Page 65 - STAV broj 318

trinaest godina da smogne hrabrosti da ga
sruši. I to noću. Očekivali su da će se cijeli
grad dići te su četu najboljih žandara pri-
premili, a ono ujutro ni pašče ne zalaja na
ranu u zemlji gdje je još jučer stajala kuća
iz koje se narodu dijelila voda.
Ohrabrena šutnjom, vlast sljedećeg mje-
seca pusti priču kako će na mjestu gdje je
nekada stajao sebilj podići spomenik s ko-
njanikom iz historije. Ali tad skoči cio grad
i iskupi se pod jablanovima. Bivši bajraktari
donesoše ratne bajrake iz osmanskog vreme-
na kao da podižu buljuke na kakvu bojnu.
Uz talambase i zurle, mašući ordenjem iz
bivše vojske, iz gomile se izdvojiše nekadaš-
nji janjičari, zaogrnuti kaftanima pod koji-
ma se prijeteći klatiše sablje, i rekoše da ne
dolazi u obzir da im bilo kakav konjanik
Može li se zamisliti Baščaršija bez sebilja? Bila bi tad samo jaše ponad glava, pa makar im u olovo salili
i same očeve. Zatražiše da se postavi sebilj.
čaršija, obična, kao bilo koja druga. Sebilj joj daje ono baš – Vlast ih ozbiljno shvati. I to tako ozbiljno
glavu, vrh, tjeme, početak, ishodište i izvor. Sebilj je centar da posao povjeriše jednom od onih učenih
arhitekata koje su doveli sa sobom iz Beča.
baščaršijskog kosmosa, njena prva i zaključna misao. Svi sokaci Bio je to prvi posao za mladog Aleksandra
baščaršijski sastaju se ovdje, u pljusku vode koja već stoljećima, Viteka, za kojim je išao glas o takvom šahisti
da je jednom na deset tabli odigrao simul-
neprestano, iskače iz lula i rasprskava se u kamenom koritu. tanku naslijepo. On će tako dobro odraditi
posao da će mu kasnije biti povjereno da
Više nije imao pred čim strahovati pošto u Njegov sebilj, po jednoj verziji, nestade iscrta Vijećnicu. Poslat će ga u Egipat, u
martu te godine uhvatiše braću Moriće, a u požaru. Taj silni oganj, koji sastavi s pepe- Tunis i Alžir da gleda ondašnje građevine i
on se isprsi i pokaza da i u njemu ima veli- lom cijelu čaršiju, rastopi kupolu i osvanu da iz njih uzima dušu i prenosi je ovamo, u
kodušnosti, odustade od prvobitne namje- sebilj kao trap shrpan od izobličenog olo- Sarajevo, ali taj posao će se pokazati većim
re da i njihova tijela baci psima pa da im va, kao da je kakva strahosalivača kakvom od njega, Vijećnica će mu odnijeti pamet i
se za grob nikad ne dozna, već se sažali na isprepadanom divu, tu, nasred Baščaršije, skončat će u umobolnici u Grazu.
njihovu majku i dozvoli joj da ih sahrani, salijevala strahu. Ljudi se iskupljaše i ibre- Jadni Vitek, čak ni u svojim najzamr-
i to u haremu Hadžijske džamije, u maha- tiše i svako od njih, a da ni sami sebi nisu šenijim luđačkim fantazijama nije mogao
li u kojoj su rođeni, te se i ne osvrnu kada mogli objasniti iz koje to lude potrebe i zamisliti da će njegov sebilj, ta skromna
uhode donesoše glas kako je na haremskom zašto, odvali komad nazubljenog olova i građevina pod stoljetnim jablanovima u
zidu osvanuo tarih posvećen Morićima. tutnu u džep, a jedan, vele, ne htje olova, zabačenom balkanskom šeheru, krenuti
Možda bi i reagirao, bi zasigurno, ali i već iščupa cijelu kurnu – a to ti je kameno na put, diljem svijeta raznoseći njegovu
sam je bio pogođen tragedijom te nikako korito – i odnese je kući. Godinama poslije slavu. I neće to biti onako kako su ostale
nije mogao izbiti iz glave misao da mu je tu i tamo, pod kakvom sećijom, ili u nekom građevine putovale svijetom, svojim deta-
to kazna od Boga za sve one glave koje je zabačenom halvatu, Sarajlije bi nabasale ljem osvanuvši na fasadi nekog objekta u
zakotrljao na svom krvavom putu sultano- na strašni olovni grumen sav nazubljen od dalekom kraju, kao što je on u Sarajevsku
vog sluge. Te godine otrgnu Svemogući iz silnih strahova što ih je sijao iz sebe vezir vijećnicu iz Kaira prenio duh džamija sul-
njegovih grudi cvijet koji je davao smisao koji ponese iz Bosne nadimak Kukavica. A tana Hasana i Kait-Beja ili preslikao na nju
njegovom životu – uze mu kćerku Nailu. za onu kurnu historičar Hamdija Krešev- neke dijelove čuvene Alhambre u Granadi.
Kada se vraćao s dženaze, po drugi put vi- ljaković reče da se i danas nalazi u jednoj Ne! Sebilj, kloniran u dosljedne replike,
dio je sebilj. I opet ništa nije poduzeo kada kući u Sarajevu, ali iz poštovanja ne nave- putuje svijetom i osvaja ljepotom. Eno ga
mu dojaviše da se po mejhanama i kahva- de vlasnika te kuće. u Beogradu na kraju Skadarlije. Otputovao
ma šapuće kako mu je to kazna od Boga je i Bursu. U Novom Pazaru nikao je 2010.
za onih osamnaest glava što ih je posjekao SEBILJ PUTUJE SVIJETOM godine, a osam godina potom i u Rožaji-
kada je prvi put prošao kroz Sarajevo. Skr- Po drugoj verziji, sebilj je bio zapu- ma. U Americi, kažu, postoje dva; jedan
han bolom, pred akšam se pojavi u hare- šten jer više nisu dolazili prihodi s čifluka je u Sent Luisu i njega su Bosanci poklo-
mu Careve džamije i pade po mezaru nad u Mokrom podno Romanije uvakufljenog nili ovom gradu za 250. rođendan, a kažu
kojim će podići nišan s natpisom: “Najed- za njegovo održavanje; nikom nije padalo da ga je jedan Bosanac u Chicagu postavio
nom puhnu vjetar koji uništava i prinese tu napamet da barem dadne onih šest akči na usred svog dvorišta. Sarajevski gradonačel-
svježu ružu u ružičnjak raja.” A posljednji ime sebiljdžijine plaće, ili onu jednu, koli- nici poklanjali su replike sebilja i Zagrebu
put vidjet će sebilj tri godine poslije, kada ko se plaćalo Gazi Husrev-begovom vakufu i Rimu, ali izgleda da tamošnjim vlastima
prođe kroz Sarajevo zauvijek napuštajući za vodu koja je doticala iznad Čekrkčiji- sebilj nije predstavljao posebnu ljepotu pa
Bosnu. Ne minu ni cijela godina, a tatari, ne džamije. “Jok, bolan, sikter i Kukavi- su ga ostavili u kakvom podrumu da kupi
onako usput, donesoše vijest kako je opet ca i njegov sebilj”, govorahu. Austrougar- prašinu, a kažu da se trenutno gradi repli-
pao u nemilost i sultan ga protjera na Kre- ska vlast godinama je obilazila oko njega, ka koja će krasiti srce grada Tianjina, jed-
tu, a posla za njim katile te ovi Kukavicinu strepeći pred tajanstvenim pričama u koje nog od važnijih privrednih i ekonomskih
glavu donesoše u Stambol. su ga Sarajlije splele. Trebalo joj je punih centara Kine. n

STAV 9/4/2021 65