Page 43 - STAV broj 197
P. 43
palisadama i dubokim opkopom. Grad je je pripadao sandžaku Klis i Prusačkom u okolini Kupresa opustošila je kuga, a
imao tri kamene tabije i kulu za munici- kadiluku. U vrijeme austrougarske vlada- sada pod novom vlašću, bošnjačko sta-
ju. Imao je i dvije kapije. Na glavnoj ka- vine, 1885. godine porušena je osmanska novništvo počelo je masovnije napušta-
piji nalazio se čardak od borovine. Grad tvrđava, a Kupres je polahko počeo po- ti ova područja. Raseljavanje Bošnjaka
su branila dva džemata konjanika. Prvi primati drugačiji izgled. obilježeno je doseljavanjem kršćanskog
džemat sastojao se od pedeset vojnika i stanovništva, tako da su za kratko vrije-
jednog zapovjednika, dok je drugi džemat U vrijeme austrougarske vladavine uve- me neka bošnjačka naselja postala čisto
imao pedeset i jednog vojnika i jednog liko se počela mijenjati i etnička struktu- hrvatska ili srpska.
zapovjednika. Administrativno, Kupres ra stanovništva. Još u posljednjim deset-
ljećima osmanske vladavine neka naselja Na mnoge kupreške Bošnjake danas
podsjećaju samo toponimi: Bajramovci,
Osmanlije, Begovo Selo, Mušići, Odžak,
Ðerđelez. Historičari i etnolozi zabilježili
su tako imena mnogih naselja u okolini
Kupresa u kojima su nekoć obitavali Boš-
njaci. Tako je poznato da su u Osmanlijama
živjele begovske porodice Huseinbegović
i Fazlibegović, u Vrilima Idrizbegovići,
Zrno, Kuštro i Ištuk, u Gornjem Vukov-
skom Memići, Plemići, Babići, Demidžići
i Price, u Donjem Vukovskom Zečevići i
Keranovići, u Zanoglini Šerbe i Filipo-
vići. Pored bošnjačkih porodica, histo-
ričari su zabilježili i postojanje mnogih
kula, odžaka i mezaristana u mjestima u
kojima danas nema nijednog Bošnjaka.
Mnogi materijalni ostaci koji potvrđuju
prisustvo Bošnjaka na ovom području
očuvani su do danas.
Broj Bošnjaka u Kupresu i okolini u
posljednja dva stoljeća konstanto je opa-
dao. Pred agresiju na Bosnu i Hercegovinu
u općini Kupres živjelo je 802 Bošnjaka,
što je činilo nešto više od 8%. U periodu
1992. do 1994. godine Kupres je bio pod
okupacijom JNA i VRS. Bošnjačko i hr-
vatsko stanovništvo bilo je prognano.
Nakon što je okončan bošnjačko-hrvat-
ski sukob, krenulo se u oslobođenje ove
varoši. Udružene jedinice 7. korpusa pod
komandom rahmetli generala Mehmeda
Alagića otpočele su 19. oktobra 1994. go-
dine borbena dejstva s ciljem oslobođenja
Kupresa. Trinaestog dana borbe, u akciju
se uključuje i 2. gardijska brigada HVO-a.
S obzirom na to da su linije odbrane
prema VRS-u dodatno oslabile, HVO
munjevito prodire na pravcu Ravašnjice
– Ravno i iz pravca Rilića. Narednog dana
pripadnici 7. korpusa izbijaju na Stožer,
Kupreška vrata i Malu Plazenicu. Odlu-
čujućim udarom oslobođeni su i objekti
Veliki i Mali siver, Crni vrh, Runjevica.
S tih pravaca vršen je ogroman pritisak
na Velika vrata. Trećeg novembra, zapo-
sjedanjem najdominantnijih kota, opera-
cija oslobođenja Kupresa doživljava svoj
vrhunac. Iako su snage 7. korpusa, nakon
niza uspjeha, mogle ući u sam grad, koji je
bio pust od pripadnika VRS-a, to je pre-
pušteno snagama HVO-a, koje nakon dva
sata ulaze u Kupres. U akciji oslobođenja
Kupresa učestvovalo je oko 5.600 pripad-
nika ARBiH. Poginuo je 41 pripadnik
ARBiH, dok ih je 162 ranjeno. HVO je
imao četiri poginula i 15 ranjenih boraca.
STAV 13/12/2018 43
