Page 60 - STAV broj 394

DRUŠTVO

Ratno djetinjstvo (70)

VLAŠIĆ SMO OSLOBODILI,

DA JE KAKO I ROMANIJU...

“Pravite slatku... Radio...”, isprekidano je govorio, u nekoj vrsti
ushićenja, nikada ga nisam vidio takvog. “Kojim dobrom,
Piše: Ammar KULO
Muharika?”, upita djed. “Vlašić... Naši su oslobodili Vlašić...
Palite radio...”, govorio je Muharika.

um, bum, bum.... Tresla su se od
jeke ulazna vrata. Po načinu kuca-
nja, pretpostavljao sam da bi mogao
Bbiti Muharika. Električar. Ta me
buka probudila. Nisam volio ustajati rano
u dane vikenda kada nema škole, naročito
kada stegne minus. Bilo je prijatnije ljen-
čariti u dobro ušuškanom krevetu. A ova
godina je “zimna”, skoro je april, a snijega
i minusa kao da je sred januara.
Djed je stajao kraj pećnice ubacujući
glavnju. Toplina je postepeno istiskiva-
la hladnoću iz prostorije. Primijetio je da
sam otvorio oči. Podigao je ruku i pokazao
u pravcu ulaza. “Idi otvori! Vidi ko je i šta
treba.” Mati je ustala također. Otvorio sam
vrata. Muharika je uskočio u hol, odmah
s ulaznih vrata, “preskočivši” i pozdrav i
kurtoazna pitanja... Očito da je bilo nešto
hitno. Nisam se uspio ni okrenuti, već je bio
u primaćoj prostoriji, u podrumu. “Pravite obamrlosti pod snježnim plaštom, sada ka pjesama od Vuka Karadžića velikom nje-
slatku... Radio...”, isprekidano je govorio, u životu, zelenilu, ponovnoj, permanentnoj mačkom pjesniku, Goethe bio zadivljen
nekoj vrsti ushićenja, nikada ga nisam vi- mladosti, sve se uskovitlalo i hajvan i pti- jedino Hasanaginicom. Toliko da je naučio
dio takvog. “Kojim dobrom, Muharika?”, ce, i bilje, sve slavi, sve je u pjesmi, himni jezik kojim je pisana kako bi je mogao ade-
upita djed. “Vlašić... Naši su oslobodili Vla- što se odaja počast proljeću. Odavde, s pro- kvatno prevesti. Zamišljam Goethea kako
šić... Palite radio...”, govorio je Muharika. planka poviše kuće, sasvim jasno vidim pa- se muči s padežima, napreže da prevede
Ta vijest razgalila je naša srca, poput dine gorostasa Konjuha i u daljini pitome Hasanaginicu, da se u tadašnjoj Evropi čuje,
nevidljivog toplotnog vala dovela nas je u vile Romaniju i Zvijezdu. Dolaze ptičice s zna za jedan mali, a opet prema onom što
fazu ushićenja... Sljedećih dana, na ulici, u juga, kao vjesnici toplijeg vremena, sunca, je Bosna dala, veliki narod. I bi mi nešto
školi, na sijelima, gdje god sam bio, glavna duže dnevne svjetlosti svega onoga čemu toplo oko srca. Krenuo sam u školu oko 11
tema bio je Vlašić, bila je sloboda... Možda se raduju ljudi po podrumima i u stalnoj sati, pored kartonske zgrade, pored Karin-
je to najbolje opisao policajac H. “Znate li potrebi za grijanjem, toplinom, hranom, gtonke, preko poligona, iza zgrade Gimna-
vi značaj te operacije? To je ogromna plani- dnevnom svjetlošću... Znaju li te leteće zije do mosta i do čaršije.
na, bolje rečeno planinčura. Bio sam tamo životinjice da je rat ovdje? Čini mi se da
1982, kad su se pravili objekti. A kad pad- sad razumijem pojam slobodan kao ptica. III
ne snijeg, sve zabijeli, to je svijet za sebe. Preletiš preko brda i dola, tamo gdje ti se Vratio sam se oko 16 sati istim putem.
Gdje si – tu si. Ne mrdaj, čekaj da otopli. sviđa, gdje je toplo, gdje je ugodno. Nema Kod kartonske zgrade nailazi vojnik Haso,
A naši momci su po ovakvoj zimi... To ti je pasoša, granica, check pointova. izbjeglica iz sela Šaševci. Pozdravljamo
za vojnih enciklopedija. Zlata nam vrijedi No, mi nismo ptice, valja braniti svoje se. Stajemo. On puši. Čuje se neki klepet.
general Alagić...” gnijezdo, svoj toprak, svoje pravo na život, Pokazuje mi rukom prema oronuloj zgradi:
na identitet. “Vidiš, to ti je ljudska priroda. Kanibali-
II Toplo je napolju, ponio sam čitanku iz zam.” Slegnuh ramenima, bi mi nejasno
April je. Devedeset peta. Jutra su to- bosanskog jezika. Ponavljam Hasanaginicu. šta govori. “Pa nismo još počeli jesti jedni
plija i sve je izbeharalo, ozelenilo. Budi se, Sjetih se predavanja od nastavnika Smaje. druge”, rekoh. Smije se. Odmahuje rukom:
pupa, ječi, sve vri u preobrazbi iz bjeline, Kazivao nam je da je od svih ponuđenih “Nisam mislio doslovno. U nedostatku

60 23/9/2022 STAV