Page 56 - STAV broj 318

DRUŠTVO

koja će ubrzo dobiti današnje ime RS. Tek
kad smo se počeli spuštati prema sarajevskoj
kotlini – pažljiviji putnici na relaciji Tuzla
– Sarajevo sjetit će se nakon rata one poru-
šene kuće s čuvenim grafitom bh. liberala
“Mi nismo krali – mi nismo srali!” – tek
tu smo postali svjesni nepobitne činjenice:
sami smo na cesti već skoro 90 km!!! Nig-
dje žive duše do Srednjeg.

JNA – JOŠ JEDNA SRPSKA VOJSKA
Tragova rata, paljevina i ruševina nije
bilo. Prva barikada dočekat će nas tek na
Vogošćanskoj petlji. Pamtim duge i za mene,
nekako uvijek odvratne poluautomatske
puške s onim bajonetima o desno rame ša-
rolikog društva vojnika JNA i srpskih re-
zervista. Kontrola i zagledanje u lica kao da
smo pali s neba, upravo ondje gdje je sada
izgrađen kružni tok kod mosta koji vodi 5. april 1992.
prema autoputu.
– Ne znam hoćete li moći ući u Sarajevo što ćemo mi u “tuzlanskom bazenu”, kako
– kaže rezervist pružajući nazad vozačku Esi. bi kazao Salih Brkić, tek 15. maja doživjeti.
– Ma mi ćemo probati. Kud ćemo se sad Kod TAS-a posljednji četnički check point.
vraćati kad smo stigli do pred sami grad – – Gdje ćete? – pita malo stariji srpski
kaže mu zabrinuti otac male Nasihe. rezervista.
Desno, gdje preko mosta prolazi autoput – U grad, moram po dijete u bolnicu’?
za Zenicu i Mostar, svuda pinzgaueri i neki – A vi stvarno iz Tuzle krenuli u Saraje-
manji kamioneti JNA. S lijeve strane iznad vo? – pita začuđeno, s osmijehom, čim pro-
ceste vidio sam dobro utvrđeno mitraljesko čita podatke vozača.
gnijezdo s debelim naslagama vreća s pije- – Da.
skom, kao da je kadar iz filma Valter brani – Auuu. Ne znam, hajte, vidite hoće li
Sarajevo. Bilo mi je nekako sve isto, samo vas “Zelene beretke” pustiti gore. Puca se,
umjesto kadra rahmetli Hajrudina Šibe Kr- do sinoć je grmjelo po gradu – kaže “borac
vavca bili su to ipak pravi srpski vojnici u za srpsku stvar”.
iščekivanju naredbe o hermetičkom zatva- – Vala, kad smo dovde, valjda će nas
ranju grada iz kojeg se više neće moći ni ući pustiti – ponavljao je Eso istu priču SMB
a ni izaći. Gledam, pored onog mitraljesca uniformi.
ništa živo na cesti za Zenicu i Rajlovac nije Vidim tragove bombi teškog kalibra.
moglo proći. Na mostu bez ikakvog prome- “NE ZNAM ŠTA VAM BI DA KRENETE” Baščaršija puna. Izlazim kod sebilja i objaš-
ta, izuzetno mnogo naoružanih ljudi u SMB Čini mi se, kod Donjeg Hotonja, nisam njavam Esi kako najbliže do Koševa jer ne
uniformama, svi u nekoj žurbi. Prema izgle- posve siguran, stigli smo do posljednje pre- poznaje grad. Obećavam mu doći na glavni
du, nesumnjivo najveći dio njih srpski su re- preke na ulasku u grad. Momci s beretkama ulaz u bolnicu u 12 sati. Na tramvajskoj sta-
zervisti zrele životne dobi, pomalo šlampavi, na kojima su bili ljiljani vrlo oprezno prilaze nici Baščaršija masa svijeta. Vidim, mnogi
pristigli ko zna otkuda, a koje je tek čekao autu. Zaključujem da iz tog smjera nisu ima- uživaju u suncu i prvoj obustavi vatre. Jed-
prljavi zločinački posao i opsada grada, naj- li susreta. Kontroliraju. Ne mogu vjerovati nog poznanika, “dervišanera” iz hora, TV
veća nakon Drugog svjetskog rata u Evropi. da smo prešli 120 km i šest-sedam barikada. snimatelja Varakija ugledah naslonjenog na
Tek u Vogošći vidimo prve prave ožilj- – Hajte, brate, kad ste dovde stigli, samo izlog prodavnice obuće “Borovo”. Guštera
ke rata. Pravo ratno stanje oko ceste, zapa- ne znam šta vam bi da krenete baš danas – se, okreće lice suncu i uživa zatvorenih oči-
ljena auta i tragovi borbi u gradu i okolo, veli nam visoki sredovječni teritorijalac, ju. Bio je prelijep proljetni dan baš kao ne-
branilac Sarajeva. kad kada smo znali ići na Darivu ili Vrelo
– Pa, zbog primirja. Čuli smo na TV-u Bosne. Ljudi su odahnuli nakon užasnih
Istjerali su nas iz auta i – odgovorio je Eso dok je ohrndali merce- dana i noći pod granatama. Grad se pona-
pretražili cijeli motor, des brektao i pomalo nestrpljivo čekao da dao da će ludilo stati, vidjelo se to na sva-
savlada i posljednji dio puta do najljepšeg i
kom koraku. I ja sam se uklopio u to pa sam
sjedišta, bumpere, da sam najdražeg grada na planeti. naivno mislio da će pucanje utihnuti, bit će
Posvuda vidimo tragove borbi na okol-
mislio da će prevrnuti auto nim zgradama i prvog utvrđivanja linija neki pregovori, neće valjda nastaviti rušiti
tako lijep grad.
naglavačke. Bijesan zbog koje će, koliko znam, ostati do kraja Op- Na Kovačima, na ledini prema Tabiji,
nepronađenog “krunskog sade uz neka neznatna pomicanja. Nakon ondje gdje su se zimi djeca sankala – mezar-
Kobilje Glave, na Koševu još više tragova
luci. Napunit će se do kraja rata to šehidsko
dokaza”, gleda nas specijalac, granata. Esu molim da napravimo “giro” mezarje najhrabrijim Sarajlijama. Ako zabo-
lupka vozačkom po ruci i kroz centar, pored Miljacke, da vidim što ravim četnike i teritorijalce s brojnih barika-
više grada nakon granatiranja, da ga zagr-
da, to bi bio moj prvi pravi susret s okrutnim
misli koje “mjere” poduzeti. lim i tu, po sredini. slikama rata. Izbrojao sam 26 mezara, čini

56 9/4/2021 STAV