Page 59 - STAV broj 318

KRIVO SRASTANJE

Šala kao kapara zbilji

MOŽE LI SE ŠEGA

S MUKOM INATITI

– Raskopaše nam ulicu! Dođu, iskopaju rupu, zakrpe prosviranu cijev,
vrate zemlju nazad i odu! Ako ovako nastave, uništit će nam ulicu,
ništa od nje neće ostati! Ne može to više tako – reče prvi. – Dotrajala
je infrastruktura, nisu ti ljudi koji kopaju ništa krivi – reče drugi. – Ti
Piše: šuti! Uvijek si bio kontraš! Nikad nikakve koristi od tebe – odbrusi mu
Sadik IBRAHIMOVIĆ prvi. – Peticija – uskliknu treći. – Ma kakva peticija! Nikakve fajde od
toga! Pisali smo peticiju da nam makar uličnu rasvjetu poprave! I šta
je bilo? Ništa! I dalje smo u polumraku – reče peti. – Ljudi, imam ideju!
Proglasit ćemo nezavisnost naše mahale – reče šesti.

U i pišem o tome. samoodrživosti tiče, resurse imamo! Ima-
– Naprimjer?
susret mi ide profesor negdašnjeg
srpskohrvatskog jezika. Predavao
mo ugalj, boksit, naftu i, najvažnije, vodu!
– Gledam kroz prozor u snijeg koji pada
Doduše, kuće su nam načičkane i to bi mogao
mi je u srednjoj školi i, sjećam se,
prepoznavši moju darovitost, svako
– Uh, čovječe, prevelik je to spisateljski
malo poticao me da što više čitam, analizi- zalogaj, prevelik... Jesi li uspio progutati ga biti mali problem u pregovorima s potenci-
jalnim investitorima, ali mislim da je to rje-
ram tekstove velikih autora, stil, stilistiku, i svariti? šivo, jer, kao budući predsjednik, odmah ću...
izražajna sredstva, da vodim dnevnik čitanja, – Jesam. – Čekaj, čekaj! Otkud sad ti predsjed-
pišem zabilješke, eksperimentiram u raznim – Čestitam! Samo tako nastavi, jer kad se nik – reče prvi.
formama, proznim prije svega, a vrijeme će na ovu predstavu koja se životom zove spusti – Zato što imam ogromno političko isku-
pokazati, govorio je, u čemu ću se pronaći i zavjesa, a hoće, ostat će za nama samo tragovi, stvo – mirno će šesti.
dati svoj maksimum. lijepi ili ružni, kako kome, i ne samo što se – Kakvo – graknuše svi.
Poslušao sam ga. Međutim, mada teš- pisanja tiče, pa, eto, potrudi se da tvoji trago- – Svake večeri gledam dnevnik i dija-
ka srca, katkad ipak pomislim kako bi bilo vi budu što ljepši, ljudskiji, zatrebat će ti kao loške emisije o najrazličitijim političkim i
mnogo bolje da sam njegova sugeriranja pre- suho zlato kad, kako rekoh, predstava bude socijalnim temama!
čuo, ignorirao i fino, kao sav normalan svi- završena i zavjesa se spusti. Jesi li shvatio? Salva smijeha prosu se na sve strane, i to
jet, završio kuharski zanat. Zašto? Pa, nakon – Jesam, profesore. tako snažno da se ono malo preostalih kom-
višedecenijskog mukotrpnog rada na sebi, – Nisam ni sumnjao. Odoh sad i neka šija, uglavnom ostarjelih žena, bojažljivo po-
vrijeme je zaista pokazalo “u čemu sam se ti je sa srećom. javiše na vratima da vide kakva je to gungula,
pronašao i dao svoj maksimum”. Na birou. Ulazim u moju ulicu. Vidim, okupilo se otkud i zbog čega toliki smijeh.
Ali, nejse. Želim vjerovati, čvrsto vjerovati, pet-šest komšija i o nečemu žučno rasprav- – Šta vam je, ljudi, pobogu?! Znate li da
da je tako trebalo biti i nikako drukčije. I ljaju. Dok im prilazim, čujem ovo: je šala kapara zbilji?! Nije se s tim stvarima
tačka. Kraj priče. – Raskopaše nam ulicu! Dođu, iskopaju zezati! Zlonamjernika je puno i neko bi sve
Velim, profesor mi ide u susret. Jedva rupu, zakrpe prosviranu cijev, vrate zemlju ovo mogao pogrešno protumačiti – reče kom-
vuče nogu za nogom s kesom mandarina u nazad i odu! Ako ovako nastave, uništit će šija E. prilazeći nam.
ruci. Priđoh i pozdravih ga. Zastade, diže po- nam ulicu, ništa od nje neće ostati! Ne može – Ama, šalimo se! Znaš ono, šega muci u
gled i zbunjeno me pogleda. Skidoh masku. to više tako – reče prvi. inat! Šta je u tome loše – reče treći.
– A, to si ti! Nisam te odmah mogao... – Dotrajala je infrastruktura, nisu ti ljudi – Ništa danas nije šega, moj prijatelju, i
Pa kako si? Dugo te nisam vidio. koji kopaju ništa krivi – reče drugi. ništa se olahko ne shvata! Vremena su opasna
– Dobro, hvala. A Vi? – Ti šuti! Uvijek si bio kontraš! Nikad i smjesta da ste prestali s tim glupostima! Još
– Onako, starački, ali dobro je. Nego, nikakve koristi od tebe – odbrusi mu prvi. mi samo fali da mi kakav belaj natovarite na
pišeš li? – Peticija – uskliknu treći. leđa, a ja ni luk jeo ni luk mirisao!
– Da. – Ma kakva peticija! Nikakve fajde od – E. bi bio idealan predsjednik. Ozbi-
– Šta? toga! Pisali smo peticiju da nam makar uličnu ljan je, autoritativan, a ima i autokratske
– Sad ste me malo... Znate, teško je to rasvjetu poprave! I šta je bilo? Ništa! I dalje crte u karakteru i nastupu. E njega ćemo
žanrovski odrediti. smo u polumraku – reče peti. izabrati, povlačim kandidaturu – prišapnu
– Zbog čega? Valjda znaš šta i o čemu – Ljudi, imam ideju! Proglasit ćemo ne- mi šesti i šeretski se nasmija. Nasmijah se
pišeš? zavisnost naše mahale – reče šesti. i ja, ali nekako kiselo, nasilu, pozdravih
– Upravu ste, trebao bih to znati, ali... Svi prasnuše u grohotan smijeh kakav u ga i, s primišlju da se šegom protiv muke,
Pa, evo, recimo da su to literarizirane mikro- našoj ulici odavno nisam čuo. osim prividno, nije moguće ni boriti ni iz-
impresije onog što vidim, čujem i osjetim u – Da, da – nastavi šesti – nezavisnost boriti, pređoh tih nekoliko koraka i uđoh
svom neposrednom okruženju. je jedino rješenje! Osim toga, a što se u kuću. n

STAV 9/4/2021 59