ADEM EF. ĆOSIĆ OSTAO
JE VJERAN SVOM POZIVU
Uz ostale imamske kvalitete, Adem ef. Ćosić ostao je zapamćen
i kao imam s izuzetno lijepim mekamom. Svojim je glasom
plijenio pažnju svojih džematlija i svih drugih koji su ga slušali na
Piše: Bajro PERVA mevludima, tevhidima i drugim prigodnim svečanostima. Trenutno
živi u Konjicu. Džumu obavlja u Gradskoj džamiji i tu se susretne
s prijateljima, kolegama, rodbinom.
ast mi je pisati o hadži Ademu Husnije Alajbegovića. Potom sam dvije godi- Ostrožac da ga prodamo. Dali smo ga nekom
ef. Ćosiću, jednom od najomilje- ne službovao u Podhumu kod Konjica. Dok Visočaninu za metar (100 kg) kukuruza. Još
nijih imama i ljudi u konjičkom sam bio na službi u Podhumu, jednog dana u nekako za vrijeme rata, ali kad je prestao, svi
Čkraju. Rođen je u januaru 1932. posjetu su mi došli tadašnji reisul-ulema Su- smo bili gladni, i mi i hajvan. Gotovo niko
godine u konjičkom selu Jasenik, mjestu lejman ef. Kemura i Husein ef. Đozo. Nakon nije imao ništa. Moliš Boga da makar voće
koje je iznjedrilo podosta imama i raznih trogodišnje pauze, 1967. otišao sam u džemat rodi. Onda se išlo u Banat na branje kukuru-
intelektualaca. Prolazio je kroz težak život Gorane i ostao do penzije. Penzionisan sam za. Da te Bog sačuva! Babo i ja smo 1954. išli
u djetinjstvu i mladosti, ali nikada se nije 2003. godine.” na branje kukuruza u Vojvodinu s Prevorani-
predavao stihiji i letargiji. Živio je u osmo- ma (mještanima sjeveroistočnog dijela općine
članoj porodici čestitih poljoprivrednika i U 90. GODINI POBIJEDIO KORONU Gornji Vakuf, op. a.) Od branja bi ruke oteci.
domaćina Adila i Aiše. Dobro je zapamtio Uz ostale imamske kvalitete, Adem ef. Valjalo je ubrati kukuruz, odstraniti komu-
Drugi svjetski rat i bio svjedok događaja u Ćosić ostao je zapamćen i kao imam s izu- šinu i sve dovesti u red. Babo i ja smo za 15
rodnom mjestu i čitavoj Neretvici. zetno lijepim mekamom. Svojim je glasom dana zaradili desetak metara kukuruza. Pre-
Kao dvanaestogodišnji dječak, lično je po- plijenio pažnju svojih džematlija i svih dru- vezli smo ga vozom do Gornjeg Vakufa, pa
mogao imamu Mustafi ef. Ćosiću da u kuću gih koji su ga slušali na mevludima, tevhi- kamionom do Pridvoraca, a odatle konjima
unesu tijelo šehida rahmetli Osmana Per- dima i drugim prigodnim svečanostima. do Jasenika. Od Pridvoraca do Jasenika išlo
ve, civilno lice, kojeg su ustaše strijeljale na Trenutno živi u Konjicu. Džumu obavlja se oko 3 sata. Tamam je te godine Jablaničko
Hadžijski bajram 1944. godine. Izveli su ga iz u Gradskoj džamiji i tu se susretne s prija- jezero potopilo Ostrožac. Kad smo dovezli ku-
kuće i na obližnjoj česmi Šamentija strijeljali. teljima, kolegama, rodbinom. kuruz za prehranu, bio je selamet. Svi smo se
Bio je svjedok i kad su izgorjele kuće Avdana Nije ga zaobišao ni virus korona. Budući najeli. Poslije se normalizovalo stanje. Godine
Juga i Uzeira Ćosića. Iako je ukoračio u 90. da mu je kćerka Zehra zdravstvena radnica u 1955. moj midža Malčo i ja odemo u Fojnicu
godinu života, živo se sjeća svih tih događaja. Kantonu Sarajevo, ona ga je nekako umolila i prodamo suhe borovnice koje smo nabrali
Nakon Drugog svjetskog rata, uslijedila da ode u Opću bolnicu na liječenje. O tome na našoj Zec-planini. Od tih para kupim 300
je borba za stjecanje naobrazbe, potom imam- je kazao: “Iskreno, koronu nisam ozbiljno kg bijelog brašna i od tada do danas nikad ni-
ska misija. O tome će kazati: “Moj obrazovni shvatao dok nisam fasovao taj opasni virus. smo bili bez hrane niti smo bili gladni. Kad
put išao je od mekteba u rodnom Jaseniku do U bolnici sam bio desetak dana. Devet dana sam nabavio brašno, onda sam se, naredne
medrese i tekije u Vukeljićima kod Fojnice, bio sam na kisiku. Osoblje bolnice hizmeti. godine, i oženio. Još ću ti ispričati detalj. U
te do imamskog ispita u Sarajevu. Učio sam Nema se šta reći. U početku sam bio protiv Prisjekama smo imali kolibe gdje bismo ljeti
pred Hasanom ef. Rustićem i Mustafom ef. ležanja, a onda sam pristao. Odmah mi na- izlazili s hajvanom. U torbi sam imao kariš-
Ćosićem u Jaseniku. Odmah iza rata, zajed- takoše onu spravu s kisikom na nos. Nakon ni hljeb s mnogo mekinja. Mi smo zob zvali
no s rahmetli Ahmedom ef. Ćosićem, otišao deset dana, ponovno snimanje pluća. Sve karišem. Na Zec-planini zatekao sam čuvare
sam u tekiju u Živčićima. Tamo sam učio od uredu. Doktor kaže: ‘Adem-efendija, evo sureka, krda volova, Hismeta, Đakulu i Obla-
1946. do 1948, kad su nas rastjerali, kad je pisma. Ideš kući.’ Sad bih svima savjetovao ka. Tad su ljudi iz Bosne dogonili volove na
zabranjen rad ove obrazovne ustanove. Kad da se čuvaju, da se pridržavaju preporučenih ispašu kod tih ljudi. Jedan Bosanac je na ko-
sam se vratio kući, došla je delegacija iz Kuta epidemioloških mjera.” nju sedleniku došao da soli svoje volove. Ne
kod Prozora da im klanjam teravih-namaz. U znam u koga su bili. Stavio je bošču da jede,
Kutama sam klanjao teravije sve do 1951, kad BIO NA BRANJU KUKURUZA U BANATU a njegov se hljeb bijeli kao snijeg. Meni voda
sam uzet u vojsku, a u tadašnju JNA otišao sam Kad se prisjeća vremena opće neimaštine teče iza zubi. Da mi je bilo makar zalogaj tog
1952. godine. I po povratku iz vojske ponovo pa i gladi poslije Drugog svjetskog rata, naglasit bijelog hljeba. Nisam imao obraza zaiskati.”
sam otišao u Kute. Prvu aktivnu službu imao će: “Tada smo, uglavnom, živjeli od vlastitog
sam 1961. godine u Šćipama kod Prozora. U žita, voća i ovce. Sjećam se, bilo je to odmah SJEĆANJE NA VUKELJIĆE
Šćipama sam ostao dvije godine. U Prozoru poslije Drugog svjetskog rata, rahmetli babo Rado se prisjeća školovanja u Medresi
sam išao na predavanja kod kadije Pintula i i ja othranili smo vola Galešu i dotjerali ga na u Vukeljićima kod Fojnice. Tada je zavolio
60 9/4/2021 STAV